-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ged wrote:
>> Vrijednosni sustav koji određuje dobro i zlo ima temelj u brahmanu a ne u
>> svijetu, zato što je brahman sat-ćit-ananda, dakle
>> stvarnost-svijest-blaženstvo. Stvari i pojave koje u svijetu
>> manifestiraju
>> kvalitete sat-ćit-ananda su dobre, a one koje takve kvalitete zatiru i
>> manifestiraju suprotne su zle.
>>  ....
>> Kozmičko dobro su osobe poput
>> Tesle, Bohra, Bacha ili Oldfielda, koje na svijetu manifestiraju aspekte
>> više svijesti. Na takav način treba vrednovati stvari, i podržati ono
>> što je dobro na svaki način, te zatirati ono što je zlo na svaki način.
> 
> Ovde se kriterijum ispravnosti uspostavlja kao nesto sto predstavljaju (tj
> jesu) neke druge osobe/licnosti/Bog. Ali kakve su one? 

U prvom paragrafu sam naveo svojstva, a u drugom primjere njihovih
posjednika.

> Ono na sta sam ja
> mislio jeste da li se moze nesto konkretnije reci o tome sta je to sto je
> ispravno kod ponasanja, odnosno kod unutrasnjih kvaliteta, koje ove osobe
> imaju? 

Ponašanje slijedi iz stanja. Ako je stanje blaženo ponašanje će
odražavati tu kvalitetu.

> Jesu li to neki opsti principi koje mozemo spoznati, pa se
> upravljati po njima? 

Naravno.

> da postavim pitanje jos opstije: Kako treba usmeravati svoj zivot da bi
> bili sto blize ovim kvalitetima? 

Odgovor na ovo pitanje je trivijalan. Ako ti je pamet cilj onda je
očigledno kako ćeš se ponašati da je dosegneš. Ako ti je stvarnost cilj,
očito je kako ćeš se ponašati da je dosegneš.

Ukratko, usmjerenje svijesti na cilj kreira sredstva. Isto važi i za
grešna stanja i djela - grešno usmjerenje svijesti automatski proizvodi
grešna sredstva i djela.

> Ili jos drugacije: Postoji li ikakvo drugo
> uputstvo sem ovoga: Da nekako, slucajno, ili "osecajem", izabremo duhovnog
> autoriteta pa onda radimo sta god nam on kaze, napustajuci svaku nadu da
> cemo moci znati da li nas taj autoritet vodi na dobar ili los nacin

To bi bilo iznimno blesavo i onaj tko bi takvo nešto radio bi se slabo
proveo.

> (sem vere u sopstveni osecaj,

A ovo ti neće izbjeći kako god da se postaviš. Uvijek se sve na to
svodi, argumenti bilo koje vrste su samo nešto što dobiva vrijednost u
kontekstu vlastitog osjećaja.

> znajuci u pocetku zasto, isto tako arbitrano poklonimo bilo osobi, bilo
> verskom (ili etickom) ucenju? Da unapred razjasnim da svoje "unutrasnje
> osvedocenje o Istini", tacnije OSECAJ o "osvedocenju", uopste ne smatram
> objektivnom istinom sve dok taj osecaj bude potvrdjen na citav niz
> drugih nacina koji ukljucuju i druge ljude, i svedocenje standardnih 5
> cula, i razum, tj shvatanje sta sam spoznao i kako sam do toga dosao. Da

Je, a prihvatljive dokaze ćeš birati na temelju vlastitog osjećaja.

> ne bih bio potpuno apstraktan, stari zavet ima 10 zapovesti. Ocigledno
> je da je to isuvise primitivno za danasnje vreme, po citavom nizu
> razlicitih kriterijuma. Ali sta treba da ih zameni? Druge zapovesti?
> Opsti principi a ne zapovesti (koji)? Zivotni stav? Nacin misljenja?
> Ponasanje? Vrhovni Verski Autoritet, Nista?

Nema spasenja za svjetinu.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkw46loACgkQU8G6/NHezOePPgCfUClyt1ABN/ThKnfSOVUz4RED
mFcAmgJkNwxYCP7v6lzLx72lbLVZWRpn
=0kxF
-----END PGP SIGNATURE-----