Autor: Danijel Turina Datum: 2010-06-06 09:57:06 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: O civilizaciji i vlasti Linija: 126 Message-ID: hufkci$ue$1@ss408.t-com.hr |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Stjepan Bunić wrote: > On Sun, 6 Jun 2010 00:09:28 +0200, Stjepan Bunić wrote: > >> A zašto nisu na tu foru Meksikanci odjebali Amerikance. A zato što su >> Meksikanci presadili feudalnu ili feudalniju, manje demokratsku Španjolsku, >> a Amerikanci su presadili demokratskiju ili manje feudalnu Britaniju. >> >> A manje feudalnije društvo je bilo pogodnije za veći razvoj tehnologije. > > Da se nadovežem, zbog takvih stvari je jako teško raditi neke > sveobuhvatnije teorije društva i politike, imam dojam da je demokracija u > Britaniji nastala kao svađa velikaša i kralja u kojoj se velikaši nisu > zadovoljili da kralja malo pritisnu nego su tu svoju poziciju > instirucionalizirali. > > Dok su to izvodili nisu mislili da će zbog toga Britanija postati sila, ni > da će doći do razvoja tehnologije, ni da će na kraju priče ljudi bolje > živjeti. Njima je bilo samo do njihovih guzica. > > A do popularizacije ideje da bi ljudi mogli nešto birati je vjerojatno > došlo zbog utjecaja protestantizma. Katolicizam je feudalna organizacija. > Ne čelu organizacije je kralj koji se zove papa, pa velikaši koji se zovu > biskupi, pa vojnici koji se zvoju svečenici. Kralj upravlja sa svime, ali > su i velikaši utjecajni, osobito kad se bira novi papa, a jedni i drugi > upravljaju vojnicima koje nitko ništa ne pita. Narod pa je kao i narod u > feudalnoj državi, kojeg su ti feudalca dodijelili toga si imao. > > Budući da protestanti nisu imali papu došli su na ideju da si vjernici sami > biraju propovjednika. To je imalo pogubne posljedice po teologiju, ali je > taj model bio blagotvoran za politiku. U crkvi su ljudi stekli naviku > birati propovjednika pa im je onda prirodno palo na pamet da ako biraju > lika koji ih vodi prema spasenju duše i vječnom životu da bi mogli birati i > lika koji će ih voditi u manje važnom ovosvjetovnom životu. > > Nije Luter imao namjeru napraviti demokraciju i kapitalizam, ali je, iz tog > sranja od teologije ispala je trenutno supreriorni Zapad. > > Čak se i trenutni razvoj Kine temelji na idejama Zapada, današnji razvoj > Kine je Zapad preseljen u Kinu. Što je u današjnoj Kini kinesko. Jeftina > radna snaga. > > Zato sam postavio piranje, a imali li danas nešto izvan Rima, jer pobjeda > Kine je opet svojevrsna pobjeda Zapada, Kina je Zapad preseljen na Istok. > Japan je ista priča, je da imaju gejše i ceremoniju pijenja čaja, ali > današnji Japan je Zapad preseljen na Istok. To sve stoji, ali pitam se koliko je primarno. Ti naime nabrajaš svojstva nekog sustava, ali to je daleko od dokaza da su ta svojstva razlog njegove trenutne dominantnosti. Dosta toga može biti rezultat stjecaja okolnosti i otvaranja povijesnog prozora kojeg neka država naprosto iskoristi. Recimo, Velika Britanija je do razdoblja svjetskih ratova bila najveća svjetska velesila, a Amerika je u usporedbi bila marginalni igrač, uglavnom ruralnog tipa, niskog životnog standarda, ukratko, teška bijeda. Pogledaj fotografije Dorothee Lange pa ćeš vidjeti što mislim: http://caraphillips.files.wordpress.com/2009/02/3c29107upreview.jpg http://tinyurl.com/2fp2uga http://www.1adventure.com/archives/images/dorothea-lange-migrant-mother-ver1a.jpg http://drx.typepad.com/psychotherapyblog/images/2008/06/23/vintage_children_by_dorothea_lange_.jpg Isto tako, čitao sam povijesni opis bitke kod Alamoa koju Amerikanci sad uzdižu na razinu bitke kod Termopila. Kad pogledaš što je to, to fakat izgleda kao hrpa neorganiziranih bandi a ne država s vojskom. Amerika je, dakle, tada bila ne na razini Meksika, nego ispod razine Meksika. To je Amerika koja ima praktički ista ta svojstva koja ti opisuješ, a ništa joj nisu koristila; tek stjecajem posebnih okolnosti dolazi do njenog uspona. Imaš republiku, imaš demokraciju, imaš slobodu, imaš protestantizam, a rezultat je bijeda u prašini. Jedan mali polufeudalni Japan je tu Ameriku bio u stanju doslovno priklati, staviti ju u potpuno defanzivnu poziciju, i projekcije su bile da ako Japan odluči napraviti invaziju na zapadnu obalu Amerike, uspjeli bi ih zaustaviti tek negdje kod Chicaga. I onda dolazi masovna mobilizacija industrije radi drugog svjetskog rata, žene iz obespravljene pozicije postaju nositelj industrije dok su muškarci u ratu (i to zauvijek mijenja njihovu percipiranu poziciju u društvu), Amerika je neka vrsta otoka pošteđenog ratnih razaranja i u nju utječe ogromna rijeka Židova i ostalih izbjeglica s visokom razinom sposobnosti i vještina, znanstvenici i tehnolozi su privučeni mogućnostima nastavka rada i istraživanja unatoč ratu, i tu imaš to sjeme američkog imperija: s jedne strane, ostatak svijeta je teško razoren; Japan, Rusija i Europa su u ruševinama, a Amerika je istodobno nedirnuta i visoko industrijalizirana, s dvostruko povećanom radnom snagom zbog uvođenja žena na tržište rada, i s ogromnim dotokom mozgova iz razorene Europe. U točki kad je baby boom generacija odrasla, Amerika je na Mjesecu. Ali teško da je to rezultat povijesne nužnosti; prije bih se kladio na jedinstveni skup okolnosti, gdje su svojstva američkog političkog i ekonomskog sustava samo jedan od elemenata koji sam po sebi ne bi proizveo takve rezultate da nije bilo ostalih. Prije si spomenuo nepostojeći socijalni safety net u Americi kao uzrok napretka, dakle situaciju da neće svima biti jednako dobro neovisno o tome koliko radili. Ima nešto u tome, ali rekao bih da se tu mora raditi o svjetonazoru a ne o socijalnoj politici. Skandinavske države, primjerice, imaju najbolji safety net, odnosno bit će ti super radio ti ili ne radio, ali živjeti od socijalne pomoći se tamo smatra najvećom sramotom, to nije normalizirana opcija. Stvar je u sustavu vrijednosti na razini civilizacije - u socijalizmu si luzer ako radiš i trudiš se, a u kapitalizmu si luzer ako ne radiš i ne trudiš se. Socijalna percepcija određenih izbora je jako bitan motivacijski faktor, a uravnilovka je u tom smislu jako demotivirajuća. Recimo, ako država propiše da nitko ne može imati bolji auto od stojadina, svi će imati stojadin i to će eliminirati kompetitivnost između susjeda, kolega na poslu i sl., ali ako se maknu ograničenja te vrste, onda bogatiji može kupiti novi Mercedes ili Audi, pa tvoj stojadin izgleda luzerski i želiš kupiti nešto bolje, što neće izgledati kao krš kraj susjedovog BMWa. Takve sitnice mogu činiti veliku razliku, jer želja za boljim pozicioniranjem u nekoj socijalnoj zajednici, makar u susjedstvu, može stvoriti potrebu za više novca, koja pak stvara potrebu za smišljanjem načina kako zaraditi, što onda dovodi ili do nove ideje, ili do zamaha u privredi, ili pak do pretjeranog zaduživanja i bankrota. U svakom slučaju postoji dinamika, ali ona nije nužno uzlazna. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAkwLVNIACgkQU8G6/NHezOdtpQCff1e7G/kVGyZjGyGUJSkfhPgc fj0AoMLkn8PTqL+BBm8dYyYU8u7CVbc9 =TAyA -----END PGP SIGNATURE----- |