On Sat, 26 Jan 2008 09:53:23 +0100, Drazen Simunic wrote:

> "Zli_Zec"  wrote in message 
> news:fnenen$spj$1@news2.carnet.hr...
> 
>>> Što, zavidan si Sai Babi na novcima i meni na ženama, pa sad tu sereš?
>>
>> TI si meni zavidan, jadniče, što sam poklopio Elvisa u jednom jedinom 
>> potezu
>> skupa s bratom a ti to nisi mogao mjesecima, na primjer...
>>
>> A novce - tatekove i Božinog ćaće - si zabij vrit !
>> Umišljeni infantilče koji jeca za pažnjom.
> 
> Zeko puko ko kokica. :))

Je, baš gledam, lik je kompletno lud. Poslao mi je deset histeričnih poruka
u kojima vrišti da sam nebitan, da sam lud i što sve ne. Tu onda dolazi
moje vrlo kratko pitanje. Ako sam nebitan, zašto mi piše hrpu histeričnih
poruka? Meni ako je netko nebitan ja ga ignoriram; recimo on i Elvis su mi
nebitni premda se bave isključivo mnome po cijele dane i pišu milijune
poruka na tu temu. Mene boli kurac i uopće to ne čitam, eventualno
pregledam svaku dvadesetu po next-next-next principu. Oni čitaju apsolutno
sve što ja napišem i pišu traktate na tu temu. Kad mi takav veli da sam mu
nebitan, to bi bilo smiješno da nije toliko idiotski.
Isto važi za Štefeka. Taj je cijelu karijeru kod Bakije i Tomeka sagradio
na konceptu da je on taj koji ima nekakva znanja o tome što ne valja kod
mene, i da bude im rekao ako budu dobri. Čitavu sektu su napravili oko
toga, sve se svodi na to kako će srati po meni i sjebati me. I onda Štefek
veli da to njemu nije bitno, on je svoju djevojku ostavio kraj rijeke,
riješio on to. Moguće, ali meni se čini da ima i djevojku i rijeku na
leđima i nosi ih okolo. 
Onda imamo par padobranaca tipa gigimigi, Petar Stanojević i sl., koji pišu
samo kad meni treba nešto srati. Recimo, Stanojeviću se preko 90% poruka
odnosi isključivo na sranje po meni, gigimigiju 100%, ali ja sam njima
nebitan, to si ja sve umišljam, kaj si ja mislim da se svijet vrti oko
mene. Pa ne znam za svijet, ali oni se definitivno vrte oko mene kao fotoni
oko crne rupe. Uhvatili su se u moj gravitacijski zahvat i ne mogu se
istrgnuti, i samo padaju sve dublje. 

Postavlje se pitanje zašto je tome tako, zašto su se ti majmuni toliko
zakačili za mene? Ako sam nebitni luđak koji si halucinira pizdarije,
očekivani response bi bio kao na Mirsada Todorovca, dakle ispod 1% prometa
grupe. Na mene se odnosi preko 75% prometa grupe. Dakle kad oni vele da sam
ja njima nebitan i umišljam si važnost, to je vrlo očigledna laž. Ta
količina angažmana je konzistentna s centralnim životnim pitanjima. Zašto
sam ja njima centralno životno pitanje? Zato što misle da imam sektu?
Irelevantno, Željko Židov ima očiglednu sektu, tu je spammao svaki dan
godinama i nitko se na njega nije obazirao. Siniša Knežević organizira
sektu, očiti je lažni učitelj i falsifikator, i nitko se na njega nije
obazirao, osim, pazi sad, ljudi koji su popizdili zato što su primjetili da
svoju sektu bazira na prepisivačini mojih tekstova. 
Možda pizde zato što smatraju da sam luđak? Zašto bi netko pizdio na
luđaka, luđak te ne ugrožava, za luđaka znaš da je lud, da nema veze sa
stvarnošću, slegneš ramenima i ignoriraš ga. Ja za Elvisa znam da je lud i
otkad sam to skužio boli me kurac za njega, pokvario mu se mozak pa
trabunja, i ništa od toga nije moj problem.

Očigledno je da oni ne misle da sam luđak, ali mi vole govoriti da sam
luđak zato što to smatraju uvredom, a oni me mrze i žele mi zlo, pa me
vrijeđaju i napadaju svime što mogu smisliti  - luđak, sekta, žene, novci,
firma, što god, bitno je zatući, ubiti, zgaziti, poniziti, pljunuti, uopće
nije bitno čime, naći će se već nešto. Dakle nije tu prvo postojao razlog
pa onda mržnja, nego je prvo bila mržnja koja si po potrebi izmisli razlog.
Zašto mržnja? Zato što ugrožavam njihov svijet, ugrožavam laži u koje
vjeruju, usuđujem se biti ono za što oni nemaju petlje, usuđujem se raditi
stvari, biti živ i stvaran. Mrze me zato što sam im suprotnost, zato što
sam istina, vrlina i dobro a oni znaju da su se prokurvali, da su kukavice
i bijednici, da lažu da bi se zaštitili od stvarnosti, da su radili sranja
kojih se srame i zbog kojih su nedostojni Boga, znaju da su se povukli kad
im je bila frka i racionalizirali svoj poraz, ukratko, ja sam gledao u
svjetlo tamo gdje su se oni sakrili u tamu, ja sam se usudio stati pred
neprijatelje od kojih su se oni razbježali u strahu, ja sam se usudio
napraviti stvari koje su oni htjeli ali nisu imali snage, ja se usuđujem
biti i postojati, a oni ne. Eto zato me mrze, zato što sam velik i moćan a
oni su mali i govna, a uvijek govna mrze veličinu, uvijek žele razbiti
ogledalo koje im pokazuje da je moguće savršenstvo, a oni ga nisu postigli
ne zato što je nemoguće, ne zato što je fizički plan takvo grozno sranje da
se na njemu ništa ne da napraviti, nego zato što nisu imali petlje, nisu
imali snage, nisu imali vrline i nisu imali osobne vrijednosti. Nisu oni
takvi zato što je svijet sranje, nego je svijet sranje zbog njih, zato što
su oni donijeli sranje na njega, tu su si napravili pakao. Neće od svijeta
napraviti pakao lavovi, srne, vjeverice i drveće. Drveće raste i zeleni se,
vjeverice jedu žireve, ptice pjevaju, lavovi love gazele, krave pasu travu,
i sve funkcionira u skladu, ništa od toga nije uzrok zla u svijetu. Ljudi
su uzrok zla u svijetu, oni su uzrok iluzije u svijetu, nesreće u svijetu i
niskosti u svijetu. Ja nisam vidio da zvjeri rade ono što se obično zove
zvjerskim, i da životinje rade ono što se zove životinjskim. Ljudi rade
zvjerstva i valjaju se u animalnostima, to su termini koji opisuju ljude,
kao najniži nakot na svijetu, ljude koji o sebi vole misliti da su bića
svjetla, Božja djeca, napravljeni na sliku Božju. Boga kojemu su oni
napravljeni na sliku ja ne želim sresti, jer taj mora biti posebno gnjusno
govno. Ljudi su gadovi koji za sebe vole misliti da su bića plemenitosti i
ljubavi, sve njihove gnjusnosti i trulež utemeljene su u spektru anahate,
sva sranja na temu "mama me ne voli pa imam pravo raditi sranja", "iz
prkosa ću raditi sranja da privučem Božju pažnju", "sva sranja koja radim
opravdana su jer ih radim za viši cilj, iz ljubavi prema
domovini/obitelji/Bogu", sva ta zvjerstva je bolje nazvati pravim,
primjerenim terminom: ljudskost. Ljudskost je termin koji obuhvaća
gnjusnost, zvjerstvo i animalnost. Ljudskost je razlog zašto netko
organizira koncentracioni logor, ljudskost je razlog zašto netko vodi
ratove, ljudskost je razlog zašto je netko zavidan, ljubomoran, lažljiv,
gnjusan i pokvaren, jer to nisu svojstva ni lavova, ni tigrova, ni ptica,
ni vjeverica, nego isključivo ljudi. Zbog svoje ljudskosti ta govna mrze
Boga, mrze ga zato što znaju da je ljudskost u Njegovim očima
neprihvatljiva, i žele mu napraviti neko sranje da bi mu bili bitni, žele
ga povrijediti, pljunuti, raniti, žele mu biti bitni barem u tom smislu da
zatuku njegovog avatara i tako mu nanesu bol, a zašto, zato što ih "mama ne
voli", zbog kurčeve anahate, mama im nije dala sisu kad su plakali i sad ju
mrze i žele ju ugristi. 

Ali ono što takve najviše boli, što ih gazi po toj njihovoj usranoj
anahati, je činjenica da Boga boli kurac za njih, Bog im je suprotnost, Bog
je svjetlost a oni su tama, Bog je sloboda a oni su ropstvo, Bog je istina
a oni su laž. Bog je tamo gdje oni nisu i nikad neće biti, jer ne može tama
opstati tamo gdje je svjetlost, i laž gdje je istina neporeciva i očita.
Zato oni mrze Boga i reže na njega poput pasa, ali oni su blato a Bog je
čistoća iznad svega toga, Bog je beskrajna veličina i bitnost tamo gdje su
oni mali i nebitni, a vrata prema Bogu su otvorena, na njihovom paklu nema
vrata, ali oni nemaju petlje proći kroz njih. Zašto? Zato što na vratima
piše "odbacite ljudskost", piše "sve ljudsko mi je strano", piše "sloboda,
istina i vrlina bez ostatka", a oni se toga boje, to mrze, oni žele da Bog
prihvati njihovu ljudskost, da im da potvrdu da to njihovo sranje vrijedi,
da je anahata duhovna, da je Bog ljubav, da su Bogu bitni takvi kakvi jesu,
žele da Bog napravi kompromis, a mene mrze zato što sam tu s njima, Bog u
tijelu, ljudskom tijelu, ali ljudskom bez ljudskosti, tu sam ali sam
istina, beskompromisnost, sloboda i vrlina, imam sva njihova ograničenja i
to ništa nije promijenilo u mojem karakteru, i dalje sam Bog bez ičega
ljudskog u sebi, i zato me toliko stravično mrze, mržnjom koja je stalno na
rubu ubojstva. Mrze me zato što sam dokaz da je njihovo stanje izborno a ne
obavezno, da ne slijedi iz prirode svijeta ili prirode tijela, nego iz
prirode duše, i da je njihovo sranje dokaz da su kao duše obična govna, da
oni prljaju svijet a ne da svijet prlja njih. 

I eto ti pravog razloga zašto su meni svi, uključujući "učenike", radili
toliko sranja. Jedini njihov cilj je bio da navedu Boga da ih prihvati sa
njihovim sranjima, a Bog im je uvijek dosljedno odgovarao "sve možete
imati, ali morate odbaciti sranja". I oni su pognutih glava odlazili nazad
u svoju tamu i kukavičluk, jer je svjetlo bilo previše, svjetlo je previše
tražilo, svjetlo ih nije prihvaćalo onakvima kakvi jesu, svjetlo ih nije
bezuvjetno voljelo, nego je tražilo da odbace sve što nije svjetlo, svjetlo
voli jedino sebe, prihvaća jedino sebe, želi jedino sebe i jest jedino
sebe.

-- 
http://www.danijel.org/