-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ged wrote:
> Drugi pravac u novoj "sintetickoj biologiji" je mnogo radikalniji. Dok je
> eksperiment o kome sam pisao usmeren pre svega na razumevanje kako
> fukcionisu jednostavni zivi organizmi, jedan deo biologa nema toliko
> saznajni fokus koliko su usmereni na mogucu prakticnu primenu ovih znanja.
> Oni smatraju da je i najjednostavniji zivi organizam nepotrebno komplikovan
> ako se ima na umu samo industrijska primena, recimo u farmaceutskoj
> industriji. Svi lekovi koji se trenutno prave na osnovu genetske
> manipulacije bakterija (insulin, itd), ustvari bacaju 90% bakterije.
> Smatraju da je bolje prvo pokusati razumeti samo osnovne replikacione
> mehanizme, pa iskoristiti jedino njih. To podrazumeva da se pronadje
> minimalni skup jedinjenja koji zajedno cine nesto sto se moze samo
> reprodukovati. Ovakvi pokusaji su uglavnom bazirani na RNA, koja za razliku
> od DNA, moze istovremeno biti i "memorija" i katalizator same sebe. 

To je staro pitanje nanotehnologije, još iz osamdesetih kad su prvi put
počeli raditi misaone eksperimente na tu temu, pa su zamišljali
nanotehnološke strojeve sastavljene od pojedinačnih atoma, koji bi se
sami reproducirali i obavljali specijalističke zadatke poput slaganja
makro-struktura od atomske razine prema gore, npr. slagali bi atome
ugljika u dijamantno vlakno i sl.

Problem koji sam ja vidio u tome je da su autori takvih koncepata
potcijenili složenost koju takav nano-stroj mora imati da bi mogao
funkcionirati, snabdijevati se energijom i reproducirati se, a kamo li
orijentirati se u okolini. Moj zaključak je da takvi nano-strojevi već
postoje i zovu se bakterije. Veliko pitanje je može li se to u većoj
mjeri minijaturizirati i pojednostavniti, jer se evolucija već pobrinula
za to da bakterije budu jako optimalne. Dakle, očekivao bih da se bitni
prodori dešavaju ne u dijelu koda bakterije koji se bavi njenim
razmnožavanjem, snabdjevanjem energijom i sličnim aspektima temeljne
logistike živih organizama, nego u dijelu koji u bakterijama ne postoji
zato što evolucijski nije potreban, npr. siguran sam da je moguće
napraviti bakterije koje predu nanocijevi ili izlučuju plemenite metale
u tragovima iz morske vode, recimo tako što bakterija takve metale
ugrađuje u sebe dok ne krepa, i onda u talogu koji nastane od mrtvih
bakterija imaš jako visoku koncentraciju zlata, iridija, rodija i sl.,
ili napraviš sintetički koralj koji kreira koraljni greben od plemenitih
minerala izoliranih iz vode, i tako riješiš pitanje rudnika. Možda
najbitnije bi bilo napraviti nano-strojeve za sintezu ugljikovodika,
svojevrsnu modifikaciju cijanobakterije koja bi od CO2, svjetla i vode
proizvodila kisik i metan, a taj metan bi onda druga bakterija vezala u
dulji ugljikovodični lanac dok ne dobiješ nešto što je stabilno i
upotrebljivo kao gorivo za motore s unutarnjim sagorijevanjem, npr.
propan. Tako rješavaš pitanje obnovljivih izvora ugljikovodičnih goriva,
a zbog toga što ugljik počne kružiti u prirodi, dakle onaj koji se
oslobađa oksidacijom tog plina bakterije vežu iz atmosfere i vraćaju u
obliku goriva, a višak energije se dobiva od sunca.

Nanotehnologija dakle može riješiti energetski problem čovječanstva, ali
daleko je vjerojatnije da će biti upotrijebljena za neku vrstu ucjene
kao danas, gdje se nanotehnološke proizvode koristi kako bi se seljacima
naplatilo sjeme koje su inače imali besplatno, i tako ispumpavalo lovu
od siromašnih i pretakalo je u džepove pretjerano bogatih.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkv9JSsACgkQU8G6/NHezOeDOACgjLwAx9byOeQtNHz+7ReW6cFQ
LaIAoPWum8KVcZmGWwLljCFNfhy0Ba1Y
=42bo
-----END PGP SIGNATURE-----