Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-05-20 11:01:34
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Mogunost novog
Linija: 175
Message-ID: ht2tpf$225$2@ss408.t-com.hr

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Religija je u pravilu grupni sport, ali prosvijetljene osobe su uvijek
pojedinci. Masa nema dušu. Masa je samo agregat pojedinačnih bića koja
se zapravo zbog kompromisa koje nameće koncept društvenosti odriču svih
bitnih stvari koje njih čine posebnima i, u nedostatku bolje riječi,
svetima.

Koliko god različiti političari i filozofi pokušavali udruživanju ljudi
dati neku posebnu duhovnu bitnost i svetost, činjenica je da je koncept
ljudskog društva isključivo materijalni, evolucijski konstrukt. Čopor
majmuna se mogao efikasnije obraniti od leoparda nego jedan majmun
pojedinac. Uzrok udruživanju je, dakle, u inherentnoj slabosti biološke
jedinke iz koje je evoluirao homo sapiens. Zašto tigar ne živi u čoporu?
Zato što je kao pojedinac dovoljno jak da može uloviti hranu i obraniti
se od svakog napadača. Ljudsko društvo je dakle način kompenzacije
slabosti, ništa više od toga.

Dakako, Kralj voli plasirati ideje na temu da udruživanje ljudi u
ljubavi stvara duhovne veze među njima koje su odraz unutarnjeg
jedinstva brahmana. Svi koncepti ljubavi kao odraza Boga su, u osnovi,
njegova teologija. U stvarnosti, to je prijevara. Ljubav je toliko
generički pojam da bilo kome može značiti bilo što. Za početak, znak za
uzbunu bi trebalo biti to što je ljubav kakvu osjeća većina ljudi
zapravo biološka tvorevina, evolucijski mehanizam koji pomaže
preživljavanju društvenih životinja, organizira ih u zajednicu, pomaže
formiranju stabilne hijerarhije, ukratko, to je primarni biološki
mehanizam. Kao takav, ima veliku snagu, otprilike kao seksualni nagon i
strah za vlastiti život, a to mu daje ogromni potencijal za pomračenje
uma i usmjeravanje duhovnih sila na nagonski način. Razmislite samo o
tome koliko seksualni nagon mijenja vaše ponašanje i prioritete.
Praktički sve što ljudi rade je seksualizirano. Svi konstantno rade na
tome da u seksualnom smislu izgledaju privlačno, odmjeravaju
potencijalne partnere, gledaju kolike su im šanse za prolaz, ukratko,
čime god drugim da se bave seks je nešto kao konstantna glazbena
pozadina koja je uvijek upaljena i koja određuje cjelokupnu percepciju.
Strah je sličan mehanizam, s tim da je u većini slučajeva implicitan,
ali konstantno upravlja svim našim procjenama. Razlog zašto pazimo kad
prelazimo cestu je implicitni strah, koji poprima oblik opreza. Razlog
zašto izbjegavamo mračna samotna mjesta, razlog zašto izbjegavamo
konflikte makar nam netko ozbiljno ide na živce - sve te procjene
motivirane su strahom, koji je temelj opreza u svim procjenama. On u
većini slučajeva nije eksplicitan, ali dovoljno je da se desi nešto
neočekivano i on izranja na površinu u eksplicitnoj formi.

Ljubav je u tom smislu treći bitan mehanizam, koji poprima različite
forme i implicitna je u svim socijalnim interakcijama. Želja da nas
drugi ljudi vole i cijene, želja da si nađemo nekoga koga ćemo voljeti i
cijeniti, koliko god mogla poprimiti više, duhovne aspekte, prije svega
je biološki imperativ. Dakako, svi biološki imperativi mogu biti
produhovljeni, povezani s višim duhovnim stanjima - recimo, seksualnost
može nadahnuti nevjerojatne duhovne uspone, isto kao što strah može biti
jak motivacijski faktor koji stvara uzlazne duhovne težnje, ali ukoliko
je neko stanje ili emocija prije svega biološki imperativ, sve teologije
koje taj imperativ stavljaju na pijedestal kao, ni manje ni više, nego
Boga samog, treba staviti pod znak pitanja. Biste li bezuvjetno
prihvaćali teologiju koja na takav pijedestal stavlja seks? Takvih je
bilo mnoštvo kroz povijest, da se razumijemo. Biste li bezuvjetno
prihvaćali teologiju koja na pijedestal stavlja strah? Takvih je kroz
povijest bilo još više. Zašto bi teologije ljubavi u tom smislu bile
manje biološke, zašto bi trebalo podrazumijevati njihovu
transcendentalnost i Božansku utemeljenost?

Dakako, iskustvo daršana višeg duhovnog bića u ljudima stvara emotivnu
reakciju koja se interpretira kao ljubav, ali to ne znači puno. Daršan
višeg bića stvara reakciju koja se može opisati kao strah od velikog i
moćnog nad čime nemamo kontrolu, što je razlog zašto anđeli iz Biblije
ljudima prvo vele: "ne boj se!" - zato što se ljudi smrznu od straha kad
ih vide u njihovoj veličini. Isto tako, iskustvo velikog energetskog
protoka uslijed duhovnog iskustva ima za posljedicu i seksualno
uzbuđenje. To sve skupa ne znači ništa više od gole činjenice da
iskustvo višeg bića izaziva u nama veliko duhovno uzbuđenje koje za
sobom povlači burne fizičke reakcije. Ono što osjećamo u stanju daršana
nije ljubav, nego nešto više, suptilnije od ljubavi; Bog naime nije
ljubav, nego nešto daleko više - Bog je sat-ćit-ananda,
stvarnost-svijest-blaženstvo. Ljudi koji su iskusili takvo nešto pričaju
o tome kao o bezuvjetnoj ljubavi, ali to je glupost, jer ljubav nema
veze s bezuvjetnošću, to je po svojoj biološkoj definiciji uvjetovana
emocija. Stvar je u tome da se sat-ćit-ananda percipira kao bezuvjetna
ljubav je upravo zato što je to stanje koje nema veze s ljubavlju, nego
je nešto potpuno drugačije - duhovno svjetlo koje dolazi iz samih
temelja stvarnosti, bez nečega što bi ga uzrokovalo, bez ikakvih odnosa
s drugim bićima na kojima bi se temeljilo. To svjetlo naprosto jest kao
takvo, i svojstva su mu ispunjenje, stvarnost, blaženstvo i svijest. Ono
je neuvjetovano zato što je posve transcendentalno, nije uzrokovano
ničime iz pojavnog svijeta i to je zračenje svojstava samog brahmana.

Dakako da ljubav može imati suptilnu transcendentalnu komponentu kroz
koju onda prosijavaju aspekti sat-ćit-ananda, ali i rješavanje
matematičkih problema može imati suptilnu transcendentalnu komponentu
kroz koju prosijavaju aspekti sat-ćit-ananda. Fotografiranje cvijeća u
šumi može imati transcendentalnu komponentu. Seks može imati
transcendentalnu komponentu. Sve može imati transcendentalnu komponentu,
zato što je transcendentalni brahman temelj svakog iskustva, i poanta
svih pojava u svemiru je njegova težnja ka prosijavanju kroz sve pojave
u svijetu dvojnosti. Ljubav se u tom smislu ni po čemu ne razlikuje od
straha ili mržnje - i kroz njih može prosijavati transcendentalno
svjetlo, a isto kao i u slučaju ljubavi, i te emocije mogu biti odraz
teške duhovne tame.

Ljubav je, naime, u većini slučajeva teški duhovni mrak, a ne
transcendentalna emocija. Ljubav je u većini slučajeva nadomjestak za
transcendenciju, a ne odraz transcendentalnog. Istina je da ljudi
osjećaju "ljubav" kad vide neko Božansko biće, ali ta "ljubav" je bitno
različita emocija od one koju osjećaju prema vlastitim mladuncima, ili
koja ih motivira na socijalne interakcije i kompromise. Ljubav je vrlo
često naziv za nametanje vlastite psihičke kontrole drugima, jer ih
"volite" i "želite im dobro". Nametanje vlastite vizije dobra drugima,
to je nasilje i zlo, ali to nasilje i zlo se zove ljubav, nije to ni
mržnja ni strah. Nagledao sam se takve ljubavi dovoljno da znam da je
ona prije pravilo nego iznimka. Ljubav je emocija koju su nacisti
osjećali prema Hitleru - pogledajte samo film "Trijumf volje". Oni svi
zrače ljubavlju. To vam je ljubav, a rezultat te ljubavi je uvijek neko
veliko zlo, neki pokolj, tlačenje nekih "drugih", nametanje vlastitih
"voljenih ideala", gaženje individualnosti. Ljubav je daleko od
afirmativne sile, i zato sveci toliko naglašavaju bezuvjetnu, bitno
različitu narav "Božanske ljubavi" - zato što to uopće nije ljubav, nema
nikakve veze s tim. Jedini razlog zbog kojeg se to stanje naziva
ljubavlju je siromaštvo ljudskog jezika i iskustva, koji poznaju tek
nekoliko primarnih bioloških emocija a s drugim stvarima ne znaju što
bi, nego ih pokušavaju na silu nagurati u poznate okvire.

Ljudi, trebate se osloboditi bioloških koncepata u duhovnosti i shvatiti
da je Bog nešto što bitno nadilazi sve vaše socijalne koncepte.
Nemogućnost separacije bioloških mehanizama od duhovnosti ima za
rezultat sve gluposti kojih su vam pune glave. Recimo, koncepti grijeha,
kajanja, Božje volje - to su sve projekcije, socijalni mehanizmi koji su
nastali kad je primitivno čobansko pleme Boga doživjelo kao neku vrstu
velikoga kralja, koji ima svoju volju i postavlja zakone, a tko ne vrši
tu volju i ne pokorava se zakonima otrpjet će gnjev gospodara koji ne
dopušta da se njegovi zakoni krše. Onda tu nastupa koncept kajanja, gdje
se podanik valja u prašini pred gospodarem, naglašava svoju potčinjenost
i moli za milost, što u vladaru kao alfa mužjaku stvara osjećaj kontrole
i samilosti prema podaniku, pa ga poštedi uz opomenu.

U stvarnosti, svi ti koncepti su duhovno bezvrijedni i štetni. Nema Boga
kao vladara koji postavlja zakone. Svi "zakoni" slijede iz same naravi
brahmana, predstavljaju odraz njegovih svojstava. Ukoliko želite svoju
svijest uskladiti s brahmanom, morate izbjegavati stvari koje su
iluzorne, vezujuće, duhovno statične, ograničavajuće i lude, a držati se
stvari koje u vama potiču lucidnost, briljantnost, kreativnost, duhovnu
dinamičnost, sabranost, blaženu radost i dodir sa stvarnošću. To nisu
zakoni zato što nema zakonodavca, ali jesu zakoni u onom smislu u kojem
je gravitacija zakon, ili u kojem je održanje energije zakon. Ljudi su
krivo shvatili te koncepte i religije odražavaju njihove zablude, i bilo
bi vrijeme da se tih zabluda oslobodite.

Umjesto da se bavite pasivnim, nesvjesnim reproduciranjem biološki
uvjetovanih mehanizama, dopustite si nešto novo - iskorak u bezuvjetnost
duhovnosti. Bilo je već dosta pasivnog reproduciranja istih starih
ideja. Priznajte si mogućnost drugačijeg, novog - mogućnost vlastitog
samodostatnog svjetla, vlastitog puta, jer isti brahman koji je temelj
pojavnog svijeta također je i iskra vaše osobne stvarnosti. Svi
prosvijetljeni mudraci i Bogovi već su tamo i stoljećima vas zovu da
postanete jedni od njih, a čovječanstvo - sa svim njegovim
samovažnostima, religijama i redosljedima kljucanja - samo je jedna
neznatna trunčica prašine koja će uskoro potonuti u ocean zaborava,
zajedno sa ostalim, već prije napuštenim dionicama u velikoj pjesmi
stvaranja.



Finalni tekst knjige:
http://www.danijel.org/index.php?id=mogucnost_novog

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkv0+m4ACgkQU8G6/NHezOfX5ACgi3BRM/deqeDjw1yyFMlVmVfN
r0AAn26tfSdV5ge0JQ01P5evimQh/zaW
=7Gcf
-----END PGP SIGNATURE-----