-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Kako to sve skupa funkcionira u praksi?

Razmišljao sam o tome kako objasniti taj model kroz jednostavnu sliku, i
sjetio sam se nečega razmjerno jednostavnoga iz fizike: kosog hica.

Kosi hitac je jedna od onih stvari koje počnu jednostavno a završe
komplicirano. Naime, kad učenicima hoćete objasniti kako funkcioniraju
sile kao vektori, kosi hitac je omiljeni primjer - s jedne strane imate
početnu brzinu i kut izbačaja, a s druge gravitaciju. Stvar je
jednostavna: umjesto po pravcu kojeg definira sila izbačaja, tijelo se
kreće po paraboli, zato što gravitacijska akceleracija djeluje na
tijelo. Postoje tri mogućnosti: ukoliko je zakrivljenost parabole manja
od zakrivljenosti linije horizonta, odnosno planete, tijelo napušta
gravitacijski zahvat planete. Ukoliko je zakrivljenost jednaka, tijelo
ulazi u orbitu, a ukoliko je zakrivljenost veća, tijelo pada na tlo.
Kalkulacije se najčešće rade za ovaj treći slučaj, dakle u osnovi
topovski hitac.

Problem je u tome što je taj model previše pojednostavljen da bi bio
upotrebljiv u praksi. Za početak, problem je otpor zraka; ukoliko se
jednadžbe ne rade za planetu bez atmosfere, npr. Mjesec, potrebno je
uračunati otpor zraka kao silu koja usporava tijelo. Ta sila nije
jednostavna, nego ovisi o geometriji tijela, jer otpor zraka nije isti
za sva tijela. Osim toga, otpor zraka je proporcionalan kvadratu brzine,
tako da stvar ne funkcionira linearno; otpor je najveći na početku, a
pada s padom brzine tijela. Isto tako, treba uračunati brzinu vjetra,
koja nije konstantna, tako da stvarno precizan izračun utjecaja vjetra
zahtijeva vrlo kompleksna mjerenja brzine vjetra u svim točkama kretanja
tijela. Isto tako, za stvarno duge hice i velike zahtjeve za preciznošću
treba ukalkulirati i okretanje Zemlje oko njene osi. Ono što je krenulo
kao jednostavni model vrlo brzo postaje jako komplicirano, ali iz vrlo
jednostavnog razloga: na tijelo djeluju različite sile u različitim
lokalnim uvjetima. Neke od tih sila mogu se zanemariti u određenim
okolnostima, pa onda pojednostavljeni model može dati jako točne
rezultate. S druge strane, u drugim lokalnim uvjetima sile koje smo
inače mogli zanemariti naglo postaju dominantne. Nije isto radite li
kalkulaciju za kosi hitac na Mjesecu ili pod vodom. Pod vodom, otpor
sredstva je dominantnija sila od gravitacije, a na Mjesecu te sile uopće
nema.

Ako primjenimo ovu našu sliku na duhovnu sferu, možemo reći da u
trivijalnom slučaju duhovnost predstavlja jednostavnu stvar, slično kao
kosi hitac u vakuumu: postoji brahman, on je temeljna stvarnost svega,
dakle i temeljna stvarnost yogina, yogin traži svoju temeljnu stvarnost,
pronađe atman, zadubi se u tom smjeru, uđe u samadhi, shvati da je on
taj brahman, i tada yogin boravi u brahmanu i iz tog stanja djeluje, i
njegova djela su postupno sve više od kvalitete brahmana.

Takvu situaciju modelira advaita vedanta, kao da na svijetu ne postoji
ništa osim yogina i njegovog atmana. U praksi, to je sve samo ne
jednostavno.

Za početak, brahman je samo riječ. Ljudi ne teže "brahmanu", ljudi teže
onome što doživljavaju kao najveće dobro. To njihovo doživljavanje nije
apsolutno, nego kolorirano svojstvima njihove osobnosti. Zbog toga kao
najveće dobro doživljavaju nešto što je zapravo kompleksna krivulja koju
crtaju različite sile, slično kao u slučaju kosog hica, s tim da je u
nekim slučajevima utjecaj atmana dominantan kao utjecaj gravitacije na
tijelu bez atmosfere, a u drugim slučajevima je otpor sredstva
dominantna sila, kao ukoliko kosi hitac pokušate na dnu mora.

Isto tako, brahman se ne percipira iz samo jednog smjera, nego iz više
smjerova. Barem prividno, iz pozicije subjekta, situacija se percipira
kao kaos u kojem postoji mnoštvo prividno dobrih sila različitog iznosa,
te mnoštvo prividno loših sila različitog iznosa. Za početak, problem je
odrediti što je od svega toga dobro, a što loše, a još veći problem je
odrediti što je od toga svega korisno, a što štetno. Zle sile u
određenoj konfiguraciji mogu biti korisne, npr. ukoliko krenete raditi
neko zlo, i naletite na još goreg čovjeka od sebe koji vama napravi još
veće zlo od onoga što ste vi namjeravali napraviti, rezultat može biti
dobro, dakle da spoznate da ste radili krivo, prepoznate fundamentalnu
grešku u svojem pristupu, pokajete se i obratite, i od tada radite samo
dobro. Nešto zlo se, dakle, može pokazati kao korisno, dok bi nešto
prividno dobro, npr. uspjeh ili odsustvo bilo kakve nelagode, u toj
situaciji imalo za rezultat ohrabrenje u činjenju zla, zbog čega bi se
čovjek mogao posve iskvariti i propasti.

Što se dešava ukoliko postoje lokalne duhovne sile koje imaju ulogu
sličnu onoj otpora zraka - pružaju otpor nečijim duhovnim nastojanjima
proporcionalan kvadratu brzine? Teorije modelirane za slučaj "Mjeseca",
dakle za slučaj odsutnosti tih sila, dat će potpuno krive rezultate ako
ih primjenite "pod vodom". U slučaju duhovnosti, te stvari nisu uvijek
jednoznačne. Recimo, ukoliko ste u situaciji da neka sila pruža otpor
vašim duhovnim nastojanjima, često takva sila nije sveobuhvatna, nego
nekoj vrsti nastojanja pruža veći otpor nego drugoj, pa je moguće
"izmaknuti ispod radara", a isto tako obično postoje i druge sile koje
joj ograničavaju doseg, pa je moguće da se te sile međusobno ponište na
koristan način. S druge strane, moguće je da prisustvo više sila tako
zakomplicira situaciju da se većina ljudi u tome nikako ne uspije
razabrati, a to je pak cilj onim silama koje ne rade na nikakvom
pozitivnom cilju, nego im je naprosto u interesu da nitko drugi ne
uspije. Dakle, u realističnom modelu na svijetu imate Boga kao izvor
svega dobrog i spasonosnog, imate različita duhovna bića koja imaju
različite vizije dobra i pokušavaju ih svima nametnuti kao duhovni
etalon, imate zla i degenerirana bića koja kao cilj imaju kontrolu
drugih kreiranjem iluzija i laži, te bića koja naprosto vole gledati
druge u većoj nevolji od vlastite, tako da svima bez razlike rade
sranje. Također, u realističnoj situaciji vaša sloboda nije
neograničena, nego na vas vrše utjecaj različite sile u različitoj
mjeri, i to ne nužno proporcionalno objektivnoj snazi tih sila, koliko
vašoj subjektivnoj percepciji bitnosti tih sila. Primjerice, na većinu
ljudi će utjecaj roditelja biti ogroman, i ideje koje su im roditelji
usadili imaju veću moć nad njima od drugih ideja. Čak i kad razumom
uviđaju pogrešnost tih ideja, ne mogu ih se na lak i brz način
osloboditi i često ih te sile kontroliraju do kraja života. Isto tako,
utjecaj društva je na većinu ljudi ogroman, zato što je biološki
uvjetovan. Ljudi su društvene životinje, i evolucijski im je jako bitno
mišljenje drugih ljudskih životinja, jer im o tome ovisi pozicija i
status u čoporu, a time i izvor hrane, sigurnosti i kontrole nad
okolinom. Ljudi su, kao vrsta, jako ugođeni na praćenje "duhovnog polja"
koje stvaraju drugi ljudi, pogotovo oni na poziciji moći, i spontano se
s tim poljem ugađaju.

Na kakav način se u sve to mapira utjecaj Kralja?

Već i iz same činjenice da ga zovem Kraljem (Isus ga je zvao Knezom
svijeta, što se svodi na istu stvar) može se ispravno zaključiti kako
njegov utjecaj smatram iznimno velikim, praktički suverenim. Njegov
utjecaj je onoliko sveprisutan koliko je sveprisutan utjecaj magnetskog
polja Zemlje ili njene atmosfere. Za sve praktične svrhe, može se reći
da za specifični slučaj Zemlje postoje dvije sveprisutne sile: brahman i
Kralj, koje se u nekim slučajevima preklapaju, odnosno određeni profil
ljudi utjecaj Kralja doživljava kao sinonim za Boga.

Kralj nije bilo kakvo lijevo smetalo. On sebe doživljava kao spasitelja
koji vam je došao dati istinsko svjetlo, kao bićima koja su prije njega
bila na putu stagnacije ili nazadovanja, a on je došao to dovesti u red
i pokazati Bogu što je pravo suosjećanje, što je istinska milost. De
facto, on je mislio napraviti djelo kojim bi se proslavio među Bogovima,
možda čak uzdigao na najviše mjesto. U svemu tome, on je niža bića,
kojima je kakti došao pomagati, doživljavao kao sredstvo kojim će se on
proslaviti i pokazati kao najveći i najmudriji među Purušama. On sve što
radi doživljava kao jedinu pravu stvar, nikako se ne da razuvjeriti,
misli da će se na kraju unatoč svemu pokazati da je on imao pravo a svi
ostali Puruše su imali krivo; on misli da ostali negoduju protiv njega
zato što su ljubomorni na njegov genij i zavidni na slavi koju će mu
donijeti uspjeh, a ljudi, koliko god on pričao o nekakvom suosjećanju i
pomaganju, oni su samo instrument, i ukoliko netko od njih pokuša
odstupiti s njegove Zlatne Staze, odnosno sići s njegovih Velikih Kola,
zgazit će ga kao crva. Dakako, u interesu univerzalnog suosjećanja i
Božanske milosti.

Kralj je, dakle, neka vrsta kozmičkog nesretnog slučaja, kojeg treba
podnositi dok nas Bog ne izbavi iz njegovih šapa. On je lud, ali ima
vlast nad ovim mjestom zato što je investirao toliko sebe u sve ovo, da
ga je moguće iščupati jedino tako što će svijet biti doslovno otkupljen
od njegove vlasti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkv0GrkACgkQU8G6/NHezOdF7ACfdxmlRxoYdzKWOJ92SWecFj93
dj4Ani57prJnnUL8b6S7NipkXWo/S2EW
=KS9b
-----END PGP SIGNATURE-----