-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Je li na kraju Bog stvorio svijet ili ne? Zapravo, odgovor na to pitanje
je daleko složeniji od očekivanog, zato što ljudi očekuju semitske
monoteističke koncepte Boga i stvaranja, a ja nisam našao nikakvu
potvrdu da stvari tako funkcioniraju.

S jedne strane, svijet kao takav je paradoks - istovremeno je istina da
postoji samo Bog, a opet, opažamo postojanje svega osim Boga. Postoji
samo Jedan, a s druge strane opažamo jedino mnoštvo. U stanju samadhija,
opažamo da jedino Bog jest, a kad iz tog stanja izađemo opažamo da jest
sve osim Boga. Dakle, ovisno o poziciji promatrača stvarnost se bitno
različito opaža. Hinduizam se bavio tim konceptima i njihov zaključak je
da je svijet maya. Maya je riječ koja se izvorno, u najstarijim
tekstovima, koristila za natprirodnu silu koju koriste Bogovi za izradu
svojih oružja i ostalih artefakata - maya je sila koju koriste Bogovi da
bi stvarali. U kasnijim tekstovima je maya poprimila značenje iluzije,
privida, sile koja stvara dojam da jest nešto što nije i nije nešto što
jest. Ja bih se suzdržao od tako radikalnog koncepta. Maya nije toliko
iluzija, koliko softver. Softver postoji. On postoji samo u računalu, i
samo kao oblik funkcioniranja računala, ali postoji. Njegovo postojanje
je od druge vrste nego postojanje računala. Stari indijski filozofi nisu
imali koncept softvera, pa su se dovijali svemu i svačemu, od sna do
fatamorgane, ali zahvaljujući napretku informatike danas imamo nove
koncepte koji su bitno primjereniji za ovu vrstu metafore.

Dakle, kad koncept maye definiramo kao neku vrstu softvera, opet imamo
ponovljeno pitanje kako je točno taj softver došao u sadašnje stanje
kompleksnosti.

Iskreno, nemam pojma. Iz ljudske pozicije o tome mogu jedino nagađati,
ali rekao bih da se tu radi o pitanju *sagledavanja*. Relativno je,
zapravo, način sagledavanja Apsoluta. Ukoliko ga se može sagledavati na
neki način, to ili već postoji ili će postojati. Bitno je, dakle,
shvatiti da se tu radi o evolutivnom procesu, a ne o unaprijed zadanim
datostima.

Indijci tu imaju zanimljivu metaforu. Prvi aspekt relativnog svijeta je
Narayana, Bog koji se "probudi" svjestan vlastitog postojanja. Sam taj
čin osvještavanja, na taj način, je stvaranje relativnog svijeta u
njegovoj najapstraktnijoj formi. Bog tada poželi stvarati, i sam taj
psihički moment kretanja prema stvaranju rađa Brahmu, "Boga
stvoritelja", koji pak iz svojeg duha "rađa" duhovna bića. Njegovi
pokušaji stvaranja nisu uvijek uspješni. Ponekad stvori neko biće s
namjerom da ono nastavi stvarati druga bića, ali to biće zaključi da mu
se to ne da, budući da ima slobodnu volju, i ode meditirati na
bezoblični Apsolut. Onda Brahma osjeti gnjev zbog frustracije, i taj
gnjev postane duhovno biće koje također zaključi da je relativni svijet
sranje, osjeća prema njemu averziju i također ode meditirati na Apsolut
i oslobođenje od relativne egzistencije. Dakle Brahma je u velikoj mjeri
frustriran zato što većina njegovih kreacija ima uzlazni moment, prema
brahmanu, a ne prema nastavljanju stvaranja sve konkretnijih relativnih
formi, kako je on to zamislio.

To je bitno drugačiji koncept stvaranja od semitskog, po kojemu Bog
stvara hrpu automata i zombija koji svi provode njegovu volju sa
monotonim "yes Master", a ako netko primjeni slobodnu volju, Bog popizdi
i baci ga u pakao. Takav koncept stvaranja se možda slaže sa čobanskim
konceptima velikog vladara koji ne trpi neposluh, ali jako slabo opisuje
složenosti i raznolikosti pojavne stvarnosti. Stvarnost doista izgleda
kao da različiti njeni aspekti misle svojom glavom i ostvaruju različite
ciljeve, pa se ti dijelovi sudaraju te u konfliktu prevladavaju,
evoluiraju ili nestaju.

Pluralizam duhovnog svijeta preslikan na fizičku stvarnost znači da su
pojave na fizičkom planu odraz tih konflikata u konceptima ciljeva i
načina njihovog ostvarivanja. Svijet, dakle, nije stvorio Bog, nego ga
stvaraju Bogovi. Proces stvaranja je u tijeku, i mi smo u njemu. Isto
tako, taj proces ne funkcionira kao odraz jedne volje, jedne namjere i
jednog cilja. To nije fašistička diktatura. Različita duhovna bića,
ovisno o načinu na koji sagledavaju brahman, kreiraju različite duhovne
koncepte koji bi imali odražavati te njihove ideje. Ovisno o naravi tih
koncepata i ideja, postojat će veći ili manji interes za fizičkim
planom, dakle ovisno o tome koliko se njegova temeljna svojstva
preklapaju s njima. Osim toga, tu postoje specifična pravila, dakle
ukoliko se jedno duhovno biće založi za ostvarenje nečega, ukoliko
investira svoju duhovnu energiju, koja je u njemu kao odraz inicijalnog
kreativnog impulsa Brahme koji je stvorio to duhovno biće, ono se
istovremeno vezuje za ono u što se investira, i "savija" stvarnost
fizičkih stvari tako da one postanu njegov duhovni odraz. Različiti
dijelovi i aspekti fizičkog svemira zanimljivi su različitim duhovnim
bićima iz različitih razloga. Ukoliko duhovno biće nasloni svoje
postojanje, volju i namjeru na neki aspekt fizičkog plana, dešava se
dvostruka promjena: s jedne strane ograničenja fizičkog plana
modificiraju to biće, a s druge se strane na tom aspektu fizičkog plana
dešavaju promjene: materija se počne polako slagati u smjeru odražavanja
ideja bića koje vrši tu vrstu pritiska.

Takva investicija vlastitog duha kreira prvi koncept vlasništva: biće
koje je toliko sebe uložilo u stvaranje nečega zapravo po zakonitostima
stvari preuzima vlast nad tim aspektom svijeta. Taj dio svijeta je
njegov, zato što je on investirao sebe u njega. Sukladno tome, ukoliko
se druga duhovna bića požele igrati na njegovom "igralištu", moraju
igrati po njegovim pravilima i uvažavajući njegov suverenitet. Njegova
prava definiraju granice njihove volje i moći na tom "terenu".

Te stvari su, dakle, složene, a sve što sam napisao odražava moje
shvaćanje dimenzija problema. Daleko od toga da su u duhovnom svijetu
sve stvari fino i elegantno posložene, a da samo u njihovom
preslikavanju na fizički plan nastaju problemi. Upravo suprotno:
konflikti fizičkog plana u velikoj su mjeri odraz pluralnosti duhovnog
svijeta, u kojem različite duhovne sile imaju različito shvaćanje o tome
što bi na fizičkom planu bilo odraz nekog duhovnog aspekta. Je li ljubav
bolji odraz aspekta ananda, ili možda samotna meditacija? Je li duboko
doživljavanje, osjećanje i stvaranje u samoći bolji odraz blaženstva
koje je u Bogu, ili je u tom smislu bolji zajednički orgazam ljubavnika?
Je li celibat bolji izraz Božje naravi, ili je bolji produhovljeni seks?
Je li veliki svetac pravi odraz Boga, ili je bolji odraz neka vrsta
Interneta, entiteta koji je istovremeno singularan i pluralan? Je li
bolji odraz Boga znanost, kao odraz želje za spoznavanjem i
razumijevanjem, za uvođenjem reda u kaos opažanja i misli, ili je bolji
odraz Boga goli, bosi i gladni Milarepa, koji je sedam godina meditirao
u pećini i postigao spoznaju brahmana?

Što se dešava kad vaše ideje o tome što je cilj duhovnog razvoja
odudaraju od ideja duhovnog bića koje zbog investicije svoje duhovne
sile ima vlast nad onim aspektom svijeta u kojem vi stvarate vlastitu
fizičku egzistenciju? Treba li se u tim okolnostima ponašati onako kako
bi se ponašali dobri sljedbenici monoteizma, dakle pogledati što to
duhovno biće radi i to proglasiti vrhovnim dobrom, aksiomatski, i
investirati svoju egzistenciju u smjeru ostvarenja tih koncepata, koliko
god nam bili tuđi, i koliko god oni bili lokalni a ne generalni? Što ako
lokalni "Bog" provodi koncepte koji su daleko od opće prihvaćenog među
ostalim Bogovima? Što ako se radi o eksperimentu, zastranjenju, grani
evolucije koja ide u istom smjeru kao dinosauri? Treba li se
strmoglaviti s litice skupa s ostalim lemmingsima samo zato što većina
ne može biti u krivu, ili zato što "Bog" ne može biti u krivu? Kako
znate da razlika između Boga koji provodi te svoje planove, i vas, nije
u duhovnoj veličini i stupnju odraza kvaliteta Brahmana, nego naprosto u
tome što se vi inkarnirate na njegovom "teritoriju" pa on slijedom toga
ovdje može glumiti Boga a vi ne? Kako znate da vi, zapravo, niste veći
od njega? Treba li se uvlačiti u šupak nekome samo zato što u određenim
okolnostima i na određenom teritoriju on ima vlast, ili treba zadržati
vlastito dostojanstvo, vjernost vlastitim duhovnim idejama i konceptima,
i živjeti brahman na svoj način, neovisno o tome što neko drugo biće -
prividno moćnije i veće - ima drugačije sagledavanje brahmana?

Ako se nađete u društvu u kojem je uobičajeno raditi stvari koje vi
smatrate vrhuncem sablazni, a zabranjeno raditi stvari koje su odraz
vaših duhovnih težnji, hoćete li se pokoriti vlasti? Ako se nađete u
situaciji da je "normalno" obrezivanje žena, i da se od vas očekuje da
to ne samo prihvatite kao normalno nego da "obrežete" vlastitu kćer,
hoćete li se konformirati tom sustavu običaja i prihvatiti autoritet tih
običaja nad sobom, ili ćete ih sve poslati k vragu i radije dati da vas
izopće, progone ili ubiju nego da okaljate svoju dušu njihovim
grijesima? Ako se nađete u nacističkoj državi, hoćete li biti dobar i
lojalan građanin, "zato što je svaka vlast od Boga"?

Ta pitanja su više nego relevantna na ovom svijetu, budući da ovaj
svijet ima Kralja. Kralj ima više imena. On je biće Vječne Vatre,
Nositelj Svjetla. Zovu ga Zvijezdom Danicom, koja prethodi Suncu i
navješta njegovo svjetlo. On je Lučonoša, netko tko uzima svjetlo od
Boga i prenosi ga svijetu. On je Prometej, koji je ljudima donio vatru.
On je Vječiti Mladić, Vječna Mladost. Kralj ovoga svijeta je Sanat
Kumara, u Bibliji poznat kao Satan, Lucifer.

Znate li koja je bila moja reakcija kad sam to pokopčao? Prvo sam se
sledio. Onda sam tako ostao neko vrijeme. A onda sam pomislio: "ajme,
kako ću ja ovdje najebat..."

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvzsEQACgkQU8G6/NHezOemEwCguOPPmgu7F7fAtDdbRxJU6WQP
61EAoOAr93i0GM88xLGqnJGEJGQE68wd
=NNLM
-----END PGP SIGNATURE-----