-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

(tekst logički ide ispred teksta "Vrag")

Oni koji su čitali moje knjige znaju da sam puno pričao o razinama
stvarnosti i energetskim tijelima. Te stvari su, dakako, model
stvarnosti, kao i sve ostalo što možemo intelektualno obuhvatiti. Na
temelju svojeg opažanja i iskustva sastavio sam model s relativnim
razinama i sličnim stvarima, ali bitno je razumjeti granice takvih
modela. Modeli su korisna stvar isto kao što je nož korisna stvar, ali
njime si čovjek može podjednako učinkovito narezati sir i kruh, i
odrezati prst. Treba uvijek imati granice ljudskog uma, i prije svega
granice mozga koji je napravljen od majmunovine, i koji definira granice
točnosti i suptilnosti bilo kakvog modela stvarnosti.

Ja bih sad mogao reći da sam imao iskustvo astralne razine i da je to
dokaz njenog postojanja. Nije. Iskustvo astralne razine se u tom smislu
bitno razlikuje od iskustva Boga - za početak, jasno je da to nije
iskustvo ničega vrhovnog i konačnog, da se radi o obliku egzistencije
koji je bitno bolji od egzistencije na fizičkom planu i da su bića koja
tamo borave bitno manje ograničena, ali isto tako je jasno da je to
jako, jako daleko od Boga, po svim parametrima po kojima se može mjeriti
oblik postojanja. Dakle ono što o tome mogu reći je da postoji oblik
postojanja koji je moguće iskusiti, i koji nije fizički, zakonitosti na
njemu se razlikuju od zakonitosti fizičkog plana, i to je to. Je li to
razina stvarnosti ili razina iluzije, je li to samo drugi aspekt iste
ludnice kao ovaj svijet, tako da napuštajući veću iluziju bića za manju
iluziju pomisle da je stvarnost - to ja na temelju svog iskustva ne mogu
reći, jer ta znanja nisu data u spektru tog iskustva. Na temelju
opažanja se čini da je bolje živjeti tamo nego ovdje, ali dugoročno bi
to moglo biti veća iluzija, naprosto zato što je ovdje iluzija grublja,
sirovija i okrutnija, pokušava te zgaziti u svim aspektima tvojeg
postojanja i nametnuti ti totalne ludosti kao stvarnost, i upravo
histerija ludila koja odlikuje fizički plan, koji je valjda jedino
mjesto koje pokušava otvoreno negirati Božje postojanje i blokirati
svijest o Bogu, prelazi onaj prag uvjerljivosti zbog kojeg staneš i
veliš, "ok, gdje je skrivena kamera?"

Problem s astralnim planom je sličan problemu s kuhanom žabom. Naime,
ako žabu ubaciš u kipuću vodu, odmah će iskočiti, ali ako je ubaciš u
hladnu vodu, i vodu polako zagrijavaš, žaba će ostati u vodi dok se ne
skuha. Fizički svijet je čista koncentracija laži i ludila, i sadrži
apsolutno sve potrebno da te izludi i veže za sebe. Ali upravo zbog toga
ga je lako sagledati kao smrtonosnu zamku i ozbiljan problem. Na
astralu, problemi nisu toliko očiti ali svi problemi koji su toliko
fatalni na fizičkom planu zapravo u svojoj latentnoj formi postoje na
astralu.

Fizički plan izgleda kao kondenzirana, očvrsnuta forma astrala, i zato
se pitam je li to stvarno odvojena razina stvarnosti, ili je u pitanju
samo drugo agregatno stanje ove iste iluzije? To ne mogu sa sigurnošću
ustvrditi, ali mogu ustvrditi da mi se astral ne dopada bitno više od
ovog mjesta i da bih uvijek radije odabrao više, suptilnije razine
postojanja koje također imam u iskustvu. Dakle, ono što za astral znam
je da mi se dopada više od ovog svijeta, ali bitno manje od nekih drugih
stvari. Je li u pitanju razina stvarnosti ili razina iluzije, je li u
pitanju samo suptilnija vrsta iste klopke kao fizički plan ili je u
pitanju razina postojanja koja predstavlja jedinu mogućnost izraza za
bića koja su po stupnju duhovnog razvoja takva da razmišljaju na toj
specifičnoj frekvenciji, pa drugdje ne bi bili u stanju napraviti ništa
- - to ja ne mogu znati, jer to ne spada u raspon mojeg iskustva, i tu
mogu jedino interpolirati, pokušati nagađati s neizvjesnim uspjehom.

Bitno je to shvatiti kako biste razumjeli moje razmišljanje. Sve što ja
pričam utemeljeno je na mojem iskustvu, ali iskustvo nije moguće
ispričati ako ga prije toga ne pretvorite u neku vrstu modela, i onda
opisujete funkcioniranje tog modela. Ukoliko se ispostavi da je taj
model netočan i da stvari zapravo ne funkcioniraju tako nego drugačije,
ne znači da je iskustvo bilo krivo. Ljudi su imali tisuće godina
iskustva da se Sunce kreće po nebu na određeni način, i to iskustvo su
protumačili različitim modelima po kojima se Sunce kreće oko Zemlje ili
kroz nju. Ti modeli su bili krivi, ali to ne znači da ljudi nisu vidjeli
pravo Sunce. Naprosto, nisu znali ispravno protumačiti ono što su
vidjeli, unatoč tome što su vidjeli sasvim dobro. Vidjeti, naime, nije
isto kao razumjeti. To su dva odvojena pojma. Neki svetac je svojedobno
napisao da je jedan blagoslov vidjeti, drugi je blagoslov razumjeti što
si vidio, a treći blagoslov je biti u stanju opisati drugima što si
vidio i razumio. Te stvari su slojevite i bitno je shvatiti ograničenja.
Druga složena problematika su Bogovi - ne želim ih omalovažavati zovući
ih anđelima kako to običavaju raditi monoteisti, budući da su to bića
koja su po svojoj duhovnoj kvaliteti nesumnjivo Bog, ali logički gledano
i yogin koji je uslijed duge meditacije postao samosvjesnim aspektom
brahmana je također Bog i to u istom smislu. Bogovi su, dakle, nešto
takvo, samo u čistom, duhovnom stanju, bez materijalnih ograničenja.
Dakako, ja imam model koji objašnjava kako to funkcionira - da se tu
radi o Purušama, emancipiranim duhovnim bićima koja su čiste
manifestacije brahmana, ali tko zna koliko je stvarna istina veća od
svakog modela koji sam ja u stanju smisliti sa svojim majmunskim mozgom.
Ono što znam je iskustvo koje takva bića ostavljaju, duhovno stanje koje
im je svojstveno, a što su oni točno, to zahtijeva neku količinu
nagađanja, odnosno interpolacije. Nikad nije pametno zaključiti da je
nešto sigurno tako zato što se jako čini da je tako. Meni se jako čini
da se Sunce kreće po nebu a Zemlja stoji na mjestu, i što sad s tim - to
je svejedno krivi model. Dakle puno toga se meni na temelju opažanja
može činiti, a da je to sve luk i voda, samo intelektualni pokušaj da se
široku, ogromnu stvarnost nekako obuhvati umom i da se kreira mapa po
kojoj ćemo se snalaziti u stvarnosti, umjesto da bauljamo okolo bez
smisla i reda.

Ono što se meni čini jest da su Bogovi zapravo cilj. Ukoliko postoji
ikakav plan stvaranja, rekao bih da su mu oni cilj, ili barem jedan od
ciljeva. Bogovi također postoje na specifičan način u odnosu na astralna
i fizička bića - naime, iako relativni, oni su u toj mjeri aspekti
brahmana, da bih rekao da u njihovom postojanju nema iluzije i da su
stvarni kao brahman, samo relativni. Indijci su imali jako dobar osjećaj
za tu vrstu postojanja - ok, Vyasa je imao jako dobar osjećaj za tu
vrstu postojanja. Svojedobno su me izluđivali njegovi tekstovi, kad sam
na temelju iskustva nirvikalpa samadhija držao samo do Apsoluta, a
relativno sam doživljavao kao neku vrstu iluzije koju treba nadići, dok
je Vyasa dijelio relativno na bitno više odjeljaka. Da, tu definitivno
postoji iluzija i postoje stvari koje treba nadići, ali njemu su neki
aspekti relativnog samo "nosači" za aspekte Apsoluta, pa su tako Krišna
i Šiva, recimo, potpuno brahman i nimalo iluzija, a svejedno postoji ime
i oblik, postoji relativna struktura koja je istovremeno apsolutni Bog.
Vidio sam da je to očito moguće ali nisam shvaćao kako. To je izvor
velikih paradoksa i čuda, i to nije lako shvatiti. Kad sam govorio o
složenostima relativnog svijeta, nisam mislio samo na močvaru iluzije u
kojoj postoji mnoštvo piranha, krokodila te otrovnih zmija i pauka, nego
i na složenosti Božjeg plana, složenosti Božjih "lila"[1]. Stvari mogu
biti relativne a da nisu iluzorne, i to je onaj aspekt relativnog
svijeta kojeg, u nedostatku boljeg znanja, smatram vječnim, u jednakoj
mjeri u kojoj je Apsolut vječan - ta vrsta relativnog je samo pogled na
Apsolut, i dok postoji Apsolut i dok postoji mogućnost njegovog
sagledavanja, postoje i Bogovi, vječni i savršeni. Složenosti relativnog
svijeta su takve, da je bitno lakše postati Bogom i tako ostvariti
jedini bitan cilj, nego pokušati to shvatiti mozgom od majmunovine i
doživljavati neizbježne frustracije. Modeli i um idu samo do neke točke.
Ipak, i modeli i um su potrebni, jer za sve praktične svrhe alternativa
modelima i umu nije apsolutna spoznaja nego kaos, duhovna
dezorijentacija i bezumlje. Zbog toga je, paradoksalno, potrebno baviti
se i modeliranjem stvari koje s u apsolutnom smislu jako problematične,
isto kao što se liječnik mora baviti bolestima i otrovima. Bez dobrog
poznavanja opasnosti i zla, naime, vjerojatnije je da ćete u relativnom
svijetu zaglaviti i napraviti neku kobnu grešku, nego da ćete dobro proći.

Naime, postoje relativna bića koja imaju planove za vas koji se bitno
razlikuju od Božjih.

======
[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Lila

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvxudEACgkQU8G6/NHezOdPHACg/YEH054yvldr6/F1ND/yNOi6
ZVEAnAth0Z8eFX4rXGh2Q1Tm5h1BtVEJ
=c9x4
-----END PGP SIGNATURE-----