-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

"Bog je jednostavan. Sve ostalo je složeno. Ne traži apsolutne
vrijednosti u relativnom svijetu prirode" (nepoznati sadhu Yoganandi)

Boga je jednostavno shvatiti i objasniti, ali složenosti relativnog
svijeta su neizmjerne. Kako je to moguće, ako je Bog beskrajan a svijet
ograničen? Pa, recimo to ovako: osnovni koncepti teorije evolucije su
jednostavni za shvatiti, ali kad uđete u Amazonsku prašumu i pogledate
ogromnu raznolikost i složenost oblika života i ekosustava te prašume,
stane vam pamet. Koncept računala i softvera može izgledati razmjerno
jednostavno, ali kad uključimo koncept virtualnih strojeva, application
servera, java messaginga i sličnog, čak i stručnjaci zaključe da je ta
razina kompleksnosti neizdrživa. Dakle nešto može krenuti kao
jednostavni koncept, ali rekurzivnim grananjima i posebnim pravilima
koja je moguće uvesti na svakom pod-sloju stvar vrlo brzo može izmaknuti
kontroli, i postati praktički nemoguća za mapiranje, pogotovo ako je
pokušavate mapirati iz žablje perspektive, unutar ograničenja koja na
vas postavlja sam sustav. Dakle, pokušaj da shvatite logiku operativnog
sustava računala u situaciji kad vam se preko cijelog ekrana vrti neka
3d igrica iz koje ne možete izaći, pa, recimo da možete shvatiti da je u
pitanju aplikacija a ne stvarnost, možete shvatiti da se odvija na
računalu, ali teško da možete shvatiti odvija li se direktno na
"željezu" ili unutar nekog od virtualizacijskih ogranaka, npr.
virtualnom stroju unutar virtualnog stroja unutar virtualnog stroja koji
se vrti na "željezu". Nekadašnja primitivna informatika nije bila toliko
pogodan materijal za analogije koliko današnja "džungla"
ultrakompleksnih sustava.

Postoji, dakle, bitno više stvari od materijalnog svijeta i Boga.
Različite religije govore o suptilnim duhovnim svjetovima, i imaju
pravo, jer takvi svjetovi doista postoje, iako su uglavnom opisani
nesuvislo ili naivno. Svojedobno sam iz hinduizma posudio koncept
mahat-tattve kako bih opisao ideju "virtualnog stroja" sa specifičnom
vrstom "gradivnih parametara", unutar kojeg se kao "aplikacije" kreiraju
cijeli svemiri određenog tipa. Materijalna mahat-tattva je dakle nešto
što definira temeljne karakteristike koje nešto mora imati da bi bilo
materijalni svemir, to je dakle "stroj" na kojem je definiran
"materijalni operativni sustav" i unutar kojeg su mogući materijalni
svemiri. Ne znam koliko je taj model točan u apsolutnom smislu, ali
koristan je za shvaćanje problematike. Materijalni svemir se, dakle, ne
"izvršava" direktno na "željezu", nego između njega i brahmana postoji
nekoliko slojeva-posrednika, koji su s jedne strane "logički", dakle
primjećuje ih se samo po tome što se zaključuje da ih mora biti, a s
druge strane su "fizički", dakle u nekim aspektima egzistencije mogu
stvaranjem više slojeva apstrakcije baš gadno ometati pokušaj shvaćanja
stvarnosti.

Da bi se to sve skupa ispravno shvatilo, potrebno je malo slikovitog
objašnjavanja. Recimo da se neka aplikacija ne vrti na "željezu" nego na
virtualnom stroju. Koja je funkcionalna razlika? Za početak, neke stvari
nisu stvarne nego emulirane; primjerice, grafička kartica nije prava
grafička kartica, nego emulacijski sloj koji ne crta po video memoriji
nego po bitmapi nekog prozora. Analogno tome, osjetilna percepcija u
fizičkom svijetu nije baš percepcija stvarnosti, nego percepcija
emuliranog sloja. Osjetila, dakle, ne pokazuju stvarnost nego emulaciju.
S druge strane, neke stvari su stvarne, recimo kad aplikacija koristi
memoriju, ona koristi pravu memoriju računala, samo rezerviranu za
emulator. Isto tako, kad se aplikacija pokreće, njene instrukcije
izvršava pravi procesor pravog računala. Apstrakcijski sloj ne mijenja
te stvari, jer da je potpuno apstrahiran od hardvera, onda apsolutno
ništa ne bi funkcioniralo. Stvar je u tome da u nekim stvarima postoji
sloj indirekcije, zbog kojeg stvari funkcioniraju nešto drugačije od
očekivanog. Neki duhovni aspekti čovjeka, dakle, pokazuju direktno na
brahman, apsolutnu stvarnost, i to je onaj aspekt po kojem je netko
samosvjesno biće a ne automat. Isto tako, subjektivna iskustva spoznaje,
radosti, stvarnosti i sl. su brahman, ona su prosijavanje aspekata
stvarnosti. Subjektivna iskustva te vrste je nemoguće emulirati, za
razliku od osjetilnih inputa. Paradoksalno po materijalističko
razmišljanje, sve stvari koje materijalisti drže "objektivnima", pa
prema tome stvarnima i pouzdanima, predstavljaju sadržaj simulacije a ne
stvarnosti, dok subjektivno, koje materijalisti drže upitnim i
nepouzdanim, predstavlja jedini prodor stvarnosti u cijelom tom cirkusu.
Jedino subjekt je stvaran u cijeloj toj priči, to je CPU koji izvršava
stvarne instrukcije aplikacije a sve ostalo je emulirano - driveri za
grafiku, zvuk, portove; sve to pokazuje emulirani a ne stvarni hardver.

Daleko od toga da je sve iluzorno; samo materija je iluzorna. Bića su
uglavnom sasvim stvarna, i njihovi međusobni odnosi su stvarni, samo što
je medij u kojem interagiraju iluzoran, slično kao u mrežnim igricama
poput World of Warcraft, koje su u zadnje vrijeme ludo popularne, što
vjerojatno objašnjava i razlog postojanja ovog svijeta: to je vjerojatno
počelo kao neka vrsta mrežnog Warcrafta, dijeljene iluzije, a u
međuvremenu je postalo ozbiljan problem, na isti način na koji mrežni
Warcraft postane ozbiljan problem kad netko radi te iluzije zanemari
stvarni život i, recimo, umre od gladi.

Psihologija je jasna - ako pogledate kako izgledaju te moderne mrežne
igrice i virtualne stvarnosti, sa sve jačim ufuravanjima u iluziju radi
stvaranja što uvjerljivijeg dijeljenog iskustva, dovoljno je samo
protegnuti pravac dovoljno daleko i eto nam potpuno uvjerljive virtualne
stvarnosti u kojoj lik formiramo od nule, od rođenja, a kako bismo
uspješnije igrali, odnosno identificirali se s emulacijom, vjerojatno će
biti izmišljen supresor memorije, tako da svi igrači kreću kao tabula
rasa. Iskreno, mene cijela stvar užasava, jer po svemu sudeći duše imaju
tu prokletu sklonost da unutar svake iluzije kreiraju još jedan, potpuno
uvjerljivi sloj iluzije, i tako ad nauseam. Kao da ovaj svijet već nije
virtualna dijelena realnost, to nekima nije dosta pa će uskoro igrati
verziju "simsa" koja će im se uštekati u mozak tako da za vrijeme igre
apsolutno ne percipiraju bilo što drugo niti imaju sjećanje na bilo koji
"pre-sims" oblik egzistencije.

Koliko je zapravo star materijalni svemir? Ako imamo u vidu da je
vrijeme subjektivna kategorija, dakle bez "igrača-subjekata" u igri
vrijeme nema nekog smisla, činjenica je da je simulacija cijeli svemir
koji bi prethodio pojavi prvih igrača mogla odvrtjeti u trenutku, ako
podrazumijevamo beskonačno jaki kompjutor na kojem se stvar vrti. Dakle
nekakvih 4.6 milijardi godina "povijesti svemira" je zapravo nešto što
se moglo odvrtjeti na "klik" kako bi se kreirali plauzibilni početni
uvjeti simulacije. Koncept "starog svemira" koji iz pozicije
materijalističke znanosti izgleda neupitno zapravo je jako podložan
antropskom principu, po kojem nema neke razlike je li drvo u šumi palo
ili nije ako nitko nije čuo zvuk. Ako tih 4.6 milijardi godina nitko
nije gledao, one su slobodno mogle biti jedna kompjutorska sekunda, iz
pozicije apsolutnog vremena računala, izvan simulacije.

Tu dolazimo do točke gdje se čovjek uhvati za glavu i pita "što mi uopće
možemo znati sa sugurnošću?"

Ništa materijalno nije čvrsto i sigurno, bojim se, ali svejedno možemo
znati puno toga sa sigurnošću. Vaše veze s drugim ljudima su odraz
stvarnosti, one u sebi imaju aspekt vječnosti. Vaš unutarnji odnos s
Bogom je stvaran, i u njemu je aspekt vječnosti. Ono što birate činiti,
kvalitete svijesti za koje se odlučite, to je odraz vaše stvarnosti, to
ste vi, to je aspekt vaše vječnosti i do nadživljava svaku iluziju. Ali
stvari poput novca, nekretnina, stvari, manipulativnih igrica s ciljem
gomilanja utjecaja i moći, to je sve magla i dim, i jedini aspekt
vječnosti u tome je budalasta priroda onoga tko se upetlja u takve
ludosti. U tom smislu, "karijera" je ludost i besmislica, a obitelj je
nešto bitno i stvarno, to su stvarni duhovni odnosi između zbiljskih
bića, i oni nadživljavaju iluziju svijeta, dok naganjanje materijalnih
sjena ne vrijedi ništa i predstavlja puku ludost. Zanimljivo, upravo to
sve religije govore, da su odnosi među ljudima i odnos ljudi prema Bogu
jedina bitna stvar, i da jedino to nadživljava smrt tijela, dok su svi
oblici materijalnog posjeda prolazni i iluzorni i samo budale se time bave.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvv7FUACgkQU8G6/NHezOeCzwCg1l6MI9AuCMx8NiYGOi26V9OB
KD0AoKBoW7mMIQGdzdp+5PVb5pSoSNnS
=saq+
-----END PGP SIGNATURE-----