-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Koja etika slijedi iz svjetonazora u kojem je Bog temeljna stvarnost?

Brahman je totalitet pozitivnih duhovnih kvaliteta. Sve što se u svijetu
percipira kao dobro, blaženo, moćno, veliko i pravedno, takvo je zato
što u tome postoji odsjaj i iskra brahmana. Svako iskustvo koje je
veliko, dobro i uzdižuće zapravo je nastalo zbog povećane vodljivosti za
brahman, zbog emergencije brahmana u osobnoj svijesti iskusitelja.
Duhovno iskustvo je, dakle, bitno drugačija stvar od onoga što si ljudi
obično zamišljaju ako nisu doživjeli ništa takvo - obično si zamišljaju
nekakav glas s neba ili što već, uglavnom situaciju u kojoj iskusitelj
ostaje isti, samo što dobije nekakvu informaciju. Tako zapravo izgleda
halucinacija ili umišljanje a ne duhovno iskustvo. Duhovno iskustvo je
dijametralno suprotna stvar - u njemu se iskusitelj transformira na
onakav način na koji se transformira žarulja kad je netko uključi u
struju: u njemu, metaforički rečeno, zabljesne duhovno svjetlo, on je
transformiran, s njega se ukloni koprena iluzije i, u nedostatku bolje
rječi, ljudskosti. Takva situacija je analogna onoj kad se za
promjenjivog vremena oblaci uklone sa sunca i ono zasja punom snagom,
ili kad bi vas netko izvadio iz komore za senzorsku deprivaciju i izveo
vas na prekrasan, sunčani dan u prirodi, s tom razlikom da vam jarko
svjetlo ne smeta očima, nego ste ga u stanju odmah upiti u njegovoj
punoj snazi. Dakle duhovno iskustvo je promjena samog iskusitelja, ne
iskustvo u klasičnom smislu. To je promjena koja nije obraćenje, nije
buđenje, nego, u nedostatku bolje rječi, ostvarenje, u smislu činjenja
nečega stvarnijim. Naravno, ako ćemo tehnički, nisu sva duhovna iskustva
ista; recimo moje prvo pravo iskustvo je bilo iskustvo aspekta ananda,
blaženstva brahmana. To je nešto neopisivo, između ostalog zato što
nijedna vrsta fizičke, osjetilne radosti ni na koji način ne liči na
ovo. Orgazam ne liči, obična radost ne liči, ništa što su hormoni, droge
ili bilo kakva kemija u stanju napraviti u mozgu nema veze s ovim.
Najbliža slika bi bila slika atomske eksplozije, ako si možete zamisliti
atomsku bombu sreće zbog apsolutnog ispunjenja, vječne stvarnosti
vlastite prirode koja je eksplozija, vrisak sreće vječnosti koja se
spoznaje kao takva - osjećaj Božje prisutnosti kao takva radost, da je
jasno zašto sveci anđele uvijek opisuju kao one koji stoje pred Bogom i
slave Ga, pjevaju Mu u slavu. Božja nazočnost je takvo blaženstvo, takva
radost, da bi Ga uvijek mogao netremice gledati i uvijek Mu pjevati u
slavu, a riječi ni pjesme ne bi bilo, samo blaženstvo koje je On. Nitko
ne može shvatiti u kakvom je duhovnom mraku živio dok Njega ne osjeti,
jer jedino to svjetlo može ukazati na tamu, kao kontrast. Inače svi koji
su u najdubljem mraku misle da su super, nisu se u stanju suočiti s
istinom vlastitog stanja jer bi se naprosto raspali u ludilu i užasu, pa
ih nesvjesni mehanizmi od toga brane. Tek kad se mrak ljudske pomračene
egzistencije ukloni s duše, i kad se ona nađe u Božjoj nazočnosti, taj
nevjerojatni osjećaj olakšanja, ekspanzije, radosti, stvarnosti- to je
najbliže usporedivo baš s atomskom eksplozijom, ako je pjesnički opišemo
kao svjetlost koja je umakla iz ropstva grube tvari, samo u duhovnom a
ne u fizičkom smislu. Malo je reći da je to iskustvo neopisivo. Za svaku
tričariju ljudi vele da je neopisiva, od orgazma do mirisa cvijeća. Da
ste cijeli život bili paralizirani kao Hawking, tako da ne možete ništa
drugo do micati očima, i da još uz to imate oštećenje mozga zbog kojeg
ne možete misliti ni doživljavati ništa više od mutne tuposti, i u
jednom trenutku se sve to makne s vas, otvori vam se misaoni kapacitet
najvećeg genija, neograničena pokretljivost, i spoznaja da ste zapravo
to, a ne paralizirani debil, da je paralizirani debil iluzija a vječna
slava, jasnoća i dobro da su stvarnost i da toj stvarnosti nema kraja,
da je to ono u što idete zauvijek, ta sreća, to blaženstvo, to je
nekakva predodžba o tome što je ananda, i o tome kakva je to vrsta
iskustva. E, pa to je temelj etike. Uklanjati sa svoje svijesti i sa
svijesti drugih bića neznanje, iluziju, duhovnu tamu, kako bi u njihovoj
svijesti zasjalo svjetlo brahmana - uklanjati ono što mu je suprotno,
rastvarati duhovne zapreke, biti plamen brahmana koji zapali suhu travu
ljudske stvarnosti. To je etika, to je činjenje dobra, to je život
istine. Etičko pitanje ljudske egzistencije je dakle jasno. Treba
živjeti tako da oni koji te osjete, osjete pjesmu Ainura[1] i sjete se
obala daleke zemlje prije stvaranja. Kako točno, kako konkretno? To je
nebitno. Tvoja pjesma je tvoja vlastita, nitko ti je ne može dati, moraš
je sam stvoriti. Iz brahmana uzimaš i stvaraš svoj život na svoj
individualni način, neponovljiv, jedinstven, originalan, i daješ nešto
potpuno novo, bez ikakvih unaprijed zadanih granica. Nema nikakvih
etičkih pravila osim: biti brahman, i tako živjeti u svijetu. Odbiti
biti brahman i živjeti brahman, to je jedini grijeh, ako grijeh shvatimo
kao protivljenje Božjoj volji, jer je Božja volja rađanje Logosa u
svijetu. Božja volja je proboj i življenje brahmana u svijetu. Iz svega
čemu nas uči povijest svemira, barem to je očigledno.

=====
[1] http://tolkiengateway.net/wiki/Music_of_the_Ainur

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvvHtUACgkQU8G6/NHezOevTQCgqjnbuCxJ96U4pvnntYNtpXeY
IGwAoOtB9pwcMzDSEtJ30LNBK1TrRAtG
=Whg8
-----END PGP SIGNATURE-----