Autor: Danijel Turina
Datum: 2010-05-15 20:09:49
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Ekam sat,...
Linija: 138
Message-ID: hsmo1e$rnb$2@ss408.t-com.hr

-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Kad se govori o religijskom sustavu koji bi slijedio iz koncepta Boga
kao temeljne razine stvarnosti iz koje emanira materijalni svemir, svi
se zapravo prvo sjete panteizma, kao sustava u kojem je sve Bog, odnosno
u kojem je Bog postao svemirom, na neki način.

U stvarnosti, panteizam je jedini sustav koji možemo odmah odbaciti iz
razmatranja zbog nepraktičnosti i sukoba s opažanjem. Iz pozicije
praktičnosti, ukoliko je sve Bog, tada nema nikakve razlike između tog
sustava i sustava u kojem ništa nije Bog, dakle ateizma. Ukoliko je sve
Bog tada je i hrastovo stablo Bog, ali s praktične razine, ukoliko se
netko moli hrastovom stablu prije ćemo zaključiti da je lud nego da je
pobožan. Molitva Bogu ima smisla ukoliko Bog postoji kao vrhovni princip
s kojim je moguće uspostaviti nekakav odnos, a u kontekstu panteizma
takav koncept ne postoji. Za sve praktične svrhe, panteistički svijet je
identičan svijetu bez Boga.

Što se tiče sukoba s opažanjem, panteistički svijet je nespojiv s
percepcijom emergentnog Logosa, odnosno svijeta koji manifestira
progresivno sve kompleksnije sustave. U panteizmu u osnovi nema koncepta
izranjanja reda iz kaosa, zato što u panteizmu nema razlike između reda
i kaosa. Ukoliko je sve Bog, tada kvantitativne razlike između pojava i
sustava ne znače ništa. Naime, ukoliko je sve Bog u jednakoj mjeri, tada
nema nikakve bitne razlike između čovjeka i kamena koji sadrži istu
količinu tvari: i jedno i drugo je u jednakoj mjeri Bog. To je protivno
opažanju, koje govori da postoje kvalitativne i kvantitativne razlike
između stvari i pojava. Opažanje glasi da neke stvari sadrže veći
stupanj složenosti i sofisticiranosti, i kao takve predstavljaju veći
stupanj emergencije Logosa od drugih stvari. Ukoliko usporedimo kamen,
ribu, guštera, majmuna i čovjeka, očito je da te stvari nisu
ravnopravne, nisu jednaki red veličine kompleksnosti, i vidi se obrazac
povećanja sofisticiranosti, postupne ekspanzije duhovnog principa u
svijet, vidi se prvo razvoj života, a potom razvoj psihe, koja se
intuitivno prepoznaje kao viša dimenzija istog vektora na kojem leže
razvoj tvari i razvoj života.

Sve pojave u svijetu nisu dakle u jednakoj mjeri manifestacija Boga,
unatoč tome što je Bog na specifičan način temelj sveukupne materijalne
stvarnosti; naime, unatoč tome što su svi programi na nekom računalu na
neki način računalo, postoji bitna razlika između "Hello world!"
programa od tri linije i Photoshopa. Sve je to zapravo računalo, ali moć
računala je manifestirana u većoj mjeri kroz kompleksnu, sofisticiranu
aplikaciju, dok "Hello world!" primjer manifestira tek potencijal, puko
postojanje koncepta softvera i nagovještaj istinske moći računala.
Slična je razlika između kamena i ljudske svijesti. Kamen je po stupnju
emergencije logosa tek "Hello world", a čovjek (barem u ostvarenju
svojeg punog potencijala) je vrlo složena aplikacija, onaj stupanj
složenosti na kojem računalo unutar neke simulacije može postati svjesno
vlastitog postojanja, lik u video igri koji može spoznati sebe kao
računalo, i tako zatvoriti ouroboros, petlju emergencije Logosa u
samospoznaju, točku u kojoj se silazak Boga u svijet i uzlazak čovjeka
prema Bogu spajaju u točku u kojoj se gubi svaka razlika između ta dva
koncepta.

Panteizam, dakle, ne igra, i nema smisla na njega gubiti previše
vremena. Koncept u kojem je sve Bog besmislen je u usporedbi sa
iskustvom u kojem su neke stvari više Bog od drugih, i sa sustavom u
kojem je cilj postati više Bog - po mogućnosti, u potpunosti Bog, i
izgubiti sve identifikacije s aspektima "primordijalne tame" i kaosa
kroz kojeg se probija Logos.

Ateizam je tu besmislen u jednakoj mjeri kao negiranje fizike: ukoliko
se pravimo da ne postoje protoni zato što ih ne možemo osobno iskusiti,
rezultat će biti ograničenje uma, ali ukoliko negiramo ono što ionako ne
opažamo, rezultat nije bitan na praktičnoj razini. Rezultat bi bio bitan
ukoliko bi netko tko osjeća aspekte Boga taj osjećaj negirao ateizmom,
ali ukoliko netko takve aspekte ne osjeća i ukoliko je ateizam iskreni
odraz njegove percepcije a ne odraz unutarnjeg konflikta i borbe protiv
percepcije, tada ateizam nema negativnih svojstava. Kad i ako se pojavi
autentična percepcija Božanskog, ateizam će postati neodrživ kao
svjetonazor i tada ga treba odbaciti, ali prije te točke to teško da ima
smisla. Bolje je biti iskreni ateist nego licemjerni vjernik.

Deizam kao sustav u kojem je Bog imao jedini dodir sa svemirom u točki
stvaranja zapravo ne zaslužuje neko ozbiljnije razmatranje; ukoliko je
Bog temelj stvarnosti svih drugih stvari i cijeli svemir boravi u
njegovom duhu, kamo bi Bog uopće imao otići, koje bi to bilo "mjesto"
izvan Apsoluta na koje bi Apsolut mogao otići? Ideja je besmislena,
velim, i ne zaslužuje puno pažnje.

Teizam je nešto drugo: koncept po kojem Bog stvara svijet ali ostaje s
njim u nekoj vrsti odnosa. Teizam je uvijek mogućnost, ali to bi bila
više latentna nego konstantna stvarnost. Dakle, Bog koji "sanja" svemir
može, u osnovi, u bilo kojem trenutku "prosijati" dublji aspekt svoje
stvarnosti kroz bilo koju točku unutar tog manifestiranog svemira i tako
kao stvoritelj doći u dodir sa stvorenim. U teoriji se to ne može
isključiti, i tu dakle imamo prostor za molitvu, za ukazanja, za čuda i
Božanska utjelovljenja. Hinduizam poznaje koncept avatara, točke proboja
Boga u svijet sa nekom specifičnom svrhom, obično u nekom kriznom
razdoblju, u kojem utjelovljeni Bog vodi čovječanstvo kroz krizu u novo
doba. Teizam je usporediv sa situacijom u kojoj bi netko sanjao nekakav
događaj iz trećeg lica, dakle promatrao neke osobe koje nešto rade, i u
određenom trenutku se osvijestio, odnosno probudio u poziciji nekog
lika, i iz njega djelovao iz prvog lica. Teizam je dakle situacija u
kojoj se sanjač unutar svojeg sna probudi kao jedan od likova i kao
takav djeluje. Budući da sanjač unutar svojeg sna ima, zapravo,
neograničenu moć promijeniti bilo što, to objašnjava "čuda" unutar
materijalnog svijeta. Iz pozicije materijalnih bića, ta čuda su nešto
nemoguće, ali iz pozicije sanjača, bilo kakva promjena sna je moguća,
uključujući i potpuno buđenje, u kojem ostaje samo sanjač, a svi likovi
budu rasplinuti unutar njegovog duha. Čuda koja vrše Božanske
inkarnacije u svijetu dakle potpuno su razumljiva i jednostavna za
razumijevanje kad shvatite da je svemir softver a ne hardver, san a ne
sanjač, i da Bog može, probuđen u vlastitom snu, u svojevrsnom lucidnom
sanjanju, jednostavno promijeniti bilo što od "zakonitosti" u snu. Bića
koja taj njegov san opažaju kao stvarnost sa čvrstim zakonitostima,
dakle koja ga gledaju iz perspektive u kojoj je to jedina stvarnost koju
opažaju, ta čuda ne mogu ni shvatiti ni ponoviti, i u tom smislu samo
Bog može činiti čuda i mijenjati svojstva svemira. Bilo koje biće koje
se probudi u tom snu i zatvori ouroboros kreacije, dakle spozna sebe kao
sanjača u snu i ostvari puninu izranjanja Logosa u tamu, samospoznaju
brahmana, ili kako god to želite nazvati, u osnovi je identično konceptu
Božanske inkarnacije u svijetu, odnosno osobnog Boga kakvog definira
teizam. Takvih osobnih Bogova može biti mnoštvo, ali unatoč mnoštvu
točaka proboja, jedno je svjetlo s druge strane koje probija kroz više
rupa na crnom zaslonu; brahman je jedan u svim Bogovima. Monoteizam je,
dakle, tek privid, isto kao i politeizam. Prava istina je zapravo bliže
henoteizmu: jedan brahman, jedan Logos, ali mnoštvo Bogova koji
predstavljaju odraze različitih aspekata Jednog. Intuitivno shvaćanje
tog koncepta omogućuje hindusima potpuno monoteistički koncept Boga i
istovremeno obožavanje više "božanstava", aspekata Jednog, ovisno o
trenutnoj situaciji, potrebama i sklonostima; je li to Šiva, Parvati ili
dijete Krišna, ovisi o istoj onoj mentalnoj konfiguraciji zbog koje bi
se kršćanin molio Ocu, Mariji ili djetetu Isusu, ne smatrajući da u tome
ima ikakvih aspekata politeizma. Kako to veli Rgveda, "Ekam sat, viprah
bahudha vadanti" - On je Jedan, a mudri Ga zazivaju mnoštvom imena.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvu420ACgkQU8G6/NHezOdQ/QCg6UCJztxJ+L97TK4WJ3vuXYuv
FicAn0AkdixubW4AW4DUZRveK5uhIEWp
=bTDA
-----END PGP SIGNATURE-----