Autor: Danijel Turina Datum: 2010-05-15 20:09:49 Grupe: hr.soc.religija Tema: Ekam sat,... Linija: 138 Message-ID: hsmo1e$rnb$2@ss408.t-com.hr |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 Kad se govori o religijskom sustavu koji bi slijedio iz koncepta Boga kao temeljne razine stvarnosti iz koje emanira materijalni svemir, svi se zapravo prvo sjete panteizma, kao sustava u kojem je sve Bog, odnosno u kojem je Bog postao svemirom, na neki način. U stvarnosti, panteizam je jedini sustav koji možemo odmah odbaciti iz razmatranja zbog nepraktičnosti i sukoba s opažanjem. Iz pozicije praktičnosti, ukoliko je sve Bog, tada nema nikakve razlike između tog sustava i sustava u kojem ništa nije Bog, dakle ateizma. Ukoliko je sve Bog tada je i hrastovo stablo Bog, ali s praktične razine, ukoliko se netko moli hrastovom stablu prije ćemo zaključiti da je lud nego da je pobožan. Molitva Bogu ima smisla ukoliko Bog postoji kao vrhovni princip s kojim je moguće uspostaviti nekakav odnos, a u kontekstu panteizma takav koncept ne postoji. Za sve praktične svrhe, panteistički svijet je identičan svijetu bez Boga. Što se tiče sukoba s opažanjem, panteistički svijet je nespojiv s percepcijom emergentnog Logosa, odnosno svijeta koji manifestira progresivno sve kompleksnije sustave. U panteizmu u osnovi nema koncepta izranjanja reda iz kaosa, zato što u panteizmu nema razlike između reda i kaosa. Ukoliko je sve Bog, tada kvantitativne razlike između pojava i sustava ne znače ništa. Naime, ukoliko je sve Bog u jednakoj mjeri, tada nema nikakve bitne razlike između čovjeka i kamena koji sadrži istu količinu tvari: i jedno i drugo je u jednakoj mjeri Bog. To je protivno opažanju, koje govori da postoje kvalitativne i kvantitativne razlike između stvari i pojava. Opažanje glasi da neke stvari sadrže veći stupanj složenosti i sofisticiranosti, i kao takve predstavljaju veći stupanj emergencije Logosa od drugih stvari. Ukoliko usporedimo kamen, ribu, guštera, majmuna i čovjeka, očito je da te stvari nisu ravnopravne, nisu jednaki red veličine kompleksnosti, i vidi se obrazac povećanja sofisticiranosti, postupne ekspanzije duhovnog principa u svijet, vidi se prvo razvoj života, a potom razvoj psihe, koja se intuitivno prepoznaje kao viša dimenzija istog vektora na kojem leže razvoj tvari i razvoj života. Sve pojave u svijetu nisu dakle u jednakoj mjeri manifestacija Boga, unatoč tome što je Bog na specifičan način temelj sveukupne materijalne stvarnosti; naime, unatoč tome što su svi programi na nekom računalu na neki način računalo, postoji bitna razlika između "Hello world!" programa od tri linije i Photoshopa. Sve je to zapravo računalo, ali moć računala je manifestirana u većoj mjeri kroz kompleksnu, sofisticiranu aplikaciju, dok "Hello world!" primjer manifestira tek potencijal, puko postojanje koncepta softvera i nagovještaj istinske moći računala. Slična je razlika između kamena i ljudske svijesti. Kamen je po stupnju emergencije logosa tek "Hello world", a čovjek (barem u ostvarenju svojeg punog potencijala) je vrlo složena aplikacija, onaj stupanj složenosti na kojem računalo unutar neke simulacije može postati svjesno vlastitog postojanja, lik u video igri koji može spoznati sebe kao računalo, i tako zatvoriti ouroboros, petlju emergencije Logosa u samospoznaju, točku u kojoj se silazak Boga u svijet i uzlazak čovjeka prema Bogu spajaju u točku u kojoj se gubi svaka razlika između ta dva koncepta. Panteizam, dakle, ne igra, i nema smisla na njega gubiti previše vremena. Koncept u kojem je sve Bog besmislen je u usporedbi sa iskustvom u kojem su neke stvari više Bog od drugih, i sa sustavom u kojem je cilj postati više Bog - po mogućnosti, u potpunosti Bog, i izgubiti sve identifikacije s aspektima "primordijalne tame" i kaosa kroz kojeg se probija Logos. Ateizam je tu besmislen u jednakoj mjeri kao negiranje fizike: ukoliko se pravimo da ne postoje protoni zato što ih ne možemo osobno iskusiti, rezultat će biti ograničenje uma, ali ukoliko negiramo ono što ionako ne opažamo, rezultat nije bitan na praktičnoj razini. Rezultat bi bio bitan ukoliko bi netko tko osjeća aspekte Boga taj osjećaj negirao ateizmom, ali ukoliko netko takve aspekte ne osjeća i ukoliko je ateizam iskreni odraz njegove percepcije a ne odraz unutarnjeg konflikta i borbe protiv percepcije, tada ateizam nema negativnih svojstava. Kad i ako se pojavi autentična percepcija Božanskog, ateizam će postati neodrživ kao svjetonazor i tada ga treba odbaciti, ali prije te točke to teško da ima smisla. Bolje je biti iskreni ateist nego licemjerni vjernik. Deizam kao sustav u kojem je Bog imao jedini dodir sa svemirom u točki stvaranja zapravo ne zaslužuje neko ozbiljnije razmatranje; ukoliko je Bog temelj stvarnosti svih drugih stvari i cijeli svemir boravi u njegovom duhu, kamo bi Bog uopće imao otići, koje bi to bilo "mjesto" izvan Apsoluta na koje bi Apsolut mogao otići? Ideja je besmislena, velim, i ne zaslužuje puno pažnje. Teizam je nešto drugo: koncept po kojem Bog stvara svijet ali ostaje s njim u nekoj vrsti odnosa. Teizam je uvijek mogućnost, ali to bi bila više latentna nego konstantna stvarnost. Dakle, Bog koji "sanja" svemir može, u osnovi, u bilo kojem trenutku "prosijati" dublji aspekt svoje stvarnosti kroz bilo koju točku unutar tog manifestiranog svemira i tako kao stvoritelj doći u dodir sa stvorenim. U teoriji se to ne može isključiti, i tu dakle imamo prostor za molitvu, za ukazanja, za čuda i Božanska utjelovljenja. Hinduizam poznaje koncept avatara, točke proboja Boga u svijet sa nekom specifičnom svrhom, obično u nekom kriznom razdoblju, u kojem utjelovljeni Bog vodi čovječanstvo kroz krizu u novo doba. Teizam je usporediv sa situacijom u kojoj bi netko sanjao nekakav događaj iz trećeg lica, dakle promatrao neke osobe koje nešto rade, i u određenom trenutku se osvijestio, odnosno probudio u poziciji nekog lika, i iz njega djelovao iz prvog lica. Teizam je dakle situacija u kojoj se sanjač unutar svojeg sna probudi kao jedan od likova i kao takav djeluje. Budući da sanjač unutar svojeg sna ima, zapravo, neograničenu moć promijeniti bilo što, to objašnjava "čuda" unutar materijalnog svijeta. Iz pozicije materijalnih bića, ta čuda su nešto nemoguće, ali iz pozicije sanjača, bilo kakva promjena sna je moguća, uključujući i potpuno buđenje, u kojem ostaje samo sanjač, a svi likovi budu rasplinuti unutar njegovog duha. Čuda koja vrše Božanske inkarnacije u svijetu dakle potpuno su razumljiva i jednostavna za razumijevanje kad shvatite da je svemir softver a ne hardver, san a ne sanjač, i da Bog može, probuđen u vlastitom snu, u svojevrsnom lucidnom sanjanju, jednostavno promijeniti bilo što od "zakonitosti" u snu. Bića koja taj njegov san opažaju kao stvarnost sa čvrstim zakonitostima, dakle koja ga gledaju iz perspektive u kojoj je to jedina stvarnost koju opažaju, ta čuda ne mogu ni shvatiti ni ponoviti, i u tom smislu samo Bog može činiti čuda i mijenjati svojstva svemira. Bilo koje biće koje se probudi u tom snu i zatvori ouroboros kreacije, dakle spozna sebe kao sanjača u snu i ostvari puninu izranjanja Logosa u tamu, samospoznaju brahmana, ili kako god to želite nazvati, u osnovi je identično konceptu Božanske inkarnacije u svijetu, odnosno osobnog Boga kakvog definira teizam. Takvih osobnih Bogova može biti mnoštvo, ali unatoč mnoštvu točaka proboja, jedno je svjetlo s druge strane koje probija kroz više rupa na crnom zaslonu; brahman je jedan u svim Bogovima. Monoteizam je, dakle, tek privid, isto kao i politeizam. Prava istina je zapravo bliže henoteizmu: jedan brahman, jedan Logos, ali mnoštvo Bogova koji predstavljaju odraze različitih aspekata Jednog. Intuitivno shvaćanje tog koncepta omogućuje hindusima potpuno monoteistički koncept Boga i istovremeno obožavanje više "božanstava", aspekata Jednog, ovisno o trenutnoj situaciji, potrebama i sklonostima; je li to Šiva, Parvati ili dijete Krišna, ovisi o istoj onoj mentalnoj konfiguraciji zbog koje bi se kršćanin molio Ocu, Mariji ili djetetu Isusu, ne smatrajući da u tome ima ikakvih aspekata politeizma. Kako to veli Rgveda, "Ekam sat, viprah bahudha vadanti" - On je Jedan, a mudri Ga zazivaju mnoštvom imena. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux) iEYEAREKAAYFAkvu420ACgkQU8G6/NHezOdQ/QCg6UCJztxJ+L97TK4WJ3vuXYuv FicAn0AkdixubW4AW4DUZRveK5uhIEWp =bTDA -----END PGP SIGNATURE----- |