-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Gledao sam jučer na youtube desetak clipova s Billom Maherom. Naime,
nisam toliko naivan da bih mislio da je netko poput Geda sam smislio
svoje argumente i svjetonazor, pa sam tražio njegove uzore, i našao
izvore koji praktički doslovno koriste njegove argumente.

Pokušat ću ukratko iznijeti argumente koje ta ekipa koristi; pod "ekipa"
mislim "racionalne skeptike", a velim "ekipa" zato što se svi oni
međusobno znaju i briju si brijicu skupa, dakle Dawkins, Hitchens,
Maher, Carlin i vjerojatno još dosta njih koji su ili mrtvi prauzori
navedenih (Sagan) ili nisam čuo za njih.

1) Dakle, Maherova zamjerka religiji koju je pokupio Ged glasi da
religija naprosto govori previše detaljno i specifično za razinu
ponuđenih dokaza, dakle govori o hrpi detalja o raju, paklu i sličnim
stvarima, a sve to zapravo spada u sferu koju skeptici smatraju
nedostupnom ljudskom iskustvu, i na temelju toga te priče smatraju
izmišljotinama.

2) Maher također često koristi argument unificirane iskustvene baze. Po
tom argumentu, svi ljudi imaju u osnovi istu iskustvenu bazu i
perceptivni raspon, i ukoliko netko od vjernika veli da je razgovarao s
Bogom, to je automatski dokaz da je ta osoba luda, jer da je moguće
razgovarati s Bogom to bi svi mogli.

3) Dawkinsov argument protiv religije je da postoje tisuće koncepata
Boga, i većina ljudi su "ateisti" po pitanju n-1 tih koncepata, a
razlika između njih i njega je u tome što je on ateist po pitanju svih n
koncepata.

4) Carlinov argument je da je religija inherentno prijevarna djelatnost,
oblik socijalne manipulacije koji koristi izmišljotine kako bi
svećenićku klasu stavila u položaj moći u odnosu na ostale.

5) Hitchens tvrdi da su religije izvor etičke iskvarenosti i na tom
temelju ih odbacuje, dakle veli da religija stimulira iracionalnost,
nasilnost prema manjinama, prezir prema ženama itd., dakle zastupa stav
da je religija izvor etičkih kriterija koji su protivni onome što on
percipira kao zdravu prirodnu etiku, i smatra da bi se uklanjanjem
religije ljudi više oslanjali na svoj osobni etički osjećaj i da bi
rezultat bio bolji svijet.

Uglavnom, svi navedeni u nekoj mjeri koriste sve navedene argumente, ali
u svojem izlaganju stavljaju naglasak na različite aspekte problematike.

Za početak je bitno naglasiti da su dotični svojevrsna reakcija na
religijske idiote - američke kršćane i muslimanske fanatike, prije
svega. Njihova argumentacija je primjerena toj razini religijske "misli"
i na nju daje adekvatan odgovor; dakle, kad nekakvi pustinjski idioti
vele da će onaj tko se raznese bombom u autobusu punom ljudi ići u raj
gdje će jebati 72 djevice, reakcija od strane određenog profila ljudi
odraslog u kontekstu zapadne humanističke civilizacije je očekivana.
Jedni će reći da je to etički neispravno, drugi će reći da je suludo
vjerovati u takvu vrstu raja, a treći će se pitati odakle ovima takvi
detalji, odakle baš 72 djevice a ne recimo 71 ili 73. Dakle, u osnovi ta
vrsta skeptika reagira na religijske luđake.

Problem s tom argumentacijom je u tome što njeni proponenti gube iz vida
granice njene primjenjivosti. Naime, većina tih argumenata je demagogija
koja koristi prije svega "straw-man argument", dakle argumentaciju u
kojoj protivnika prikazuješ kao strašilo od slame, smiješnu karikaturu
koja pada od najblaže racionalne kritike. Religija je, po takvima,
apsurdna stvar u kojoj je potrebno vjerovati u zmiju koja govori ili raj
sa 72 djevice po fanatiku, i ukoliko se primjeni minimum skepse cijelu
stvar se mora odbaciti kao potpunu ludost.

Nezgodna stvar s tom vrstom demagogije je u tome što se ona sastoji od
"sound biteova" koji dobro zvuče kad ih se veli na televiziji, ali
osporavanje takvih izjava zahtijeva dublji ulazak u problematiku i
ozbiljnije razmišljanje, što nije toliko televizično, pa se stvara
pogrešan dojam da ovima zapravo nitko nema ništa za odgovoriti.

Dakle, idem se malo pozabaviti njihovim argumentima.

1) Prigovor pretjerane specifičnosti za razinu ponuđenih dokaza

Taj argument se u osnovi ne razlikuje od argumenta koji koristi druga
vrsta skeptika, ona koja veli da nije bilo 11/9 napada nego da je to
zavjera vlade[1], ili da nije bilo leta na Mjesec[2]. Argument "zar
stvarno želite da povjerujemo... na temelju ...?" je bezvrijedan.
Ukoliko netko odbije prihvatiti ponuđene dokaze, može sumnjati u bilo
što. Metoda selektivnog odbijanja dokaza koji nekome ne odgovaraju i
selektivnog prihvaćanja dokaza koji mu odgovaraju, i to neovisno o snazi
dokaza, inherentno je nepoštena i onaj tko je koristi se ne može
pozivati na razum.
Dakle, ako netko dovede u pitanje mogućnost iskustva transcendentalnog
područja, time može dovoditi u pitanje apsolutno bilo što iz tog
područja kao previše specifično i upitno, po kriteriju da ako je to
njemu upitno i nespojivo s njegovim shvaćanjem mogućih dosega iskustva,
onda toga nema, a oni koji o tome pričaju su ili ludi, ili varalice, ili
obmanuti. Ta argumentacija je identična onoj koju koriste teoretičari
zavjere koji između ostalog osporavaju znanstvena otkrića. Dakle izjavu
"nema dokaza" zapravo treba čitati kao "odbijam prihvatiti ponuđene
dokaze". Činjenica da netko dokaze ili svjedoke odbija prihvatiti ne
govori da su oni loši. Razni "skeptici" odbijaju prihvatiti snimke
aviona koji se zabijaju u WTC i izjave astronauta koji su bili na
Mjesecu, pa što. Jesu li Armstrong i Aldrin zato varalice ili
šizofrenici koji hoće poštene ljude uvjeriti u gluposti poput toga da
ljudi hodaju po Mjesecu, kad svi znaju da je to nemoguće?

2) Argument unificirane iskustvene baze se zasniva na činjenici poznatih
intelektualnih i osjetilnih ograničenja ljudske vrste, ali ta
ograničenja nisu univerzalna i nepremostiva. S jedne strane, moguće je
načiniti pojačala za intelekt (računalo) i osjetila (sav znanstveni
instrumentarij od mikroskopa do teleskopa) kojima se neka od tih
ograničenja mogu zaobići. Isto tako, ono što je neizvježbanom intelektu
nemoguće, izvježbanom je moguće. Neizvježbani čovjek ne može na temelju
podataka dobivenih iz detektorske komore akceleratora zaključiti ništa,
a školovani fizičar može zaključiti mnogo toga, i štoviše vidjeti
neporecive dokaze tamo gdje neizvježbani čovjek ne vidi ništa. Isto
tako, iz pada lopte i jabuke te gledanja Mjeseca većina ljudi kroz
povijest nije zaključila ništa, a Isaac Newton je zaključio hrpu stvari
o gravitaciji i inerciji, i na temelju toga izradio cijeli teorijski
model. Dakle prepoznavanje obrazaca i principa u prividnom kaosu nije
univerzalna kategorija nego svojstvo koje se ostvaruje dugotrajnom
vježbom intelektualnih kapaciteta u određenom smjeru. Također, razvoj u
tom smjeru podrazumijeva razvoj terminološkog i intelektualnog aparata
koji će omogućiti komunikaciju između ljudi koji posjeduju adekvatnu
razinu treninga. Ostali će slušati o čemu oni pričaju i zaključiti da se
radi o luđacima koji pričaju o nepostojećim stvarima, jer je ludo
pričati o tome da je materijalni svemir nastao hlađenjem smjese čudnih I
šarmantnih kremastih sireva i ljepila[3]. Tko normalan bi u to mogao
povjerovati, jednako smisleno je vjerovati da postoje ružičasti
jednorozi. Isto važi za nevidljive entitete koji postoje u 11 dimenzija
i njihovim titranjem nastaju sve materijalne pojave[4]. Najbolje da bi
još vjerovali i u muziku sfera.
Dakle kriterij perceptivne i iskustvene baze je neprimjenjiv jer se lako
da demonstrirati mogućnost velikih razlika u perceptivnoj i iskustvenoj
bazi između istreniranih stručnjaka i obične populacije. Analogno je
moguće pretpostaviti slične razlike u duhovnoj percepciji i tako
shvatiti određeni postotak autentičnih duhovnih fenomena. Dakle reći da
su svi koji su imali iskustvo Boga ludi je potpuno isto kao reći da su
svi koji misle da kamenje pada s neba ili da ljudi mogu letjeti ili ići
na mjesec, ludi. Reći da je netko lud ili varalica a bez ikakvog drugog
razloga osim što njegovo svjedočanstvo obara tvoj teorijski model je
bezobrazno i intelektualno nepošteno.

3) Broj teoloških koncepata bitno je manji od broja simbola kojima se ti
koncepti pokušavaju priopćiti. Ako u vidljivom svijetu postoji mnogo
različitih riječi za obične predmete poput jabuke, kamena ili oblaka,
ovisno o jeziku i kulturi koja je te predmete percipirala, onda je jasno
da i za duhovne fenomene može postojati mnogo različitih jezičkih ili
intelektualnih struktura koje u osnovi opisuju jako mali broj stvarnih
fenomena. Kad dakle apstrahiramo sloj interpretacije od sloja iskustva,
dobivamo bitno manji broj stvarnih teoloških koncepata, koji nisu svi
proturječni, nego često govore o različitim aspektima stvarnosti, a tek
neki su posve pogrešni i potpune izmišljotine. Za očekivati je, pak, da
većina teoloških koncepata predstavlja vrstu primitivnog tumačenja
duhovne stvarnosti, jer ako su ljudi tisućljećima ispravno opažali
fizički svijet i njegove fenomene, a tek prije stotinjak godina su
otkrili principe elektriciteta, magnetizma, gravitacije i prirode
svjetlosti, a prije tog vremena su imali svakakva blesava tumačenja, za
očekivati je da u duhovnosti važi slična situacija. Postoji autentična
percepcija, ali interpretacijski sloj nije znanstveno posložen i zbog
toga u duhovnosti postoji puno loših modela, analognih Ptolomejevom
astronomskom modelu, te flogistonu i impetusu. Treba dakle uvažiti
činjenicu različitosti percepcije i modela, a ne jedno i drugo stavljati
u isti koš. To što ljudi u kamenom dobu nisu znali za gravitaciju i
inerciju ne znači da nisu znali da kamenje pada. Naprosto nisu imali
adekvatni teorijski model koji bi opisao ono što percipiraju. Moguće je
dakle biti skeptičan prema modelima ali treba uvažiti percepciju.

4) Institucionalizirana religija je doista u velikoj mjeri instrument
socijalne manipulacije i u velikoj je mjeri prijevarna. S druge strane,
u sferi religije postoji veliko mnoštvo motivacijskih struktura, od
želje za transcendencijom do želje za pljačkom. Te pojave treba
razlikovati.

5) Religije su više sredstvo i podsljedica nego uzrok etičke
iskvarenosti. Naime, ukoliko netko mrzi pedere, jednostavnije mu je reći
da Bog mrzi pedere i da ih treba ubiti zato što tako piše u Bibliji,
nego reći da je ta njegova mržnja njegova osobna, da je utemeljena u
njegovim osobnim svojstvima. To je dakle oblik generalizacije,
projekcije svojih svojstava u neki širi entitet, po premisi da što je
veća gomila koja nešto tvrdi, ili što je veći autoritet koji nešto
tvrdi, tim je vjerojatnije da je tako, i na taj način se maskiraju
osobne želje pojedinca. Dakako, takvi sustavi posjeduju inerciju, i ali
to nije problem religije nego problem tradicije. I bez religije postoje
tradicije koje sadrže etički katastrofalne običaje, od obrezivanja žena
preko maltretiranja svih grupa koje su na neki način slabije. Religije
su obično samo kanonizirale takve grozne običaje, dale im "božanski
mandat". Religije u tom smislu doista jesu dio problema, ali sam problem
je u naravi ljudskih zajednica i ljudskoj psihologiji koja je daleko od
toga da bi bila inherentno etična i dobra. Dakle nisu ljudi bili izvorno
dobra i divna stvorenja, a onda je netko izmislio religiju kako bi ih
učinio neetičnima, nego su ljudi svinje koje će recimo zlostavljati žene
i držati ih u podređenom položaju i raditi im svakakve gadosti, a kako
bi opravdali to svoje gnjusno ponašanje izmislit će si religiju koja
veli da to tako Bog zapovijeda. Većina svih religijskih propisa je
nastala sankcioniranjem društveno prihvaćenog ponašanja onog doba. Kako
je ljudsko shvaćanje etike evoluiralo, tako su evoluirali i vjerski
propisi. Religija je dakle prije svega odraz ljudskog shvaćanja etike, i
činjenica je da ljudi modificiraju religiju kad kanonizirana etika počne
odudarati od socijalno prihvaćene, pa npr. više nije uobičajeno
kamenovati preljubnicu nego se pitanje preljuba rješava razvodom, a
religijska pravila koja propisuju zastarjelo ponašanje se ignoriraju. S
druge strane, kad neka grupa želi činiti nasilje nad nekom grupom, činit
će ga neovisno o tome može li se u tome pozivati na neki religijski spis
ili ne. Recimo, kad skinheadsi žele tući pedere reći će da Bog mrzi
pedere i tako piše u Bibliji. Ali oni će tući i ljude koji slušaju
narodnjake makar o njima ništa ne piše u Bibliji; tući će i navijače
Hajduka makar ni o njima ne piše ništa u Bibliji. Ako netko želi tući
ženu, sigurno će naći neku racionalizaciju za to. Pozivanje na religiju
je tu dakle samo prozirna racionalizacija vlastitih želja. Ali istina je
da inercija socijalnih običaja i religijskih pravila proizvodi
frustracije kod velikog broja ljudi i da je u tom smislu religija izvor
raznih problema.

====
[1] http://en.wikipedia.org/wiki/9/11_conspiracy_theories#No_plane_theories
[2] http://en.wikipedia.org/wiki/Moon_landing_conspiracy_theories
[3] http://en.wikipedia.org/wiki/Quark_(cheese)
http://en.wikipedia.org/wiki/Quark
http://en.wikipedia.org/wiki/Gluon
[4] http://en.wikipedia.org/wiki/Superstring_theory

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvlTLYACgkQU8G6/NHezOdteACcDCFXfp2YumI3VsTuPjXkmUDp
loQAmgPvkT8k0y6bmiI12ZufAeHUA6YT
=rj58
-----END PGP SIGNATURE-----