-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Djurdjica Crnogorac wrote:
> Dakle okultizam sadrži određene opasnosti zbog kojih se može završiti u
> ludnici. Zašto bi ti htjela da su takva znanja svima dostupna, je li to
> zato što si neodgovorna, ili zla?

Pustimo sad Štefeka na stranu, ali ovo je dosta zanimljivo pitanje.
Naime, ljudi obično čuju različita upozorenja o opasnostima okultnih
praksi, ali ih krivo protumače, a tu računam i sebe prije desetak
godina. Naime, ono što takvi obično očekuju su opasnosti "ezoterične"
prirode, dakle provale drugih entiteta u svijest praktikanta, gubitak
veze astralnog i fizičkog tijela, oštećenja nadija i čakri i tome
slično. Ne kažem da takve stvari uopće ne postoje, ali rekao bih da su
daleko, daleko rjeđe nego sam mislio i teško bih ih mogao smatrati
pravim opasnostima. Ono što mi ne bi palo na pamet, a što je daleko veća
opasnost, jest etička degradacija praktikanta. Tu mislim na različite
iluzije i racionalizacije kojima si praktikant daje pravo raditi stvari
koje su vrhunac sablazni, a čega je dotični Štefek fantastičan primjer.
Kad se malo distanciramo od nekakvih prepucavanja, činjenica je da taj
lik nema problema izmišljati lažne priče, lagati, krasti, klevetati,
vrijeđati ljude koji su daleko bolji od njega a samo zato što to
njegovom egu tako odgovara; živi kao svinja a po newsima prodaje
fikcije, i cijeli život mu je prošao a da nije napravio ništa vrijedno
spomena, samo je izmišljao, obmanjivao, lagao i klevetao. To je opasnost
od duhovne prakse, da si netko može umisliti da je iznad etike i da se
može pretvoriti u takvo čudovište i imati za sebe hrpu opravdanja i
racionalizacija. Potpuno isto važi i za Bakiju, koji se tu također bavi
nekakvim "okultnim" stvarima a apsolutna je sablazan isto kao i Felix -
laže, kleveće, vrijeđa, prodaje iluzije: ukratko, čini se da ta vrsta
ponašanja nije izolirani i pojedinačni slučaj nego da je dosta
rasprostranjena. Etička degradacija zvuči manje zlokobno od demonskog
opsjednuća ili pucanja nadija, ali rekao bih da nema tog demonskog
opsjednuća koje je u stanju proizvesti veće sablazni od osobe koja nema
kočnice, koja nema etički kodeks utemeljen u nečemu solidnijem od ego tripa.

Kad govorimo o etičkom kodeksu, tu ne mislim na čvrsti skup pravila nego
na Išta Devata kao etalon, dakle referentni okvir utemeljen oko Boga,
oko iskustva Božanskog koje predstavlja osnovu vrijednosnog sustava
iniciranog duhovnog praktikanta. Tako vaišnava može svaku stvar ili
djelo etički vrednovati pokušavajući je zamisliti u Vaikunthi - ukoliko
je to nemoguće i daje sablažnjive rezultate, znači da je ta stvar ili
djelo loša i treba je izbjegavati, a prakticirati i birati treba samo
stvari koje su moguće u kontekstu Krišninih lila. Šaivita na isti način
može razmišljati je li neka stvar, kvaliteta ili djelo takva da bi je
mogao prinijeti na dar Šivi u njegovom transcendentalnom stanju. Ako je
takva stvar dobra za poklon Šivi, znači da je od plemenite kvalitete i
vodi oslobođenju. Čak i kršćanin može na takav način razmišljati - može
li zamisliti Isusa u kontekstu nekog djela ili s nekom stvari, a da ta
ideja nije sablažnjiva.

Ta metoda nije savršena, zato što sljedbenikovo doživljavanje Boga nije
savršeno, pa će mu se često činiti krivo, ali definitivno je bolja od
ničega, i daje vrlo kvalitetan "reality check" koji može brzo ispuhati
napuhane balone.

Problem s okultnim praksama zapadnog tipa je što one previše površno
doživljavaju internalizaciju Apsoluta, i sklone su obogotvorenju ega.
Istočnjačke prakse su u tom smislu daleko suptilnije, i balansiraju
predanost Išta Devati s konceptom Božanske sveprisutnosti, tako da si
praktikant ne napuhava ego do točke da se pretvori u đavla, nego umjesto
toga svuda gleda Šivu na njegovoj ledenoj planini, promišljajući
Božanske atribute koji Ga krase, i cijelu svoju egzistenciju na takav
način sagledava i transformira. Ukratko, problem zapadnih okultizama
jest u tome što kreiraju Bakije i Felixe: bahate, zle osobe koje su
spremne na svaku vrstu duhovnih nakaznosti kako bi uzvisile i zaštitile
svoj ego. Oni ne prinose svoj ego kao žrtvu pred Šivino oko, da ga spali
do pepela, do onoga u čemu više nema ni grijeha ni vezanosti ni svijeta,
i što njihova djela nisu prosipanje tog svetog ostatka u svijet, nego se
obmanuti kaljaju grijesima i padaju u gnjusni pakao još za života.

Opasnost od okultizma dakle ne leži u nikakvim krivo izvedenim tehnikama
ili zazivanju zloduha. Prava opasnost je u tome da se zaboravi da je
temelj okultnog (ezoteričnog) svijeta Bog, i da se osoba počne ponašati
kao da njegova duša i njegova djela neće morati stajati pred Bogom kao
konačnim i apsolutnim nositeljem vrijednosti, i mjeriti se u odnosu na
Njega. Oni koji su te istine svjesni, ne čine stvari koje pred Bogom i
Bogu ne bi činili, i oni se od okultnog svijeta nemaju čega bojati.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvjNBEACgkQU8G6/NHezOc+ugCfcTrfxKmLucFzgetWXf4EPbPi
GYQAnReCyvtjTaq/a6ep2GNbfdCXK9Ie
=IXB5
-----END PGP SIGNATURE-----