-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ged wrote:
> Svet je u religijama ili isuvise arbitraran ili suvise nelogican.

To je velika istina, barem što se tiče onoga što se obično misli pod
religijom (budizam i vedanta definitivno nisu obuhvativi tim
odrednicama, iako neka njihova tumačenja jesu). Ja dugo smatram da je
duhovnost previše bitna i previše egzaktna stvar da bi je se prepustilo
religiji.

> Apsolutizacija licnog (misticnog) dozivljaja je svakome kome su poznata
> moderna psiholoska istrazivanja o mozgu isuvise nepouzdana osnova za
> baziranje citave kosmogonije i citavog stvaranja. 

S druge strane, iako mozak unosi određeni sloj interpretacije u
iskustvo, obično je njegova interpretacija posve dobra. Npr. osjetila
jako dobro kreiraju mapu fizičkog svijeta, a različite perceptivne varke
su samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Kad znaš kako se mozak ponaša i
uneseš korekcije, možeš dobiti vrlo dobru mapu predmeta iskustva.

> Ili, recimo, ovaj problem. Tvoja prica o Sanat Kumari i citav ostali
> teoloski sistem koji si izlozio, jednostavno nema direktne veze sa efektima
> koje tvoja prisutnost i tvoje moci ostavljaju kod drugih ljudi. Jedno nije
> dokaz za drugo.

Mogu se bez ostatka složiti s tim da priča o Sanat Kumari s tim nema
nikakve veze. :) On nikad nije ni zazivan kao objašnjenje za pozitivne
fenomene, nego za, recimo, pojave poput Felixa i opažanja sličnosti u
ponašanju između globalnog astrala i magijski kreiranih astralnih
entiteta u trenutku odvajanja od svijesti i volje kreatora. Stvar je
naprosto u tome da sam u svojem proučavanju kroz godine zanemario
određene sile i pojave, pa sad ispravljam taj propust. Te stvari sam
zanemario u proučavanju zato što sam u svojoj svakodnevnoj praksi
koristio potpuno drugačije mehanizme i sile.

> Prakticni efekti na druge ljude o kojima si pricao,
> teorijski posmatrano, mogu imati citav niz alternativnih objasnjenja.
> Pocevsi od jos neotkrivenih fizickih ili duhovnih pojava, preko recimo
> telepatije, uticaja meditacije na uoblicavanje sopstvenih dozivljaja kod
> ucenika, autosugestije, efekta šamana, itd, itd. Nebitno koja su
> objasnjenja, poenta je da te moci ne zahtevaju nuzno da teologija koju si
> izlozio mora biti bas takva, a ne drugacija. Strogo posmatrano to je dokaz
> samo za to da imas NEKE moci, mi jos ne znamo kakve, a kakve su da su, to
> nema nuzne veze sa ispravnoscu tvojih teorijskih zakljucaka o svetu.

Ali racionalni stav bi bio da je jako slabo vjerojatno da netko tko je u
svim ostalim stvarima racionalan poput mene, a uz to ima duhovne moći
kakve ima, po pitanju svjetonazora baš toliko griješi da bi se netko na
to mogao osloniti kao na bitan element. Daleko je vjerojatnije da i moći
i svjetonazor i racionalnost imaju temelj u svojstvima moje svijesti. To
bi bio logični zaključak, ako se držimo razumnog zaključivanja i ne
odemo u kompletne nebuloze po kojima sam ja svojevrsni čudnovati kljunaš
čije postojanje su zagovarali neki ovdje, sa proizvoljno izmišljenjim i
polijepljenim svojstvima kakva njima u tom trenutku trebaju radi
održivosti njihovog svjetonazora, a bez ikakvog drugog razloga.

> Zatim, cinjenica da tvoji ucenici dozivljavaju neka misticna iskustva koja
> su potpuno ista kao ona opisana od strane velikih indijskih ucitelja,

Postoje neki generalni parametri unutar kojih se kreću autentična
duhovna iskustva, i postoje generalni parametri mogućnosti opisivanja
takvih iskustava. Na sličan način, opisi koje daje Meister Eckhart su
vrlo slični opisima koje daje Svami Vivekananda. S druge strane,
praktikanti koji su skloniji emocionalnosti, npr. Terezija Avilska, daju
opise koji su spojivi s onima racionalnijih praktikanata, ali sadrže
bitno veću količinu nesuvislosti, zastranjenja u emocionalnost, simbola,
te intelektualno neprobavljenog i nedovoljno analiziranog iskustvenog
materijala. To ti je kao da čitaš opise prašume - s jedne strane od
botaničara koji su tamo došli u kontekstu ekspedicije koja proučava
tamošnje biljke, a s druge strane od preživjelih iz zrakoplovne nesreće
koji su se probijali kroz prašumu. I jedni i drugi imaju isti predmet
iskustva, ali za očekivati je da se opisi bitno razlikuju po suvislosti,
intelektualnoj sređenosti i količini emocija. To ne znači da iskustvo
ovih koji su odrpani teturali kroz prašumu i pokušavali preživjeti
jedući kukce i zmije nema vrijednosti ili da nisu iskusili istu stvar
kao znanstvenici, ali pokazuje ulogu analitike u kreiranju svjetonazora.

> strogo
> posmatrano govori samo o tome da iste jogiske vezbe i isto propratno
> ucenje,
> proizvode iste efekte kod svih ljudi buduci da svi ljudi imaju istu
> biologiju mozga ili isti um. Isti imput, primenjen na isti sistem,
> proizvodi
> isti output. To cak ne potvrdjuje ni ispravnost indijskih teologija ciji su
> deo takve vezbe. Jedino sto one kazu jeste da dugotrajne vezbe uma
> (odredjena psihoaktivna praksa), po odredjenoj metodologiji, proizvode
> ponovljive rezultate. 

Zbog te ponovljivosti yogijske škole često yogu smatraju znanošću. S tom
kvalifikacijom se čak slažem, uz ogradu da "znanost" tu treba shvatiti
na manje krut način nego se shvaća specijalna izvedenica znanosti koja
se prakticira u današnjem znanstvenom establishmentu, i više podsjeća na
oblik znanosti koji su prakticirali Tesla ili Darwin, a koja je manje
metodološki kruta i prisutna je u fazi u kojoj su još moguća bitna otkrića.

> To opet ne mora imati veze sa svim delovima
> intelektualne nadgradnje te prakse (tj sa sadrzajem verskog ucenja,
> pricom o ucenju).

Ne mora, ali u kontekstu znanstvene metode pristupa duhovnom iskustvu,
te duhovnog iskustva koje je temelj svakodnevnog funkcioniranja
praktikanata, slabo je vjerojatno da bi se održao svjetonazor koji ne
funkcionira i ne opisuje stvarnost dovoljno dobro za sve praktične
svrhe. To ti je otprilike na razini da je u određenoj fazi astronomije
moguć Ptolomejev geocentrični sustav, ali nije moguć sustav koji bi bio
suprotan postojećem opažanju. Isto tako, napretkom u opažanju i
Ptolomejev sustav postaje neodrživ i može se održati samo onaj model
koji je u stanju protumačiti nova opažanja. Također, opažanje složenosti
u svijetu i izgradnja modela koji teže adekvatno opisati te složenosti
rađaju potrebu za izmišljanjem metodološkog instrumentarija koji je
dorastao tom zadatku, pa su tako izmišljene stvari poput diferencijalnog
i integralnog računa. To se dešava i u yogi: novi red veličine iskustva
rađa potrebu za kreiranjem kompleksnog teorijskog modela koji će biti u
stanju obuhvatiti opažanje, a izrada tog modela pak zahtijeva iskorake
po pitanju metodologije. Problem je u tome što se duhovnošću uglavnom
bave ljudi koji više naginju emocionalnosti a intelektualna analiza im
nije jača strana, pa sam ja u tom smislu iznimka, zato što sam ja u sve
to ušao s backgroundom nekoga tko se bavio primarno informatikom i
fizikom, a religijska antropomorfna shvaćanja su mi posve strana i
uvijek sam ih smatrao djetinjastim i, zapravo, nespojivim s mojom
percepcijom načina na koji stvari funkcioniraju.

> Mozda bi primenom "Okamove ostrice" (Ne umnozavaj nepotrebno
> entitete) bilo moguce jednostavnije objasniti sve prakticne efekte koje si
> na drugim ljudima demonstrirao ti ili drugi ucitelji slicne tradicije, a da
> nemoramo pretpostaviti postojanje svih onih bogova i citave ogromne price
> koja ih prati.

Occamova oštrica uvodi praktički jednaku količinu problema koliko ih
rješava, a posebne probleme stvara u kontekstu tumačenja novog i
nepoznatog, gdje se "razumno tumačenje" bitno razlikuje od istinitog
tumačenja. Naime, proces je ekvivalentan heurističkom algoritmu koji
suočen s novom kategorijom odbija priznati svoju nemoć i umjesto toga
redukcionistički pristupa novom fenomenu i pokušava ga svesti na već
poznato, pa onda imamo pokušaje da se neku stvar pokušava nagurati malo
u jedno, malo u drugo, ali ne želi se priznati da je u pitanju nešto
treće zato što to nije "razumno". Occamova oštrica je dakle instrument
kojeg treba koristiti pažljivo i uz razumijevanje njegovih ograničenja.
koji puta je doista potrebno uvesti nove entitete kako bi se dalo
ispravno tumačenje. Treba samo paziti da se dosljedno primjenjuje
povratna sprega sa stvarnošću i da se tako uvedene teorijske entitete
modificira ili ukida ovisno o povratnoj informaciji dobivenoj opažanjem.
Recimo, svojedobno je u fiziku uveden koncept ethera kako bi se
protumačilo širenje svjetlosti u vakuumu, pa je taj koncept ukinut kad
je postavljena teorija elektromagnetskih valova, ali moderna fizika ga
opet uvodi na mala vrata kroz koncept kvantnog vakuuma, superstruna i
što ti ja znam čega sve ne. Dakle nema ničeg fundamentalno krivog u radu
s hipotetičkim entitetima kao sa stvarnošću, sve dok si ih spreman
modificirati ili ukinuti u točki kad oni više ne opisuju stvarnost na
adekvatan način.

Problem koji ja imam sa svojim auditorijem je u tome što većina u tim
pitanjima nije u stanju ni pojmiti mogućnost znanstvenog pristupa, pa iz
nekog razloga smatraju da se u duhovnosti mora raditi s nepromjenjivim,
vječnim istinama, a ne s radnim modelima i hipotezama. Stvar je u tome
da samo iskustvo ne nosi sa sobom tumačenje, ništa više nego što
opažanje pada kamena ne nosi sa sobom teoriju gravitacije. Iskustvo se
može svakako tumačiti, i tu je potrebno kreiranje modela, koji mora biti
takav da s jedne strane obuhvaća svo dosadašnje iskustvo a s druge
strane da se u njega može uklopiti novo iskustvo. Ovaj drugi dio je
zeznut, i zbog toga ako si intelektualno pošten modeli vrlo često budu
zamijenjeni primjenjivijima, a ako nisi onda postaješ vjerski fanatik.

Stvar je, dakle, u tome da neki model može biti pogrešan do određene
mjere, i može se desiti da ima primjenjivost samo u jako lokalnim
uvjetima i da ga nova opažanja mogu okrenuti naglavačke, ali takve
radikalne inverzije postaju sve manje vjerojatne kako napreduje
opažanje. U kontekstu dobrog opažanja, naime, nesuvisli teorijski modeli
nadilaze svoju svrhovitost i ne mogu se održati.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvdKKoACgkQU8G6/NHezOfi1wCfQOy+D9CuI3H4l8xXbqR+pHNa
giMAoMLiRobGk0iVz0ZbotYuDNh/QRwO
=ShQ+
-----END PGP SIGNATURE-----