-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Siniša Kneževic wrote:
> "Biljana Fabijanic"  wrote:
> 
>>> Kako si ga uočila, odnosno razlikovala od nečeg što si ti sama?
>> A čuj, kako razlikuješ dal se ševiš s nekim ili drkaš?
> 
> Mene zanima ono što proizlazi iz iskustva kontakta s 'nekim', ono po čemu 
> razlikuješ Mirka od Slavka, osobu A od osobe B. U ovoj analogiji koju si 
> spomenula kako razlikovati orgazam kod drkanja od orgazma kod prcanja...

Budući da sam se u prethodnom odgovoru bavio onim što sam vidio da je
auditoriju bitniji problem, dakle kako razlikovati iskustvo od
umišljanja, da se osvrnem i na pitanje kvantitativnog i kvalitativnog
razlikovanja iskustva, dakle kako razlikovati viša od nižih bića, te
bića međusobno.

To je možda najkompliciranije pitanje i zbog toga je praktički beznadno
pokušati ga napasti analizom. Naime, čovjek je u odnosu na bogove u
takvoj poziciji, da ukoliko mu oni nešto žele iskomunicirati i oko toga
se dobro potrude, dakle ispravljaju ga ako je nešto krivo shvatio i sl.,
on to može shvatiti u nekoj mjeri. Ali provjeravati identitet i
autentičnost duhovnih izvora koji imaju izvor u stvarnosti veće
dimenzionalne dubine od one u kojoj po defaultu funkcioniraš, to graniči
s nemogućim, i tu je uzrok svih mogućih duhovnih zabluda, pa čak i
prijevara.

Ako ćemo jako pojednostavniti stvari, možemo bića odmah podijeliti po
dimenzionalnoj dubini stvarnosti iz koje potječu, odnosno u kojoj je
definiran njihov duhovni kontekst, i po njihovoj sofisticiranosti,
odnosno veličini i moći.

Dakle, odmah je moguće razlikovati sitne astralne zloduhe koji opsjedaju
mjesta s prljavom pranom, i koji se kreću u kontekstu grubih formi i
emocija iz najnižeg astralnog raspona, od sofisticiranijih, svjesnih
bića, odnosno duša. Astralne entitete te vrste se može nepogrešivo
razlikovati od viših bića po tome što podsjećaju na agresivne kukce -
ose, pauke i slična fizička bića, i po karakteru i po sofisticiranosti.
To je "sofisticirano" kao kad bijesni pas laje na tebe.

Iduća stvar bi bili inkarnirani ljudi. Njihova sofisticiranost je
iznimno niska: prosječni čovjek je vrlo ograničeno duhovno biće iznimno
ograničenog duhovnog raspona, i upravo po linearnosti, ograničenosti i
mutnoj i nejasnoj svijesti, dakle nesposobnosti za formuliranje duhovnih
objekata, moguće je razlikovati utjecaj inkarniranih ljudi od utjecaja
neinkarniranih duhovnih bića. Naravno, tu postoje iznimke, ali govorim o
pravilu.

Neinkarnirane ljude je na početku njihovog neinkarniranog stanja (par
dana ili tjedana nakon smrti) lako razlikovati od bića kojima je
astralni plan prirodno boravište, dakle koji su tamo dulje vrijeme.
Naime, iz njihovog konteksta se vidi da se ne snalaze baš najbolje u
svemu tome i da im je kontekst uglavnom vrlo statičan i konstantan, nisu
sposobni za onu vrstu duhovne fleksibilnosti za koju su sposobni
"anđeli", a ta razlika je obično slična razlici između majmuna koji je
naučio sporazumijevati se rukama, i čovjeka. To nije razlika kao između
čovjeka koji govori engleski kao materinji jezik i čovjeka koji ga loše
govori kao strani jezik, nego baš kao da je netko krapinjonca doveo u
neki hosting centar. Dakle po tome možeš razlikovati neinkarnirane ljude
od anđela, naravno ako si vidio i jedne i druge.

Anđeli su bića koja se snalaze u višem astralnom rasponu onako kako se
ribe snalaze u vodi. Cijela kompleksnost astralnog plana se vidi u
njihovom duhovnom kontekstu: brzi su, fleksibilni, neukočeni,
transparentni, jasni. Toliko su srasli s tom razinom stvarnosti da se
cijela njena kompleksnost vidi kroz njih. Tu mislim i na čiste, jasne
note viših emocija - čista nota ljubavi, razumijevanja, suosjećanja;
uglavnom, ljudi u usporedbi s njima izgledaju kao kramp u usporedbi s
kompjutorom. Kombinacija inteligencije, brzine i duhovne jasnoće i
čistoće je dakle ono što definira anđele, ali oni su u osnovi krajnji
stupanj sofisticiranosti obične ljudske duše; finalni proizvod evolucije
u tom smjeru - ono što je moderni auto u usporedbi s autom iz drugog
svjetskog rata. Oni su realizacija ljudskog ideala.

Ne znam kako bih nazvao iduću klasu bića - "vađroidi" ili "arhanđeli",
recimo. To su bića koja su nešto između anđela i Bogova. To su bića koja
su definirana kroz Božanske "odore", odnosno "atribute", a ne kroz
aspekte. Za razliku od anđela, o kojima je moguće napisati puno, zato
što se radi o bićima koja su ljudima u osnovi posve razumljiva zato što
su od istog kvalitativnog reda veličine kao oni, samo različitog stupnja
čistoće i profinjenosti, vađroidi su u osnovi nadljudska duhovna bića.
Samo neznatan broj ljudi ima duše vađroidnog a ne astralnog tipa. Ako
bih razliku trebao opisati kroz glazbu kao analogiju, "anđeoski" tip
glazbe kreiraju Enya, Vangelis, Yanni i Kitaro, a "vađroidni" tip glazbe
kreira jedino Oldfield. Razlika između strukture duhovnog tijela anđela
i vađroida je kao razlika između prekrasne forme od prozračnog bijelog
svjetla koja zrači ljubav i razumijevanje, dakle svega što ljudi
prepoznaju kao duhovno, i hladne, mirne, tvrde supstancije koja je tako
duboka, tako utemeljena u transcendentalnom i ne-pojavnom, ima tako
prodorno razumijevanje fundamentalnih koncepata, da u usporedbi s tim
anđeli izgledaju kao djeca koja u osnovnoj školi rade eksperimente iz
fizike, u usporedbi s Einsteinom ili Bohrom. Dakle tamo gdje anđeo ima
percepciju fizike kao baba s placa, vađroid ima percepciju fizike kao
Niels Bohr. To je takva razlika u duhovnoj kvaliteti. Vađroidi su toliko
na fundamentalnoj razini, ispod pojavnosti i forme, da je koncentrat
njihovog duha takav da najmanji djelić tvari od koje su oni napravljeni
ima veću koncentraciju duhovne energije od svih astralnih i materijalnih
svjetova uzetih skupa. To je kao usporedba energije dobivene
spaljivanjem starih novina i energije oslobođene atomskom eksplozijom.
Vađroidi su, dakle, neviđeni red veličine, iz ljudske pozicije. Budući
da samo neznatan broj ljudi ima vađre u svojem duhovnom ustroju, i da
još neznatniji broj ljudi s tim svjesno radi, vjerojatnost da će iz ovog
opisa a bez duhovnog iskustva nešto prepoznati je doslovno nula. Ali,
neke analogije se mogu povući. Recimo, inkarnirani vađroidi su
karakteristični po tome što imaju drugačiji mentalni sklop od
inkarniranih astralnih bića. Njihove emocije su drugačije, želje i misli
su im drugačije - u njima se može osjetiti ledeni zov transcendencije,
ledenog hladnog svjetla s one strane imena i oblika. Njih
karakteriziraju čežnje, slutnje, ekstaze i depresije koje su potpuno
nerazumljive inkarniranim astralima. Vađroidi su usamljeni, percipiraju
ih kao emocionalno hladne, distancirane, kao perfekcioniste, ali sa
svojevrsnim "autističnim" karakteristikama. Vađroidi imaju problema s
običnim ljudima zato što obični ljudi nisu u stanju pohvatati njihove
emocije i urezonirati s njima, a s druge strane njima obični ljudi
izgledaju plitko, djetinjasto i histerično. Karakteristika vađroida
dakle nije ta da je on savršeni Superman, nego to da je on strgani
genij, fundamentalno "oštećena roba", zato što njemu sama činjenica
inkarnacije u ovoj rupi predstavlja groznu traumu, i ništa od onoga što
tu vidi nije u stanju povezati sa svojim duhovnim konceptima, a među
ljudima je potpuni stranac, vanzemaljac. Vađroidi se dijele na četiri
grupe: one koji polude i totalno puknu, na one koji se pokušaju uklopiti
i tako žrtvuju ono što im je jedino bitno kako bi se reducirali na
razinu inkarniranih astrala i tako bili "sretni" a zapravo ostatak
života provedu u stanju duboke tuge u kojoj se više nisu u stanju ni
sjetiti što su izgubili (npr. Oldfield), na one koji se zadube u neku
specijaliziranu nišu i kroz to nesvjesno meditiraju, a za svijet su
opičeni čudaci (npr. Tesla), te one koji svjesno otkriju principe yoge i
koji su svjesni svojeg položaja i situacije. Ovi zadnji su najrjeđi.
Dakle, tko bi pokušao razumjeti kako izgleda biće čiste vađre, a da
nikad nije vidio vađru i nema je u svojem duhovnom ustroju, morao bi
pokušati zamisliti čistu koncentriranu supstanciju od koje je napravljen
um Tesle ili Oldfielda. Koncentriraš TB2 ili TSODE u esenciju, i ta
esencija te prasne u jednom trenutku. Inkarniranim astralima je to
nemoguće i zamisliti i nema smisla ni da pokušavaju, a onima koji su
namirisali vađru nešto će "zazvoniti". Uglavnom, tamo gdje su anđeli
usporedivi s vodenom parom, vađroidi su usporedivi s tvrdim, plavim ledom.

Prava duhovnost počinje s vađrama. Sve ispod toga je kao san, svijet
ludosti i iluzija. Tek vađra otkriva istinu i stvarnost: dakle stvarnost
je u smjeru onoga od čega je napravljena duša jednog Tesle, a ne u
smjeru onoga od čega je napravljena duša prosječnog čovjeka. Prosječni
čovjek je tek larva, uglavnom samo manifestacija globalnog astrala,
nedefinirano i rasplinuto biće koje bi jednom moglo postati anđeosko
definirano biće, koje bi eventualno jednom moglo ostvariti stvarnu
spoznaju i postati vađroidno, arhanđeosko biće, ali inicijacija u više
nikad ne ide putem adicije, kroz više istog, nego kroz spoznaju i
odbacivanje, kroz sannyasu, nakon što si došao do ključne točke.

Iznad vađroida su bića koja ne nose Božanske atribute kao vađroidi, nego
Božanske aspekte. To su bića koja ja zovem Bogovima. Ako sam imao
problema s definiranjem vađri, ovdje su problemi sasvim drugačije vrste.
Bogovi nisu kvantitativno iznad vađroida; vađre postoje u kvantitativno
različitim supstancijama, gdje je "najniža" plava, a najviša je
Šivaratri, Šivina noć, crna vađra. Astralno biće koje bi dotaklo
Šivaratri moglo bi se pozdraviti sa svojim postojanjem onako kako se
moljac može pozdraviti sa životom kad uleti u vatru. Šivaratri je jedno
od, hajdemo reći "svojstava" Šive, njegov atribut. Dakle Šiva je biće
kojemu je Šivaratri ono što je, što ti ja znam, ptici letenje. Isto tako
postoje i drugi takvi atributi, koje Indijci simbolički prikazuju, kao
različita oružja, ukrase i odore na slikama i kipovima, a zapravo se
radi o specifičnim duhovnim atributima od supstancija koje bi vađroidna
bića mogla dobro naslutiti, onako kako ljudi mogu naslutiti svojstva
anđela i razumjeti ih kao usavršenu i idealnu verziju sebe. Daršan
astralnog anđela ima za subjektivnu posljedicu ljubav i utjehu, te nešto
razumijevanja načina na koji funkcionira astral. Daršan arhanđela ima
subjektivni rezultat oceansku jasnoću, tvrdoću, ledenu duhovnu vatru,
mir, transcendentalnu ljepotu onoga što nadilazi sve površne i plitke
forme koje čine astral: mudrost s one strane znanja. Ali daršan Boga, on
otkriva konačnu, krajnju istinu samospoznaje Apsoluta. Daršan Šive je
konačna i krajnja istina, padanje maske iluzije, nestanak Maye kao
koncepta koji mene prikazuje kao mnoštvo. Onako kako daršan anđela ima
za rezultat ljubav, kako daršan arhanđela ima za rezultat
transcendentalnu dubinu, tako daršan Boga ima za rezultat samadhi,
otkrivanja konačne istine o stvarnosti.

Stvar je u tome da su takva iskustva toliko rijetka i dragocjena, toliko
su zapravo različita od svega što su ljudi u stanju shvatiti i s tim
raditi, da stvari na temu "kako razlikovati dva različita duhovna bića"
zapravo samo izgledaju kao dobra pitanja. U stvarnosti, to je zadnja
stvar koja ti je bitna kad ti netko dođe nešto pokazati i zato ti nitko
ništa o tome nije odgovarao. Naime, prva stvar koja ljudima padne na
pamet je kako će razlikovati vraga od Boga. Ako vidiš nešto što izgleda
kao Bog, ali nema neviđenu transcendentalnu dubinu koja te spali, onda
je u pitanju ili vrag ili iluzija. Bog je ono što te na mjestu ubije, i
tek tada počneš istinski živjeti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvMMBUACgkQU8G6/NHezOcLyACg1VxdjNPWmgWeRMXeUQ9fj4ky
5JIAoKHqNf7H57ODKsMh9D0Sbm6DgRh0
=bthc
-----END PGP SIGNATURE-----