-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Slap wrote:
> Isus svakako nije otkupio svijet svojom fizickom zrtvom i fizickom krvlju od 
> Satane. Jasno se uci da je Krist neraspadljivim Duhom  kojeg je dao u srce 
> svake duse otkupio svijet,odnosno u petu,srcanu cakru je ugradio svoju 
> otkup,zastitnu snagu  i satanskom onemogucio da razgradjuje dusu u covjeku. 
> No to "otkupljenje" nije u onom smislu-sad smo spaseni- kako se zamislja,jer 
> ta duhovna energija koje je posudjena svakoj dusi mora od same duse biti 
> iskoristena(Isusova prica o umnozavanju talenata) i za ciscenje grijeha i za 
> umnozavanje svoje duhovne snage. Svakako da je ta uciteljska skola u 
> apostolsko vrijeme  ubrzo nestala jer je satansko pokrenulo ratove upravo da 
> bi sve to zamrlo. Izgleda  da je Isus na sve to racunao jer ono sto je 
> obacao je sasvim nesto drugo sto se treba dogadjati u predskazanoj 
> buducnosti.

Ja bih rekao da je pravo tumačenje drugačije: da je sotona iskoristio
izopačeno tumačenje Isusovog nauka kako bi u kolektivno nesvjesno
čovječanstva usadio vezujuće i ograničavajuće sile, koje konvergiraju
upravo u anahati; to su prije svega varijacije na temu osjećaja krivnje
zbog svega normalnog i ispravnog, npr. zbog želje da se vrši pravda. To
izopačenje je takvo da bi se žrtva zla valjda trebala sramiti da vapi
Bogu za pravdom, i trebalo bi žrtvu dodatno kazniti zato što nije
oprostila nepokajanom zlotvoru, a zlotvoru bi trebalo ili oprostiti ili
mu dati beskraj novih prilika. Dakle kršćanstvo meni izgleda kao
uvođenje posve ludih koncepata, gdje se nemoralnost i grešnost uglavnom
sagledavaju u raznim vrstama seksualnog ponašanja, dok se s druge strane
teška zlostavljanja duše i kršenja pravednosti smatraju posve normalnim
stvarima. Ta distorzija etičkog kompasa i nakaradni rezultati koje ona
daje jedan su od većih problema, a većina toga je isključivo svojstvo
kršćanske civilizacije. Hindusi i budisti nemaju tih problema; recimo,
budustički etički kodeks je ispravno kalibriran. Tamo se grijeh protiv
duše koji otežava njen duhovni razvoj smatra najvećim, a stvari kojima
se zapadna civilizacija puno bavi, dakle tko se s kim jebao, tamo su
ispravno delegirana na periferiju bitnosti. Kršćanski etički kompas je
posve perverzan - i što je najveća fora, potpuno suprotan Isusovom.
Paradoks je da je Isusov etički kompas potpuno isti kao budistički.
Njemu su najveći grijesi oni protiv duše, dakle najviše kritizira
"farizeje i pismoznance", a s kurvama i poreznicima pije vino, ne smatra
ih jako grešnim osobama. Budistima je također širenje lažnih nauka i
iskrivljavanje ispravnog nauka najveći grijeh za koji se najdulje ide u
pakao, i to je potpuno na liniji onoga što Isus govori:

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo
nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi
htjeli. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i
kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete,
promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." (Mt 23, 13-15)

Dakle Isusov etički nauk je u osnovi budistički, a kršćanski etički nauk
je nešto potpuno paralelno tome, gdje su pitanja etike tko se s kim jebe
i smije li se koristiti kontracepciju. Veliki dio svega što ja povezujem
sa sotonskim ima veze upravo s iskrivljenom, izopačenom etikom koju je
usadilo kršćanstvo, a koja samo prividno koristi Isusa kao opravdanje. U
usporedbi, budistička etika je bitno zdravija, iako i u njoj ima
povremenih sablazni uzrokovanih kasnijim modifikacijama učenja.
Hinduizam namjerno ne spominjem zbog velike raznolikosti različitih
hinduističkih škola, ali recimo da se etika budizma i etika vedante ne
razlikuju ni u čemu bitnom, ali etika "pučkog hinduizma" je podjednako
sablažnjiva kao etika kršćanstva, samo zbog drugačijih stvari. Onako
kako je sablažnjivo da se kršćani bave time što Bog misli o
kontracepciji i homoseksualnosti, tako je sablažnjiva mjera u kojoj se
hindusi bave kravama.

Budizam i vedanta, kao apstraktne filozofije, imaju bitno veću mjeru
pameti utkane u etiku. Vedanti je dakle mjerilo etičnosti koliko neko
djelo pomračuje atman u bićima, odnosno koliko čini da se atman
razotkriva u punom sjaju. Kad se to "raspiše", etična su djela koja
potiču istinu, spoznaju, znanje, blaženstvo, stvarnost i sabranost.
Takva apstraktna definicija kompletno eliminira glupe probleme u koje
upadaju sustavi etičkog vrednovanja koji pokušavaju popisati dobra i zla
djela i onda konkretna djela uspoređivati s popisom i tako vrednovati.
Vedanta daje formulu, a ne tablicu vrijednosti. Budizam je u tom smislu
isti kao vedanta, s tim da malo drugačije teoretski formulira stvari, i
ima problem s nedostatkom pozitivne definicije najvećeg dobra, jer ne
poznaje koncept atmana/brahmana, ali zato ima koncept vezujućih sila i
momenata koji pokreću kotač samsare, smrti i ponovnog rođenja, pa vele
da su djela koja kreiraju a ne oslobađaju vezujuće momente zla. Ovo je
dakako napisano još apstraktnije nego se obično formulira u budističkim
sutrama, gdje se obično navode konkretne dobre i zle emocije, ali te
stvari treba shvatiti kao ilustraciju principa, tako da i budizam isto
kao i vedanta daje formulu a ne tablicu. Primjer religija koje
definiraju tablicu su klasični hinduizam (manuov zakonik), te semitski
monoteizmi (Biblija i Kur'an). Karikirano, religija koja etiku daje kao
tablicu veli da treba dati desetinu u hramsku blagajnu i kamenovati
pedere. Religija koja etiku daje kao formulu veli da treba djelovati
tako da djela povećavaju duhovne vrijednosti na svijetu, tako da barem
dio svoje imovine treba posvetiti duhovnim stvarima, a peder koji se
loše ponaša prema svom dečku kreira zlu vezujuću karmu zbog koje će
patiti u budućnosti. Dakle etika koja je apstraktno formulirana ima
bitno normalnije rezultate, i jako je u skladu s onim o čemu pričaju
ljudi koji su imali NDE iskustva, gdje Bog pedera ne bi pozivao na red
zato što je peder, nego ako se loše ponašao prema svom dečku. Kršćanstvo
se doduše igra s apstraktnim konceptima u nekoj mjeri, recimo sa zlatnim
pravilom ("čini drugima ono što želiš da tebi drugi čine") ili sa
dvijema zapovjedima ljubavi ("ljubi Boga iznad svega i ljubi bližnjega
kao samoga sebe"), ali u praksi, kad treba etički vrednovati djela
kršćanstvo se u pravilu oslanja na tablicu (deset zapovjedi, ili još
gore, levitski zakonik i ponovljeni zakon). Najveći problem s
kršćanstvom su inverzije prirodnog etičkog kompasa. Tamo gdje bi ljudi
prirodno shvatili da treba činiti djela koja za rezultat imaju sklad i
vrlinu, a izbjegavati djela koja za rezultat imaju uznemirenje i porok
(kao što su doista i shvatili u svim kulturama), kršćanstvo uvodi često
sulude i naopake koncepte, npr. da će netko ići u pakao zato što je
drkao ili da se za grijehe protiv čovjeka treba ispričavati Bogu a ne
čovjeku, ili da je sa životinjama i biljkama dopušteno zvjerski
postupati zato što ih se etički smješta u kategoriju inertnih tvari a ne
bića za koja važe isti zakoni kao za postupanje s ljudima.

Ukratko, smatram da je kršćanstvo religija po sotoninoj mjeri, kreirana
kao fundamentalno izopačenje Isusovog nauka, koje se formalno poziva na
njegov autoritet a zapravo ima vrijednosni sustav identičan onome protiv
kojeg se on borio do smrti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkvAeeEACgkQU8G6/NHezOfAxQCg4WVT2XsTD5rU3fbIA0xsTj9t
j3oAn3w59wL86l3jK6xNzcakwvMPRADl
=xLE/
-----END PGP SIGNATURE-----