-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Djurdjica Crnogorac wrote:
>> Kužiš ti to, lik čija je teologija magla i dim u usporedbi s mojom tu
>> hoće da se definiraju pojmovi koje sam valjda definirao 1996. a u
>> međuvremenu sam napisao hrpu knjiga i tekstova s razradama i
>> nadgradnjom. 
> 
> Prvo mi je bizarno što si on valjda misli da se iste argumente ne može
> primjeniti na njegovu religiju. Zatim, ono što on smatra vjerodostojnim
> su mrtve riječi na papiru, nit on zna ikog ko je doživio silazak Svetog
> Duha, niti zna tko je to zapisao i u kakvim uvjetima, a kamoli da bi sam
> imao slično iskustvo. Ali to je njemu vjerodostojno, a suvremeno
> svjedočanstvo yogina nije.

Kršćanstvo kao religija je zapravo bitno osjetljivije na kritiku te
vrste. Kao prvo, temelj teologije im je spis upitne autentičnosti -
nastao desetljećima nakon smrti prve generacije Isusovih učenika. Glavni
propovjednik religije (Pavao) im je osoba koja nikad nije upoznala
osnivača, unatoč tome što mu je suvremenik. Teologija im na ključnim
mjestima ima sve elemente solarnog kulta. Nema apsolutno nikakve šanse
da prođe na racionalnom testu. S druge strane za mene imaš desetke
svjedoka s mističnim iskustvima, ostavio sam iza sebe ogromnu količinu
pisanog materijala, i to sve skupa možeš opovrgavati jedino tezom da su
svi skupa ludi i haluciniraju, ali problem je da bi se to prije moglo
dokazati za kritičare nego za pristalice, budući da su moji
"sljedbenici" racionalni i pribrani, a kritičari su, pa, recimo samo da
su Felix i njegovi trasheri, zli zec i sl. individue sa svojim iznimnim
"postignućima" u domeni intelekta i etike glavni zagovornici te struje.
Kad god se pojavi netko tko me hoće kritizirati, nakon par rečenica koje
progovori pokaže se da je lud ko bačva kiselog zelja.

Toliko o tome. Intelektualno gledano moji kritičari su prebedasti da bi
uopće mogli sa mnom polemizirati. Što se tiče yogijske strane, postoji
takva masa ljudi koji su imali jaka iskustva povezana sa mnom da
materijalističke hipoteze padaju. Dakle ono što se tu dade racionalno
braniti je jedino teza da tu postoji transcendentalni fenomen koji
kreira jaku teologiju, i ima za rezultat visoki stupanj emotivne
uravnoteženosti sljedbenika dokazane pod dugotrajnim i iznimno gadnim
pritiskom. Ta uravnoteženost nije jedini mogući rezultat, budući da
postoje primjeri onih koji su pod raznim pritiscima pukli i odmetnuli
se, a njihova totalna psihička nestabilnost i očiti simptomi psihoze jak
su indikator mogućih ozbiljnih opasnosti te prakse, dakle to što postoji
mogućnost tako jakog negativnog rezultata dokaz je postojanja jakog
aktivnog sastojka. Jaka duhovna iskustva koja su ljudi imali povezano s
mojim učenicima dokaz su da se tu radi o fenomenu koji je bitno različit
od sekte, budući da je prijenos stvarne duhovne moći upravo onaj element
koji razlikuje kult ličnosti od autentične yogijske škole; u kultu
ličnosti postoji samo domnantni vođa i hrpa bezličnih sljedbenika, a u
mojem slučaju je duhovna moć prisutna u učenicima i sljedbenicima.

Dakle ono što je dokazano je da postoji transcendentalna komponenta, da
postoji prijenos duhovne moći na učenike, da postoji jaka teološka i
intelektualna baza, da su sljedbenici uglavnom stabilne i uravnotežene
osobe (ograda "uglavnom" je zbog "sljedbenika" koji su zapravo navijači
koji nemaju nikakvog osobnog kontakta sa mnom, i često prakticiraju
stvari koje nemaju nikakve veze sa mnom ali stvaraju dojam da su "na
mojoj strani", i dakle ne može ih se smatrati ni učenicima ni
sljedbenicima u bilo kojem smislu), i da postoji stvarna opasnost od
psihoze i duhovne propasti u slučaju da učenik povuče dramatično krive
poteze.

Iz toga što se da jednostavno dokazati slijedi, dakle, da se radi o
autentičnom duhovnom fenomenu sistematiziranom u teoriju i praksu, i da
ostaje otvoreno pitanje oblika transcendentalnog izvora, dakle
pojednostavljeno rečeno upitno je je li fenomen od Boga ili vraga. Oblik
duhovnog iskustva koji opisuju učenici je takav da je u svemu dramatično
suprotan stvarima koje se daju povezati s negativnim duhovnim izvorima,
dakle spominju se spoznaja stvarnosti, blaženstvo, jasnoća svijesti,
radost, ljubav i slični intenzivno pozitivni koncepti. Moji neprijatelji
s druge strane manifestiraju simptome jako povezive s demonskim
opsjednućem i svime sotonskim - kleveta, laž, pakost, mržnja,
licemjerje, zloba i sve vrste niskosti. Dakle ukoliko se ne izvode
bijesne gliste s inverzijama svega razumnog i smislenog, ono što zrači
svetost a na što reže horde demona mora biti od Boga. Suprotni zaključak
bi zahtijevao inverziju svih koncepata povezanih uz vrlinu i dobro.

Neminovnost tog zaključka stvarni je uzrok iracionalnosti mojih
kritičara, koji žele skrenuti pozornost auditorija sa činjenica i
razumnog razmišljanja, te neosnovanim suludim inverzijama i
halucinacijama izvrtati sve elemente koji vode do logičnog zaključka
koji njima ne odgovara.

Realistični mogući prigovori na moj sustav išli bi prije u smjeru
identificiranja uzroka teške psihoze nekoliko apostata. Naime, moglo bi
se prigovoriti da bi se oštrijim kriterijima prilikom prihvaćanja
učenika moglo unaprijed identificirati osobe koje ili nemaju dovoljne
kvalifikacije pa postoji znatna vjerojatnost da to loše završi, ili
ugraditi zaštitne mehanizme u praksu koji bi ograničili stupanj
psihičkih oštećenja učenika u slučaju zastranjenja.

Odgovor na taj prigovor je da "duhovna trijaža" nije egzaktan i
trivijalan proces. Teorijski gledano, kad bi učenički kandidat u startu
bio savršen, onda mu ne bi trebao učitelj. Dakle svi imaju velikih
nedostataka ali postavlja se pitanje subjektivne procjene učitelja jesu
li ti nedostaci takvi da ih je moguće ispraviti, ili su odraz
fundamentalne duhovne iskvarenosti koja diskvalificira kandidata za
učeništvo. Isto tako, unutar čovjekove svijesti postoji mnoštvo momenata
koji mogu prevladati u određenim okolnostima, a smjer u kojem će se
stvar odviti nije moguće sa sigurnošću odrediti prije duhovne krize u
kojoj će učenik na temelju svoje slobodne volje odabrati smjer u kojem
želi ići. Dakle proces je dinamički i nije nužno determiniran startnom
pozicijom, tako da trijažni proces ima svoje granice, i
otpadnici-psihopati su nužna popratna pojava mogućnosti izbora. Da nije
moguće na taj način propasti, onda ni prosvjetljenje ne bi imalo
vrijednosti budući da bi bilo puki deterministički proces, kao pad
kamena u gravitacijskom polju. Ukoliko je neko oružje dovoljno snažno da
se njime može ubiti neprijatelja, onda je dovoljno snažno i da njime
sebi možeš raznijeti glavu ako si budala. Dakle kombinacija učinkovite
duhovne tehnike i naglaska na osobnoj evoluciji pojedinca koji je
izložen duhovnim krizama u kojima postoji više mogućnosti izbora nužno
daje propast kao jedan mogući rezultat. Da taj rezultat nije moguć,
suprotni ne bi imao vrijednost i moglo bi se sve skupa opisati kao
umišljanje. Naime, test na kojem svi prođu je sumnjive vrijednosti. Što
se tiče ograničavanja štete koju trpe propali učenici, bojim se da ono
nije moguće. Ta šteta nije rezultat neke yogijske tehnike koja je
izvedena na krivi način, nego krivog duhovnog izbora na kritičnom
inicijacijskom testu. Potpuna duhovna propast je opcija koju nije moguće
isključiti.

I tu na kraju moji neprijatelji dođu do toga da je činjenica da ih
psujem dokaz da ne valjam, a kad se i taj argument ismije i pokaže kao
besmislen, odustanu od svakog privida racionalnosti i naprosto luduju,
kako bi stvorili privid da je ovo sve ludnica i tako odvratili auditorij
od medija.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAku+5xoACgkQU8G6/NHezOfb0ACg2CGNL6/UQVkSWHQL8Dvi6pH5
jK8AoLQfGOMvot9R5INanCl+XSh5kdam
=yh/l
-----END PGP SIGNATURE-----