-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

vib wrote:
>> Svako djelovanje na stvar
>> dovodi do njene promjene, i to više nije ona ista stvar koju smo krenuli
>> mjeriti. Fizika dakle smatra da svako promatranje stvari utječe na
>> stvar, i da je stvar nemoguće spoznati; moguće je stvoriti sliku o njoj,
>> i štoviše, na temelju pojedinačnog je mogće doći do zaključka o općem,
>> gdje jedna stvar kao takva uopće nije bitna. Ako uzmeš deset različitih
>> predmeta i baciš ih s visine od deset metara u vakuumskoj cijevi, možeš
>> potpuno neovisno o stvarima doći do zaključaka o gravitaciji, koja nije
>> nešto što je moguće vidjeti i opipati, nego je apstraktan pojam kojemu
>> je moguće izmjeriti svojstva posrednim metodama, i o tom pojmu stvoriti
>> mentalnu sliku. Većina stvari s kojima fizičari rade zalaze jako daleko
>> u domenu potpune apstrakcije, i nikakav stupanj opažanja samih stvari ne
>> bi mogao dati taj oblik znanja kakav fizičari posjeduju.
> 
> ja bih rekao da su se u ovom opisu fizicari od neposrednog opazaja
> odmaknuli za 'n' koraka u smjeru umetanja predodzbe o objektu. pri
> svakom tom koraku novu predodzbu moraju potkrijepiti novim opazajima
> koje pokusavaju priskrbiti mjerenjem i instrumentima. nakon toga
> stvaraju novu predodzbu i to je n+1 korak.
> stvar je u tome da se postavi pitanje - kamo taj proces ide, koji je
> njegov objektivni limes?
> poptuno neidologiziranim, nepristranim razmatranjem mora se zakljuciti
> da se ovim postupkom *udaljava* od onoga sto nam primarna datost
> paradajza zeli sugerirati.

Ne znam jesam li bio dovoljno jasan u izvornoj poruci. Naime, kad fizika
promatra neku konkretnu stvar - jabuku, paradajz, planetu - nju uopće ne
zanima ta konkretna stvar. Newton nije u vrtu promatrao jabuke zato što
je htio spoznati bit jabuke. Fizika je daleko apstraktnija od toga.
Fizika pomoću jabuke promatra koncept pretvaranja potencijalne energije
u kinetičku, odnosno padanje. Pomoću padanja i njegovih svojstava
proučava gravitaciju. Fizika dakle proučava jako apstraktne kategorije i
razočarat će "pjesnika" koji razmišlja iz pozicije da treba uzeti jabuku
i sjediniti svoju svijest s njom tako da je spozna u njenoj biti.
Fizičara to uopće ne zanima, njega baš briga za jabuku i njenu bit. On
smatra da je jabuka u osnovi iluzija, nešto što ljudi percipiraju svojim
osjetilima na takav način zato što imaju točno takav osjet za boju,
točno takav osjet mirisa i genetske reakcije na miris, te osjet opipa
kojim mogu "izmjeriti" jabuku kad ju uzmu u ruku. Fizičar jabuku gleda
kao nakupinu atoma određenog oblika, gustoće, mase i apsorpcije svjetla.
 Isto tako kad vidi jabuku na stablu dva metra iznad zemlje, fizičar
razmišlja o tome da je potencijalna energija jabuke definirana kroz
visinsku razliku između njenog položaja i tla u gravitacijskom polju
planete na kojoj se nalazi stablo. Iz toga će izračunati kojom brzinom
će jabuka udariti u tlo, a iz njene mase i brzine udara izračunat će silu.

Dakle ta konkretna jabuka ne samo da je odvojena od fizičarove
percepcije i da je on svojom metodologijom ne može spoznati, nego njega
to uopće ni ne zanima. Fizičar razbijanjem atoma ne pokušava spoznati
atome, nego provjeriti složeni teorijski model koji objašnjava neki
aspekt fizičke stvarnosti. Dakle fizičar spoznaje stvar na potpuno
drugačiji način nego su to stari filozofi zamišljali. Fizičar razmišlja
jako apstraktno i jako je odmaknut od konvencionalnog razmišljanja i
percepcije. Kad fizičar proučava svjetlo, on to čini na potpuno
drugačiji način nego fotograf ili slikar. Fizičar proučava svjetlo tako
što ne mari za svjetlo. On svjetlo proizvodi, razbija na valne duljine,
propušta kroz različite materijale i igra se s interferencijom kako bi
testirao ekstremne uvjete. Ali upravo ta fizika koja ne mari za
svjetlost i koja se bavi njenim bezosjećajnim razbijanjem na komponente
poizvodi stvari poput ove:
http://www.dphotonews.com/images/cms/canon_ef-17-40mm-f4.jpg

A u rukama fotografa koji na umjetnički način percipra svjetlost, taj
proizvod optičkog inženjeringa daje ovakve rezultate:
http://photo.net/photodb/photo?photo_id=6482904

Kakve rezultate je davao duhovni pristup? Ovakve:
http://1.bp.blogspot.com/_RCLB5VzpoR0/SJxhiM3aOPI/AAAAAAAAAJs/Vhiu1pgW_Y8/s400/sandpainting1+Navajo+Sand+Painting+Sun+Father.jpg
http://www.crystalinks.com/benu.jpg

> drugim rijecima, treba se zapitati da li postoji neka druga opcija
> osim stvaranja novih i novih modela na temelju prethodnih modela i
> zatim pronalazenja bilo kakvog opazljivog 'odjeka' tog modela.

Velim ti, nije to tako jednostavno. Koji puta ignoriranje konkretnog i
usmjeravanje na apstraktno dovodi do psihopatologije, a koji puta do
stvarne spoznaje. Ja ti to mogu predočiti kroz kratak slide show:

http://www.psy.ritsumei.ac.jp/~akitaoka/sun.jpg
http://media-2.web.britannica.com/eb-media/10/7710-004-5E698CE9.gif
http://www.winlens.de/fileadmin/user_upload/Bilder/Lens_types/bild-29.gif
http://ogiroux.files.wordpress.com/2009/07/50linsenschnitt.jpg
http://store.zacuto.com/images/P/ZF-1767-825.jpg
http://www.timecatcher.com/

Rezultat bezdušnog razbijanja svjetla na komponente bez ikakve brige za
sudbinu fotona pojedinaca. :) Naravno, to zapravo pokazuje rezultat
sinteze dva pristupa. Fizičari analiziraju prirodu svjetla, inženjeri na
temelju principa naprave optički uređaj, a umjetnik uzme taj uređaj i s
njim napravi umjetničko djelo na temu svjetla. Da je fizičar razmišljao
kao umjetnik, ne bi ništa napravio. Da je umjetnik razmišljao kao
fizičar, ne bi ništa napravio. Dakle oba pristupa imaju svoje mjesto,
samo treba znati kada koristiti koji.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAku5oE0ACgkQU8G6/NHezOfrhACgr1I6CECM7YHlxSz3tOZ7XDlM
4xcAn25cJGLiGPaHk6DjgzmAXwhLfpUN
=1/Tu
-----END PGP SIGNATURE-----