-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Ermin Hasičević wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> -----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
>> Hash: SHA512
>>
>> Den wrote:
>>> vib wrote:  > da, dobro si to dijagnosticirao. nedostatak
>>> kreativnosti u misljenju  > reuzltira beskonacnim rekombiniranjem
>>> jednog te istog- izmedju ostalog  > zato je danasnja znanost postala
>>> toliko dosadna jer prakticki zadnjih  > 200 godina vrti jedne te iste
>>> ideje samo ih nateze na sve nemogucije  > nacine. u pocetku je tu
>>> trebalo iskricavog nerva, inzenjerskog ili  > znanstvenog genija kako
>>> bi se osvojila neka nova podrucja, ali danas je  > to postala
>>> dozlaboga zatupljujuca repeticija jednih te istih modela  >
>>> primjenjenjih na bezbroj beskorisnih i promasenih nacina. na kraju ce
>>> se  > znanost svesti na prezvakavanje statistickih serija u
>>> kompjuterima i  > potpuno mehanickim pronalazenjem korelacija bez
>>> pokusaja da se te  > korelacije osmisle u nekakav koncept. tko to ne
>>> vidi ne razumije u kojem  > se smjeru ide u danasnjoj nauci.
>>> Da. Pred očima nam se ostvaruje proročanstvo braće Tarabić. Ako si
>>> čitao, možda se sjećaš da su pojašnjavali kako će "rčinasti" trovati
>>> i upropaštavati Zemlju; razdvojit će se dvije struje (znanstvenika),
>>> jedni će ići "za brojevima", šta budu izračunali i izvagali svojim
>>> "sokoćalima", a drugi će ići za "umišljajima", tj. za imaginacijom
>>> ili imaginativnom 
>>
>> To sve bi imalo smisla da vi niste ti koji se ludo drže kompletnih
>> besmislica unatoč tome što im je dokazana istina. Naime ako se dobro
>> sjećam Ged vam je jako dobro objasnio što se misli pod inercijom fluida,
>> elasticitetom krvnih žila i sl., čime je objasnio sve vaše prigovore na
>> oficijelni model rada srca, a sva vaša odbijanja da prihvatite istinu
>> nakon te točke mogu biti jedino podsjetnik na to koliko je racionalni um
>> zapravo sekundarni aspekt ljudske psihe, a koliko su želje i vjerovanja
>> zapravo dominantni.
>>
> 
> Nisu mi jasni uopće njih dvojica. Naime, taman da krv pokreće srce kakvo
> to vrhunaravno ispunjenje uopće može dati čovjeku? Isto tako, s obzirom
> da Den tvrdi da je to tako jednostavno zašto ne naprave proof of concept
> u kućnoj radinosti?! Dobio bi Nobelovu nagradu iz fizike i medicine u
> najmanju ruku. :)

To je problem sa svim Steinerovim "biodinamičkim" teorijama; sve su
irreducible and non-falsifiable, da sad ne smišljam hrvatske prijevode.
Dakle Steinerovci izlaze s modelima koji su takvi da uvijek rade sa
sustavom kao cjelinom, tako da zapravo ne možeš raditi nikakve pokuse
kojima bi mogao opovrgnuti tvrdnje. Dakle kad uzmeš srce izvađeno iz
tijela koje uredno kuca, spojiš ga na cijevi s tekućinom i vidiš da
pumpa tekućinu, to njima nije dokaz (pri čemu citiraju hrpu užasno
kompleksnih tekstova sa svrhom pokapanja sugovornika u irelevantne
materijale), a isto tako kad uzmeš krv i staviš je u neku posudu ona se
ponaša potpuno inertno, to njima također nije dokaz, a sve se svodi na
to da po njima sustav kao cjelina ima magična svojstva koja nije moguće
promatrati izvan tog konteksta.

Stvar je, dakako, logička pogreška u dokazu. Naime, istina je da sustav
kao cjelina ima svojstva i funkcionalnost koja postoji samo u uvjetima
funkcioniranja sustava kao cjeline. Dakle ako imaš živog čovjeka, on je
stvarnost koja prestaje postojati ako ga rastaviš na pojedine organe.
Isto tako, organi svoju punu funkciju ostvaruju tek unutar sustava. Ali
ključna riječ je "PUNU funkciju". Recimo, bubreg je vrlo složen organ
koji na sebi ima i nadbubrežnu žlijezdu i što ti ja znam što sve ne, ali
u osnovi je on filter za krv, koji omogućuje izlučivanje tekućih
otpadnih tvari. Kad je ta njegova funkcija shvaćena, moglo se napraviti
tehnološku imitaciju te vrste filtera i rezultat je uređaj za dijalizu.
Taj uređaj nema *sva* svojstva bubrega, ali ih ima sasvim dovoljno da se
može smatrati da je koncept ispravno shvaćen. Dakle istina je da nijedan
organ u tijelu ne postoji kao zasebna cjelina pa da bi bilo moguće
njegovu punu funkciju promatrati izvan tijela, ali ukoliko se može
promatrati 99% njegove funkcije, to je dovoljno da se shvati princip.
Moderna znanost dakle koristi taj princip analize da bi shvatila princip
rada nekog sustava, i tu naravno ima nepotpunih shvaćanja i grešaka do
kojih dolazi između ostalog upravo zato što se neke stvari ne može
promatrati izdvojeno od sustava, ali osnovni koncept je zdrav i doveo je
do kvalitetnih saznanja. S druge strane, sintetički pristup ima svoju
korisnost, ali povremeno dovodi do apsurdnih ideja koje je teško
oboriti. Recimo, holistički pristup je koristan u ekologiji, gdje se
ekosustav promatra kao svojevrsni živi organizam s povratnim spregama
koje jako podsjećaju na hormonalnu komunikaciju između organa u tijelu.
Steinerove metode su se u takvim okolnostima pokazale kao zdrave i
suvisle. S druge strane, čini se da je on, ohrabren uspjesima u
poljoprivredi, krenuo izvoditi dalekosežne zaključke o učinkovitosti
takvog pristupa, i tu je došlo do svakakvih nesuvislosti.

"Irreducible complexity" se u evolucijskoj biologiji već odavno pokazala
kao promašeni argument; recimo, kreacionisti su koristili primjer oka
kao nečega što nije moglo nastati evolucijom, jer ga nije moguće
pojednostavniti a da još uvijek radi. Pokazalo se da je to i te kako
moguće, jer oko ne počinje u svojoj sadašnjoj kompleksnoj formi nego u
formi jednostavnih fotosenzitivnih receptora koji daju rudimentarnu
informaciju o osvjetljenju, i onda taj koncept evolucijom prerasta u sve
složenije oblike.

Ukratko, Steinera treba gledati kao nekoga tko je namjerno išao
invertirati "konvencionalne mudrosti" kako bi vidio kamo to vodi, i zbog
toga je povremeno dolazio do zaključaka koji su bitno kvalitetniji od
onih koje su imali njegovi suvremenici (npr. koncepti ekosustava i
holističke poljoprivrede), a s druge strane je imao budalaste ideje
poput ove sa srcem, što bih ja tretirao kao otpadni nusprodukt
stvaralačkog procesa. Isto kao što dobar fotograf ispuca rolu filma da
bi dobio jednu fotku koja točno odražava ono što je zamislio i htio
dobiti, tako i mislilac mora ispucati puno ideja u kreativnom procesu da
bi došao do nečega. Taj proces je poznat svima koji su pokušali doći do
nečeg novog, i ne treba se čuditi tome što je većina ideja ispucanih u
tom brainstormingu sranje. Nužan popratni efekt kreativnog rada je
neuredan stol. To tako funkcionira. Problem nije toliko u Steineru koji
je shvaćao te stvari, koliko u antropozofima koji ih ne shvaćaju i
Steinera doživljavaju ne kao eksperimentatora, nego kao neku vrstu
nepogrešivog proroka i sveca.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAku3HGwACgkQU8G6/NHezOcxFQCgs6094Ahp/UIAygM5B/vsKAis
JJ4AnjNGCU1io1oN18e8pota3IkQqnZQ
=jP0a
-----END PGP SIGNATURE-----