-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Zeljana Prodan wrote:
>>>>> To svakako nešto pokazuje, a i nekome nešto dokazuje.
>>>> Buhuhuhu, šmrc. Tebe nitko nevoli.... ;(
>>> :)))))
>> Ja bi s njim nemoćnim napravio ono što treba raditi s nemoćnim
>> neprijateljima i zlotvorima. Dokrajčio bih ga da se nema prilike
>> oporaviti i nastaviti raditi zlo. Zlotvore treba istrebljivati neovisno
>> o tome jesu li moćni ili nemoćni. Nisu to viteške igre s odmjeravanjem
>> snaga.
>>
> Pa ko kad ti treba bijela boja - smeta joj i kap crne i casa crne 
> (kvalitativno nema razlike)... 

Mislim da se tu radi o izvjesnom biološkom defektu. Naime, ljudske
emotivne reakcije u kontekstu sukoba su biološki programirane za sukobe
određene vrste; uglavnom su to ritualizirana odmjeravanja snage oko
mjesta u hijerarhiji čopora, gdje se na bespomoćnost neprijatelja
reagira aktiviranjem zaštitničkog instinkta, pa mu se daje prilika da se
preda i preživi sukob, a potčinjenome se instinktivno aktivira osjećaj
zahvalnosti i on postaje odani sluga gospodaru koji mu je poštedio
život. Dakle tu se radi o sukobu koji je ritual, a nije sukob dobra i
zla. Sukob dobra i zla je sasvim drugačiji koncept za koji ljudi nemaju
genetsko programiranje, zato što zlo očito nije toliko stara pojava da
bi se ispravne reakcije stigle urezati u biologiju, odnosno evolucijski
razviti. Možda postoje, recimo mržnja prema nepravdi, ali reakcije
suosjećanja su biološki dominantne zato što su bile korisnije za
preživljavanje pojedinca i plemena - naime, korisnije je zadobiti slugu
nego leš, i alternativno, većini je bolje biti sluga nego mrtav.

Sukob dobra i zla je bolje opisiv kao sukob čovjeka i bolesti nego kao
ritualizirani sukob oko ženki, hrane i skloništa. Bolest treba
izliječiti do kraja, ne smije se sažaliti na nju kad je skoro poražena i
prestati s liječenjem. Naprotiv, treba nastaviti terapiju do potpunog
izlječenja i onda još malo za svaki slučaj.

Presedan za sukob dobra i zla je dat u Mahabharati; tamo se točno vidi
kako Pandave reagiraju suosjećajnim instinktima a Krišna se svaki put
raspizdi na njih zbog toga, jer imaju sklonost dovoditi u pitanje već
dobivene bitke davanjem prilike neprijatelju da ponovo zadobije
izgubljeno. To je posebno vidljivo na primjeru zadnje bitke, kad
Yudhišthira ponudi poraženom Duryodhani da se bori za svoje već
izgubljeno kraljevstvo u dvoboju s kim god hoće i s kojim god oružjem
hoće, a Krišna pobjesni od frustracije i na kraju uredi da Duryodhanu
ubiju na prijevaru, jer nisu to viteške igre nego borba za čišćenje
svijeta od zla i to treba ozbiljnije shvatiti, nije to ni vrijeme ni
mjesto za anahatična sranja.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuycQ4ACgkQU8G6/NHezOcgDACgtuiYuflZ7vYg9DXef9/hCQOu
pewAnjs+Qd4gwmCRH+r/mqEIqtrXjIj+
=cX6d
-----END PGP SIGNATURE-----