-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Den wrote:
> apstraktno mišljenje. Ono o čemu Danijel u susjednoj poruci priča
> kako on zapravo funkcionira je meni dijelom nejasno, zahtijeva
> postavljanje novih pitanja s kojima još ne znam ni kako bih započeo, ali ono
> što mi jest razumljivo je da ne tvrdi da je Krist, a to je bitna stvar u
> ovoj maloj raspravi

Jadan ja.
Pa zašto bi itko tvrdio da je Krist osim ako nekim slučajem potječe iz
loze Davidove i ima namjeru povesti Židove u revoluciju protiv poganskih
naroda. To ti naime znači Krist. Zašto je Isus išao govoriti da je on
Krist, odnosno Mesija, nemam pojma, ali vjerojatno je smatrao da je to
najbliži ekvivalent za utjelovljenog Boga koji postoji u teologiji tog
naroda u kojem se našao. Mene ta židovska mitologija i teologija ne
zanima i uopće se ne namjeravam definirati kroz njen pojmovnik.

Isto tako, ne vidim kakva je uopće korist od rasprave na temu jesam li
ja Bog ili nisam. Da bi netko mogao potvrditi takvo nešto, morao bi
znati tko je Bog i istovremeno iz tog znanja sagledati mene u mojoj
punini i onda pogledati u kakvom su odnosu te dvije stvarnosti. Ukoliko
to nije u stanju napraviti, može jedino laprdati gluposti poput
Dejanovića i njegovih trashera, čiji "dokazi" se kreću u sferi "ne može
biti Bog onaj tko je meni stao na ego".

Dakle ukoliko ne može izravno vidjeti, može jedino vjerovati, a svjedoci
tu nisu od neke koristi budući da njima također može vjerovati ili ne,
tako da je problem rekurzivan i počiva na problemu osobnog uvida, koji
ograničava nečiju sposobnost provjere.

Isto kao što postoji određena vrsta "skeptika" koji ne bi povjerovali da
su ljudi bili na Mjesecu ni da njih zapakiraš u svemirsku letjelicu i
lansiraš ih na Mjesec, tako postoje oni koji odbijaju povjerovati u
nešto bez obzira na broj i kvalitetu svjedoka, ali će zato bezuvjetno
vjerovati u nešto suprotno također neovisno o broju i kvaliteti
svjedoka. Dakle u slučaju kad je na mojoj strani dvadeset autentičnih
svjedoka a protiv mene je pet psihopata i probisvjeta, takvi će
vjerovati probisvjetima koji im govore ono što žele čuti i vjerovati.

To nije skepsa, to je ludilo i zlo.

Dakle postoje dva racionalna pristupa koja može koristiti netko tko ne
može osobno provjeriti. Može biti agnostik i može pogledati svjedoke i
dokaze. Ako se pogleda svjedoke i dokaze u mojem slučaju, vidjet će
ogroman korpus dokaza koji svjedoče o tome da sam u stanju uvesti drugu
osobu u više duhovno stanje, i da se u mojoj prisutnosti ljudima
dešavaju dobre stvari u duhovnom smislu. To je konzistentno sa
svjedočanstvima koja postoje oko svih prosvijetljenih yogina, a jesam li
Bog ili nisam, to je u tom kontekstu besmisleno pitanje: ako sam Bog u
onom smislu u kojem je svaki od tih prosvijetljenih yogina Bog, to je
sasvim dovoljno za izvođenje svih potrebnih praktičnih zaključaka. Da bi
se tvrdilo suprotno, trebalo bi odbaciti sva svjedočanstva i pokušati
zgaziti svjedoke, što Dejanović i njegovi trasheri sustavno pokušavaju,
i maltretiraju te ljude najgnjusnijim uvredama, ali ti ljudi ne
mijenjaju svoje svjedočanstvo ni za milimetar. To znači da se tu ne radi
o nekakvoj sitnici koja bi bila podložna sumnji, nego o dramatičnim
iskustvima koja netko ne može zanijekati i ostati pri zdravoj pameti.
Dokaz za to je duhovno stanje onih koji takve stvari jesu zanijekali, i
koji su se posve pozdravili sa svakim tragom razuma i vrline. Dakle
stanje mojih kritičara je vrlo jak argument u prilog autentičnosti
iskustva onih koji svjedoče za mene.

Eto. Dakle svjedoci koji svjedoče dobro o meni su psihički čvrste i
stabilne osobe koje se ne daju pokolebati ni ustrajnim psihičkim
maltretiranjem kojemu ih izlažu zlotvori, a oni koji svjedoče zlo o meni
su takvi luđaci da nisu u stanju zbrojiti svoj um dovoljno da
konzistentno lažu istu stvar, nego stalno mijenjaju laži kako misle da
će koja imati bolju prođu, i posve su se pozdravili sa svakom
suptilnošću duha, što je i za očekivati od ljudi koji svjedoče protiv
onoga što sa sigurnošću znaju kao istinu. Rezultat takvog poteza je
raspad psihe.

Suočen s takvom strukturom dokaza, svatko razuman će zaključiti da tu
nečega ima, postoji autentični fenomen koji se dešavao i postoji hrpa
svjedoka o tome, a taj fenomen koji je u nekima potaknuo dobro, očito je
u nekim drugima potaknuo zlo, pa kako jedni reagiraju ljubavlju, drugi
reagiraju mržnjom. Ništa drugo se ne može razumno zaključiti.

I u tom kontekstu, dakle, posve je nebitno jesam li ja Bog. Može se
zaključiti da sam neka vrsta višeg bića koje uz vrlo razvijene ljudske
posjeduje i neke nadljudske sposobnosti iz onog spektra koji vodi prema
transcendenciji. Koji je točno izvor i krajnji doseg toga ne može se
ustanoviti umovanjem. Može se recimo pogledati kako funkcionira duhovni
sklop mojih prijatelja i mojih neprijatelja pa iz toga izvući zaključke
o smjeru, ali ta informacija je površna. Ono što bi stvarno pomoglo je
steći duhovno iskustvo kojim bi to mogao provjeriti, ali tada je tvoje
iskustvo opet neprenosivo kao ono od Gani, koja je pouzdan svjedok ali
joj moji neprijatelji ne vjeruju zato što joj ne žele vjerovati. Za
svaki n+1 bi bila ista situacija, neprijatelji istine bi samo za svakoga
tko se uvjerio iskustvom zaključili da je "ušao u sektu", ili što već
ludo i besmisleno tvrde.

Cijeli proces ustanovljavanja istine se dakle oslanja na duhovne,
karakterne i etičke osobine onoga tko ustanovljava. Ovisno o svojem
karakteru, ući će "u rezonanciju" ili s mojim prijateljima ili s mojim
neprijateljima, i argumenti te strane će mu se činiti ispravnima.

Zbog toga ja kažem da je rezultat te polarizacije obavezujući i nosi ili
blagoslov ili osudu. Tome je tako stoga što takva polarizacija nije plod
slučajnosti, nego duhovnih svojstava i izbora.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuvYaAACgkQU8G6/NHezOeC9QCffqyBCc2LtUqp3tKY8YKyKLi8
ndMAn331JDzfq/yPGxHlrEotwHGERsk4
=oWVm
-----END PGP SIGNATURE-----