-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Onaj lažljivi šarlatan Prica se kroz godine natrabunjao hrpu bedastoća
koja je ovdje i drugdje prezentirao kao ne znam kakve duhovne istine,
učenja i tradicije, pa ću malo objasniti što stvarne tradicije misle o
tim stvarima, čisto da si ljudi isprazne iz glave njegova bulažnjenja.

Kao prvo, ti termini imaju jako fleksibilno značenje i evoluirali su
kroz povijest i kroz različite filozofije koje su ih koristile.

Karma (sanskrt. karman) znači doslovno djelatnost, djelo. U hinduizmu iz
kojeg izvorno potječe, kao filozofski pojam karma znači "ono šo se
čini", odnosno "ono što treba činiti". Tako se religija dijeli na
obrede, kao ono što se čini u religijske svrhe (karma kanda) i
filozofiju, mudrosni sadržaj spisa (jnana kanda). Karma dakle ne znači
ni "sudbina" ni "kazna za zla djela", nego je to naprosto djelatnost,
ono što se čini i što treba činiti. U prenesenom značenju se taj pojam
može koristiti i na takav način, ali treba shvatiti da se tu radi o
prenesenom značenju. Dakle, u stvarnom značenju, kad bi se reklo da je
Isusova karma bila da ga razapnu na križ, to ne znači ono što neupućeni
new age čitatelj iz toga može izvući, prevodeći karma kao "sjebanosti
koje treba odraditi", nego se misli na zbivanja u sferi djelatnosti.
Karma implicitno podrazumijeva djelatnika, dušu koja djeluje, pa tako
nije karma kad gravitacija učini da vaza padne sa stola, a jest karma
kad svjesno biće gurne vazu da padne sa stola. Zbog toga je u teoriju
vedante uveden pojam "naiškarman", koja se može prevesti kao
null-akcija, odnosno ne-djelovanje, ali ne u smislu negacije pada vaze
nego u smislu nepostojanja subjekta koji ruši vazu. Naiškarma je, dakle,
djelatnost koja ima posljedice ali je subjekt u takvom stanju
nevezanosti i neuključenosti u djelatnost da je ta djelatnost
ekvivalentna onoj koju vrše prirodne zakonitosti poput gravitacije. U
Bhagavad-giti je to detaljno opisano, i tamo je djelovanje iz
nevezanosti za plodove djelovanja jedno od centralnih učenja. U teoriji
Gite, što je kasnije prihvaćeno u većini hinduističkih filozofskih
škola, smatra se da je predanost Bogu i djelovanje iz predanosti
najsigurniji način da se postigne da svo djelovanje bude naiškarman,
odnosno nevezujuće. Naime, u standardnoj teoriji karme, djelovanje u
koje je djelatnik uključen podrazumijeva psihički angažman takve vrste
da se psiha djelatnika povezuje s djelatnošću i u psihi se stvara
protusila djelovanja, povratni udar djelovanja, koji po svojevrsnom
duhovnom ekvivalentu zakona o održanju energije i angularnog momenta ima
svojevrsni imperativ pražnjenja, dakle mora se utrošiti. Ta pojava je
ono što se u new age krugovima obično smatra pod karmom, dakle duhovna
protusila nastala vezanim djelovanjem. Dakle klasični hinduizam počinje
od karme kao djelatnosti, da bi razradio koncept karme kao vezanosti
subjekta za sferu djelovanja, zakon o pohrani i oslobađanju "karmičke
prisile", odnosno klijanja karmičke sjemenke (karmašaya), i smislio
naiškarman kao lijek za vječnu propagaciju karmičkih momenata.

Budizam je tu teoriju naprosto preuzeo uz vrlo malo modifikacija, i to
uglavnom netočnih, iako su neki aspekti budističke teorije karme vrlo
dobri i lucidni. Naime, budizam veli da je s hinduističkom teorijom
karme sve točno, osim što ne postoje ni Bog kojemu se treba predati ni
duša koja vrši djela. Oni su kompletno odstranili koncept atmana iz
karmičke jednadžbe, i ustvrdili da je perpetuiranje karmičkih momenata
posve mehanička pojava definirana u duhovnoj supstanciji, odnosno da
vezano i grešno djelovanje naprosto dodaje moment u "karmički kotač",
čija inercija proizvodi nova iskustva, nove reakcije na iskustva i nove
vezanosti, koje pak vraćaju karmički moment u kotač. Zbog toga je kotač
bitan element budističke simbolike, a cilj budizma je modifikacija
svijesti i djelovanja na takav način da se reaktivni momenti rasprše i
utroše, a ne propagiraju. Dovoljna ustrajnost u takvom pristupu po njima
ima za rezultat trošenje svih karmičkih momenata i vrtloga, umirenje i
praženjenje strasti i divljih misli unutar duha (koje su također
uzrokovane uznemirenjem svjesne supstancije karmičkim momentima) te
uklanjanje momenta kretanja iz karmičkog kotača, čijim zaustavljanjem
svijest boravi u svojem čistom, neuznemirenom stanju, koje se zove
nirvana, "utrnuće", odnosno sunyata, "praznina".

Teorije vedante i budizma se, dakle, razlikuju u konceptu atmana, gdje
vedanta veli da se sfera karme projicira na atman, a obustavljanjem i
trošenjem karmičkih momenata atman se izolira (kaivalya) i boravi u
svojem čistom stanju sat-ćit-ananda, dok budizam tvrdi kako
obustavljanjem i trošenjem karmičkih momenata dolazi do utrnuća svijesti
i da je prava priroda bića sunyata, praznina.

Budući da je dosta filozofskih priča na tu temu do Zapada došlo iz
budizma, nema razumijevanja o tome da je zapravo suština teorije
hinduistička, nego se hinduizam u umovima neupućenih predstavlja kao
idolopoklonička religija s bogovima slonovskih glava, a budizam kao
čista i apstraktna filozofija, ali u stvarnosti stvari malo drugačije
stoje. Hinduizam je razvio manje-više svu bitnu teoriju, a budizam je
samo ogranak zrele teorije.

Toliko o karmi. Što se tiče dharme, i to je također riječ koja je
evoluirala kroz vrijeme i različite filozofije. U osnovi, dharma znači
"način", odnosno "put" ili "red", što se na engleski prevodi sa "the Way
of...", pa bi "Put Ratnika" bio preveden sa "ratnička dharma". Pojam
dharme ima porijeklo u moralističko-idealističkom shvaćanju stvari, u
kojem izvorno postoje pra-ideje o stvarima, a konkretne stvari su dobre
ukoliko se konformiraju tim pra-idejama. Primjenjeno na ljude,
apstraktni koncepti te vrste su "majka", "otac", "ljubavnica",
"liječnik" i slično, gdje za svaki koncept postoji slika o idealnim
svojstvima koja definiraju taj koncept, pa je "dobra majka" osoba koja
je dobro konformirana konceptu majke, a "loša majka" je osoba koja je
loše konformirana konceptu majke. Tu se onda govori o "dharmi" osobe,
dakle o stupnju konformiranja osobe apstraktnoj ljušturi koju bi živa
osoba trebala savršeno zapuniti i tako prestati biti živom osobom i
postati utjelovljenjem uloge koju igra. Moralistički svjetonazor takvo
konformiranje smatra idealom, i zbog toga je indijska civilizacija
toliko uštogljena, formalistička, nepromjenjiva - to je civilizacija
"aparatčika", ljudi koji su šarafi u sustavu.

Pobuna protiv takvog koncepta dharme desila kad je to sve skupa prešlo
svaku mjeru. Od jedne takve pobune nastao je budizam, koji je nastao kad
je Šakyamuni pokušao postići prosvjetljenje konformiranjem s dharmom
isposnika, pa je vidio da na dharmi isposnika nema prosvjetljenja. Onda
je napustio tu dharmu i postigao prosvjetljenje. Budući da je indijska
civilizacija takva kakva je, umjesto da se koncept dharme poslalo k
vragu gdje i spada, došlo je do paradoksa po kojem je u budističkoj
terminologiji dharma postala riječ koja znači doslovno "budizam". Kad
budisti govore o dharmi, oni dakle misle na budizam.

Drugi oblik takve pobune je tantra, čiji je osnovni koncept napuštanje
svake dharme. Dakle kad religijska dharma propisuje milijun stvari koje
trebe i ne treba raditi, tantrika to sve šalje u kurac i radi suprotno,
oslobađajući se koncepata koji živi atman u tijelu pokušavaju
konformirati u zlo po imenu dharma i tako ga umrtviti do razine prazne
šablone. Tantra se bavi buđenjem Kundalini, žive svijesti u tijelu koja
se oslobađa kroz seks, životnu radost, nekonformizam i slobodu misli,
riječi i djelovanja, dakle suprotnost svakoj dharmi. Dakle, tantra je u
svojim fundamentalnim konceptima suprotna konceptu sanatana dharme,
koncepta vječnog kozmičkog reda i poretka koji sve stvari definira kroz
idealne koncepte kojima treba konformirati živuća bića da bi ona bila
"propisna". Tantra smatra dinamičnu slobodu vrhunskim odrazom
najfundamentalnijeg kozmičkog principa koji je seks atmana i kundalini,
odnosno Šive i Šakti. Dakle, tamo gdje klasični hinduizam sagledava
svijet kroz perspektivu dharme, odnosno unaprijed zadanog vječnog
obrasca s kojim se bića moraju konformirati da bi bila usklađena s
voljom debila koji je napravio to kazalište lutaka, tamo tantra smatra
da je cilj života živa radost koja je nastala eksplozijom blaženstva
atmana u stanju slobode, da se je poanta života sloboda od obrazaca a ne
konformiranje obrascima, i da se oslobođenje u duhovnom smislu postiže
tek nakon što se postigne i oslobođenje u fizičkom, životnom smislu.
Tantra je u svojoj biti predstavljala eksploziju dionizijskog kaosa,
nastalog iz frustracije apolonijskom ukočenošću klasičnog hinduizma.

To se sve nakon nekog vremena pomiješalo i istitralo, pa je većina
današnjih škola nastala miješanjem koncepata iz različitih, izvorno
suprotstavljenih škola, pa su neki elementi klasičnog hinduizma prisutni
u današnjim tantričkim školama, a elementi tantre u main stream
hinduističkim školama; recimo, u gaudiya vaišnava školi postoji vrlo
zanimljiva mješavina tantričke ekstatične mahnitosti i hinduističkog
formalizma i krutosti; s jedne strane su praktikanti te škole pjevali i
plesali u ekstazi po selima i gradovima kao da su ludi, a s druge strane
bi strašno insistirali na formalizmu nauka i prakse.

Mi dakle danas imamo škole koje su rezultat tisuća godina revolucija,
kontrarevolucija, grananja, spajanja ogranaka i sličnih događaja unutar
filozofske i teološke scene s područja Indije. Netko tko nije pročitao
jako puno tekstova iz različitih škola i razdoblja teško će znati te
stvari, i vrlo je čest slučaj da fanatični zagovornici neke škole uopće
ne znaju kako su nastali nauk i praksa njegove škole, budući da je tamo
običaj činjenice mitologizirati do besmisla. Poseban problem nastaje kad
zapadnjaci ulete u to s neba pa u rebra, pa nešto što je prošlo
sedamnaest generacija "industrijskog procesiranja" kroz razne škole
smatraju vječnom istinom koja je eto u točno toj formi drevnom mudracu
pala s drveta Bodhi.

Problem s Felixom je u tome što je taj lik šarlatan koji ni o čemu od
ovoga nema nikakvog pojma, nego je prepisao par stvari iz par knjiga i
piše termine velikim slovima kako bi ih prezentirao kao Svete Velike
Istine Tajnog Učenja Koje Se Ne Smije Propitivati Nego Ga Treba
Prihvatiti Takvog Kakvo JEST, a ljudi koji su se od njega i sličnih dali
prevariti i upecati u hipnozu ostali su zaglavljeni u svijetu lažnih
duhovnih koncepata koje nije moguće "ispravno shvatiti" jer ispravno
shvaćanje proizvodi "herezu" da je sve to kurac, da je Felix budala, a
to nije prihvatljivo zato što to Felix nije prezentirao kao svoje
autorsko djelo nego kao Drevnu Svetu Tradiciju, nešto što je tu
milijunima godina, a u stvarnosti se radi o labavo shvaćenim ili posve
neshvaćenim pojmovima iz knjiga koji su njemu zvučali impresivno pa je
od njih napravio misaone idole, riječi-kipove kojima se treba klanjati s
velikim obožavanjem i divljenjem. Treba misliti svojom glavom a ne
sakrivati se iza tradicija, jer su tradicije obično sakrivališta u
kojima se brlože svakakvi mrakovi, poput Felixa, koji je pun nekakvih
tradicija a u stvarnosti je šarlatan i pozer, netko tko nije pripadnik
nikakve tradicije nego je pročitao par knjiga i svašta si umislio.
Prosvjetljenje je rezultat dubine spoznaje i razumijevanja, a ne dolazi
od tradicija. Prosvjetljenje obično nastupa kad se tradiciju pošalje u
kurac. Jebeš karmu i dharmu, to su zvečke za debile.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkundo4ACgkQU8G6/NHezOcLzQCfccRmK366CuFuVT1ngjoX/qqr
kfMAn3mVzBXlsE9BcTt22v+ilSoMEihp
=st0s
-----END PGP SIGNATURE-----