-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Never wrote:
> On Sun, 07 Mar 2010 15:30:09 +0100, Danijel Turina 
> wrote:
>>> Ne, ja to kazem kao nesto u cemu izgleda kao da nema izbora. Moramo
>>> prihvatiti bilo snizenje ili tretiranje raka. 
>> Problem je upravo u tome, da se ljudi ponašaju jednako u oba slučaja,
>> unatoč razlici u ozbiljnosti posljedica.
> 
> Koji su im izbori u ponasanju? Jer bez obzira sto mislim, u kratkom
> vremenskom roku se ne mogu manifestirati pretjerano razlicite akcije. 
> Dugorocno je druga prica.

Koji su im izbori? Izbori su im "hoću" ili "neću". Dakle "to je ono što
želim" ili "to je nešto što ne želim". Možeš vidjeti da tvoj vektor
prolazi kroz točku koju si vidio, ali na razini koja je daleko iznad
tvojih trenutnih dosega, ali vidiš da se može, vidiš kako se može, vidiš
kako izgleda, osjećaš se ohrabreno i nadahnuto i kreneš prema tome s
pouzdanjem i punim fokusom. To je reakcija koju sam ja očekivao od
ljudi. Zbog toga sam bio "osjetljiv" na sve što bi izgledalo kao to, što
bih protumačio kao taj tip reakcije, i zbog toga me se tu dalo obmanuti.
Ja sam naprosto jako htio vidjeti neke stvari pa sam ih vidio i tamo
gdje ih nema.

>>> Ali ti nisi trazio od ljudi da ti vjeruju bez razloga, nego zbog
>>> dokaza koje si im pruzio? 
>> Komplicirano je to pitanje. Ja sam imao krivu predodžbu o tim stvarima,
>> mislio sam da dokazi govore za sebe, racionalnost je konstantna, a bias
>> nepostojeći, dakle tretirao sam ljude kao neutralne i podjednako
>> razumne, koji će usvojiti ono što se pokaže kao istinito i odbaciti ono
>> što se pokaže kao neistinito.
> 
> Izgleda da ljudi paralelno lakse vjeruju u nesto za sto nema logickih
> dokaza kakve si im ti npr. pruzio jer to onda smatraju pravom
> "vjerom", a ako ima dokaza onda ne treba vjerovati pa se to cini manje
> vazno i manje "misticno". Kao da ima manju snagu ako od njih zahtjeva
> manje naprezanje u smijeru da povjeruju ... sukladno, tj. u drugom
> slucaju nasuprot dokazima.

Ja mislim da je stvar jednostavnija - to što sam im ja davao dokaze oni
su protumačili kao da su oni tu sad jako bitni, meni je potrebna njihova
potvrda i onda su se počeli prenemagati kao nekakve primadone, i potpuno
bi se šokirali kad bih ih šutnuo.
Što god napraviš, ljudi se nekako uspiju sjebati s tim. Ako im ne daš
dokaze, onda su u kurcu jer ih Bog ne voli i skriva se od njih. Ako im
daš dokaze, onda joj kako su oni Bogu bitni čim im daje dokaze, znači da
mu je potrebno njihovo prihvaćanje, oni su dakle bitniji i veći od
njega, pa se krenu maksimalno preseravati i onda vidiš što nastane.
Sve one moderno-psihološke fore sa "traumama u djetinjstvu" su goli
kurac. Mene je život mlatio batinom a rezultat je bio taj da sam postao
discipliniraniji i tvrđi. S druge strane kad se nekome izlazi u susret,
taj ispadne razmaženo govno. Ja sam išao iz pozicije da sam se ja trebao
probijati na najteži način pa sam drugima htio olakšati, a ispostavilo
se da se zapravo praktički nitko nema potrebu probijati do onoga do čega
sam se ja probijao, jer im je fino tu gdje jesu. Imaš ljudi koji će puno
srati o nekakvoj duhovnosti i citirati svakakve spise i autoritete, ali
to je sve birtaško ili salonsko izdrkavanje. Kad ih staviš pred stvarni
izbor, suština birtaške priče o duhovnosti je birtija a ne duhovnost. Do
toga je njima zapravo.

>> U stvarnosti, ljudi su uglavnom luđačke živine koje su vođene prije
>> svega hormonima, strastima i karmičkim biasom. Istinitost dokaza je
>> potpuno irelevantna u njihovom procesu odlučivanja - eventualno će jače
>> popizditi od mržnje ako je ono što mrze čvrsto utemeljeno i dokazano, i
> 
> Samo sto si ti ocekivao da ti je publika ipak sastavljena od malo
> naprednijih ljudi, a ne od zivina, pa su i dokazi tome trebali biti
> prilagodjeni...

Naravno da sam to očekivao. Da sam mislio drugačije, nikad se ne bih
upuštao u to da idem u javnosti govoriti o stvarima o kojima sam govorio.

>> smišljat će sve veće ludosti kojima će po tome pljuvati. Mislim da se
>> taj fenomen do sada temeljito pokazao pa ne moram trošiti vrijeme
>> objašnjavajući na što točno mislim. Dakle u osnovi, ljudi imaju svoje
>> emocije koje su utemeljene u njihovim sjebanostima, i na temelju toga
>> reagiraju na bilo što, a razum im služi tome da dokažu da su njihove
>> emocije i sjebanosti dobre.
> 
> Dakle samo oni koji su spremni nadici emotivna ogranicenja i ciji ego
> moze podnjeti udarce da ne budu u pravu, mogu biti receptivni prema
> dokazima i stanjima svijesti koji idu u smijeru boga?

Nije tu stvar u egu nego u predmetu želja. Ako ti je stvarno stalo do
transcendencije onda si u stanju svašta izdržati da do toga dođeš, ali
ako ti je stalo do afirmacije ega, onda ti svaki kurac smeta.

> Zasto neki ljudi unatoc gadnim sjebanostima uspjevaju izmaci tim
> okovima, a neke progutaju relativno beznacajne ego igre... Losa
> pocetna pozicija, karma?

Pa, da, ako kao početnu poziciju definiraš sklop osobnosti zbog kojeg je
nekome interesantno jedno a drugome drugo.

>> Ako ne uspiju, samo jače pizde, ali praktički nikad ne mijenjaju
>> mišljenje. Ako i promijene mišljenje na temelju dokaza, ukoliko ta
>> promjena ima preveliki indeks odstupanja od njihovog defaultnog stanja,
>> unutar nekog vremena se uvijek vraćaju na svoje defaultno stanje.
> 
> Hmmm, taj povratak na staro je takodjer jako zanimljiv fenomen. Ispada
> da su ljudi jako usidreni u svome osnovnom stanju. Kako sam od sebe
> pratiti da nam se ne dogadja taj povratak?

Opet, stvar je u željama. Ako ti je nešto stvarno bitno, onda se grebeš
noktima i zubima da dođeš do toga, nećeš sjediti na dupetu i mijenjati
kanale na TV po cijele dane. Ali ako ti zapravo nije stalo do ničega,
onda ćeš puno srati o duhovnosti i Bogu a zapravo se baviti time kako da
ostaviš dojam na nekoga.

>> Ne. Ljudi nešto vjeruju na osnovu svoga karaktera. Dokazi se prihvaćaju
>> ako su u skladu s onim što oni već vjeruju, a u protivnom se odbacuju.
>> Kvaliteta mojih argumenata je samo još jedan input, nešto što treba
>> racionalizirati. Za primjer racionalizacije pogledati Pricu i njegove
>> trashere.
> 
> Njih ne zelim gledati kao primjer za ista, jer mislim da su ekstremi.

Ma oni su ekstremi na kojima se vidi princip.

>> Da, ljudi radije vjeruju u ono što zahtijeva minimalni otklon od
>> poznatog. Ukoliko s nultim otklonom od poznatog mogu dobiti maksimalnu
>> afirmaciju ega, to će dobiti maksimalni pozitivni emotivni odgovor. To
>> objašnjava opažanje.
> 
> DObra definicija, ali odna se postavlja pitanje, gdje se i kako stvara
> ono prvo vjerovanje prema kojem se uz minimalne otklone grade ostala.

Milijun godina evolucije duše.

> ce odabrati. Kao sto i yogini vjeruju i znaju da to postoji, tako
> znaju i ljudi ako obrate paznju. Mislim da bi im to trebalo biti
> nagonski negdje?

To sam i ja tako mislio, ali čini se da to baš tako i ne funkcionira. Ja
sam na početku išao iz pozicije da ako je brahman sveprožimajuća, nulta
razina stvarnosti, onda se kroz sva bića može zarezonirati u "notu"
brahmana i potaknuti im želju prema njemu, ali to baš i ne funkcionira
tako. Ti njemu zarezoniraš u brahman, a on kroz svoje samskare,
karmašaye i vasane percipira brahman kroz to da te sjebe i bude veća
faca od tebe, to je njemu stvar kroz koju osjeća "više sebe".

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuT9JcACgkQU8G6/NHezOfuqACeOr3VJp8HPrdSh+idyVGwkjwn
2wwAoPExWkQRn2hys8piDXAR/COBDzm0
=qIqL
-----END PGP SIGNATURE-----