-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Never wrote:
>>> Da, nazalost vrijeme je cijena koja izmedju ostalog mora biti placena.
>>> Nitko nije rekao da ce biti lako...
>> Ti to veliš kao da se radi o propuštanju sezonskog sniženja u dućanu, a
>> ne o propuštanju ranog tretiranja raka.
> 
> Ne, ja to kazem kao nesto u cemu izgleda kao da nema izbora. Moramo
> prihvatiti bilo snizenje ili tretiranje raka. 

Problem je upravo u tome, da se ljudi ponašaju jednako u oba slučaja,
unatoč razlici u ozbiljnosti posljedica.

>> Definitivno nije, nego slijedi iz karakternih svojstava. Ono što je
>> zanimljivo je da vjera nema nikakve veze s dokazima. Ljudi na temelju
>> vjere biraju što im je dokaz i što će prihvatiti kao racionalizaciju, a
>> ne obratno.
> 
> Ali ti nisi trazio od ljudi da ti vjeruju bez razloga, nego zbog
> dokaza koje si im pruzio? 

Komplicirano je to pitanje. Ja sam imao krivu predodžbu o tim stvarima,
mislio sam da dokazi govore za sebe, racionalnost je konstantna, a bias
nepostojeći, dakle tretirao sam ljude kao neutralne i podjednako
razumne, koji će usvojiti ono što se pokaže kao istinito i odbaciti ono
što se pokaže kao neistinito.

U stvarnosti, ljudi su uglavnom luđačke živine koje su vođene prije
svega hormonima, strastima i karmičkim biasom. Istinitost dokaza je
potpuno irelevantna u njihovom procesu odlučivanja - eventualno će jače
popizditi od mržnje ako je ono što mrze čvrsto utemeljeno i dokazano, i
smišljat će sve veće ludosti kojima će po tome pljuvati. Mislim da se
taj fenomen do sada temeljito pokazao pa ne moram trošiti vrijeme
objašnjavajući na što točno mislim. Dakle u osnovi, ljudi imaju svoje
emocije koje su utemeljene u njihovim sjebanostima, i na temelju toga
reagiraju na bilo što, a razum im služi tome da dokažu da su njihove
emocije i sjebanosti dobre.
Ako ne uspiju, samo jače pizde, ali praktički nikad ne mijenjaju
mišljenje. Ako i promijene mišljenje na temelju dokaza, ukoliko ta
promjena ima preveliki indeks odstupanja od njihovog defaultnog stanja,
unutar nekog vremena se uvijek vraćaju na svoje defaultno stanje.

> Ako nista drugo i tvoje pisanje i nacin
> razmisljanja je dokaz onoga sto govoris. Prema tome ljudi ipak na
> osnovu toga vjeruju, ili ne. 

Ne. Ljudi nešto vjeruju na osnovu svoga karaktera. Dokazi se prihvaćaju
ako su u skladu s onim što oni već vjeruju, a u protivnom se odbacuju.
Kvaliteta mojih argumenata je samo još jedan input, nešto što treba
racionalizirati. Za primjer racionalizacije pogledati Pricu i njegove
trashere.

>> Zanimljivo je da su Felixu bezuvjetno vjerovali, kakvu god glupost da je
>> izvalio. U tom smjeru leži problem.
> 
> Da, to je jako zanimljivo. Kako postoji neki mehanizam koji olaksava
> ljudima vjerovati u gotovo kontradiktorne pizdarije koje su lose, nego
> u logicne i racionalne dobre stvari? Mozda jer se prve cesto prodaju u
> nekome paketu s emocijama pa ulaze na ta vrata.

Da, ljudi radije vjeruju u ono što zahtijeva minimalni otklon od
poznatog. Ukoliko s nultim otklonom od poznatog mogu dobiti maksimalnu
afirmaciju ega, to će dobiti maksimalni pozitivni emotivni odgovor. To
objašnjava opažanje.

>> Točno, ali yogini su zreliji u tom smislu. Yogin je onaj tko Boga vidi
>> jednom, Bog mu tada veli vidimo se kasnije, i on čeka i moli četrdeset
>> godina i onda vidi Boga i umre. Njegova vjera se ne pokoleba.
>> Ljudska životinja, s druge strane, odmah sumnja u ono što nema u
>> iskustvu, vidi Boga danas a sutra se već pita je li to stvarno bio Bog,
>> je li to možda bila halucinacija, je li ovo je li ono. Prekosutra je već
>> kao da se ništa nije desilo i kao da i nije imao iskustvo.
> 
> To je zajebana stvar. Jer ljudi koji se fiksiraju na neko materijalno
> zadovoljstvo koje jednom osjete i onda ga godinama cekaju, zapravo su
> totalno glupi. Ali obrnuto oni koji vide Boga, njega moraju cekati
> upravo na taj nacin.

Mislim da se razumnost bića mjeri između ostalog sposobnošću za
apstraktno vrednovanje, u smislu da nešto što trenutno ne percipiraš
nadrediš onome što percipiraš. Po tom mehanizmu funkcioniraju filozofije
i religije. Naime, instinktivna ljudska životinja ide za osjetilima i
neposrednim zadovoljstvom, i recimo zaglavi na heroinu, jer mu je od
heroina neposredno dobro. Razuman čovjek odbaci nešto od čega mu je
neposredno dobro ako zna da će mu od toga biti dugoročno loše, i čak
odbaci poriv za eksperimentiranjem. Heroin je tu dobra analogija za
svjetovno i sotonsko, koje nudi neposredno zadovoljenje a po cijenu
dugoročne propasti. Yogin je netko tko će na temelju znanja, iskustva i
sjećanja odbiti sva neposredna zadovoljstva ako ga odvraćaju od onoga
što sada ne vidi, a za što zna i vjeruje da postoji. Ukoliko ga netko
navodi na iskušenje, on odbacuje sva iskušenja i tako prihvaća rizik da
ga smatraju fanatikom i osobom zatvorena duha, ali on to gleda onako
kako bi svaki razuman čovjek gledao izazove dilera droge - "otvori svoj
um, probaj drogu, vidjet ćeš da će ti se dopasti, lagali su ti da ne
valja". Yogina ne možeš iskušavati sa "nisi valjda sektaš pa da moraš
slušati učitelja u svemu". To su fore na koje padaju pašavi, ljudske
živine. Yogin na to odgovara "ako je slušati učitelja sekta, onda je
meni jedini cilj zauvijek biti u sekti". Yogin ne trza na ego tripove i
afirmacije koje mu može dati svjetina, to je njemu kao lajanje pasa dok
prolazi ulicom, bezvrijedno. Yogin razlikuje sat i asat, zbiljsko od
nezbiljskog.

> Sto je zapravo uzrok da neki ljudi brzo zaborave iskustva za koja si
> rekao da su vrlo rijetka i nesumnivi dokazi visih stvari? 

Odmak od onoga što je njima duhovni default, i tu ne mislim na
svakodnevicu koliko na "karmičku determinantu", ono što oni u najdubljem
smislu doživljavaju kao sebe i predmet svojih težnji.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuTuHEACgkQU8G6/NHezOdEtQCdEzjsDDBvk8WcwetNblkj+cJF
KjYAn38NNCo01Fyu8ty0cy70x5OWJ3MO
=C0YZ
-----END PGP SIGNATURE-----