-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Tomislav Portada wrote:
> Predloženi dizajn nije za odbaciti, uz uvjet da se osigura da ni ispitanik
> kojeg se testira, a ni osoba koja neposredno provodi test ne zna je li u
> određenom trenutku Atlanta postavljena ili nije (to da Atlanta treba biti
> postavljena tako da ne bude vidljiva ni učeniku, ni ispitivaču, valjda ne
> moram ni spominjati; ako alternativac inzistira da Atlanta bude na vidljivom
> mjestu, onda treba prirediti i "lažnu Atlantu" koja se izgledom ne bi
> razlikovala od prave, a postavljala bi se u onih 50 % eksperimenata koji se
> provode bez Atlante).

Iskreno, nisam siguran koliko to ima smisla. Ti stvarno misliš da bi i
sama svijest o tome da je ta pločica postavljena negdje na pod utjecala
na razinu stresa i/ili mentalnog zamora? Ako je tako, onda bi ih odmah
trebalo svuda montirati. Nisam siguran da bi trebalo isključiti
sugestiju kao faktor, pogotovo ako je moja pretpostavka točna pa takvi
"uređaji" djeluju jedino svojim labirintičnim oblikom, dakle efekt im je
isključivo mentalni. Naime mi ovdje pokušavamo ustanoviti ima li uopće
ikakvog efekta, a tek u idućoj fazi ima smisla pokušati eliminacijom
faktora ustanoviti prirodu efekta.

> Nadalje, treba jako paziti da se ne dogodi pogreška tipa da sva ispitivanja
> s Atlantom budu obavljena prijepodne, a ispitivanja bez Atlante
> poslijepodne, pa onda više ne možeš znati jesu li poslijepodnevni rezultati
> drugačiji zbog promjene vremena, umora ispitanika i(li) ispitivača, ili se
> stvarno radi o utjecaju Atlante.

Da, treba paziti na takve stvari, a između ostalog treba dobro snimiti
početno stanje subjekta kako bi se mogla izmjeriti razlika u odnosu na
to. Ono što bih ja zapravo volio je da test mjeri mentalni zamor jednako
egzaktno kao stres. Stres je jednostavno mjeriti, ima vrlo vidljive i
lako mjerljive indikatore, ali mentalni zamor je uglavnom subjektivan i
vidio bi se vjerojatno na brzini rješavanja i prolaznosti mentalnih
testova, ali nisam zadovoljan, htio bih nešto egzaktnije, tipa razine
CO2 u krvi. Naime moje iskustvo govori da se biopatogeno polje prvo
osjeti kroz mentalni zamor, defokusiranost, osjećaj iscrpljenosti.
Sljedeća faza je razdražljivost, možda glavobolja, teška iscrpljenost.
To je ono što bi trebalo mjeriti. Recimo, ja sam najjači takav zamor
osjećao u zgradi PMFa u Bijenićkoj. E majke ti, ta zgrada je Černobil,
preporodio bih se kad bih izašao van. Radioaktivni gromobrani,
radioaktivni protupožarni ionizatori i dragi Bog zna što još, kao da su
namjerno stavljali stvari koje što više zrače, po sistemu to je fizika,
radiationz'r'us. Referada u Zvonimirovoj je u usporedbi čisto ok, tamo
sam slušao stehiometriju.
Dakle to je efekt koji stvarno postoji i za koji sam siguran da bi se
pokazao u biometričkim parametrima, jedino treba naći nešto što se lako
i egzaktno mjeri u terenskim uvjetima, a ne funkcionalni NMRI. Recimo
test refleksa s papirnatom trakom koju mu pustiš kroz prste mi se čini
kao dobar test mentalnog zamora; mentalni zamor slabi percepciju, brzinu
reakcije, reflekse.

> Dakle, dizajn je načelno OK, pod uvjetom da se pažljivo isključe svi mogući
> neželjeni utjecaji.

Isključivanje neželjenih utjecaja je stvar koja me najmanje brine u
svemu; najteže je definirati što točno treba mjeriti da bi se fenomen
pokazao ako postoji. Najlakše je dizajnirati eksperiment koji ništa ne
pokaže, a izgleda znanstveno. Tako možeš "dokazati" da voda nije mokra.
Staviš čašu vode u zatvorenu kutiju, a za kontrolnu grupu samo kutiju.
Uvodiš subjekte. Zaključiš da se ni tretirana ni kontrolna grupa nisu
smočile, prema tome voda nije mokra. Znanstveno do jaja. Dakle ono što
meni tu smeta je da vjerujem da će eksperiment biti tako namješten da
nema šanse da se bilo što pokaže čak i ako postoji, što bi bilo šteta iz
više razloga. Prvo, šarlatan će se provući pozivanjem na metodološke
manjkavosti eksperimenta. Drugo, Dejanović će koristiti manjkavi
eksperiment kao presedan kako takve eksperimente u budućnosti treba
voditi. Treće, neće se ništa korisno saznati.

>> Naravno, očekivao bih da Dejanović plati sve troškove pokusa budući da
>> takve stvari plaća naručitelj, a on se velikodušno ponudio kao takav
>> time što je pozvao na znanstveno utvrđivanje učinkovitosti.
> 
> Ja ne bih. Naime, Dejanovićev prijedlog uključuje i klauzulu da troškove
> evaluacije snosi gubitnička strana. Ako je točno da je Maltar prihvatio
> izazov, onda se podrazumijeva da je automatski prihvatio i podmirivanje
> troškova u slučaju da ne uspije znanstvenom metodom dokazati učinkovitost
> Atlante.

To bi bilo šteta, budući da očekujem da će taj Maltar izgubiti, a u tom
slučaju će ispasti da se Dejanović besplatno vozio i da mu je blef
uspješno prošao (naime to je za njega odličan strawman argument -
raskrinkava očitog šarlatana i to onda koristi protiv mene po nekakvoj
asocijaciji, barem u umovima neupućenih), a ja bih volio da on bude u
poziciji da ga takve provokacije u svakom slučaju nešto koštaju, a ne
samo da sjedi na dupetu i propisuje drugima što bi trebali raditi.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuI2mMACgkQU8G6/NHezOe7wwCfZ6bKSJ60iqzQZX+zLOI4mOLb
YH0AnRafw/7El2OuDBnljDTSSizaXRSq
=OTlo
-----END PGP SIGNATURE-----