-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

Tomislav Portada wrote:
> "Rado"  wrote:
> 
>> Ne baš tako. Nema to veze sa urocima per se - Maltar će trebati
>> dokazati da Atlanta radi ono što je naveo da radi:
>>
>> http://www.radiestezija-bioenergija.hr/biogeneratori.asp
>>
>> Naročito ovo pod 4, 5, 6 i 7. ;)
>>
>> (1, 2 i 3 su brbljarije)
> 
> Koliko je vidim, jedino se za tvrdnju pod točkom 4 može dizajnirati
> jednostavan eksperiment koji će dati jasan i nedvosmislen odgovor. Točka 5
> je lupetanje, a 6 i 7 su načelno provjerljive, ali uz prilično skup,
> dugotrajan i kompliciran protokol.
> 
> Dakle, ja bih se koncentrirao na točku 4 u kojoj se tvrdi da Atlanta
> neutralizira slaba i smanjuje jaka tehnička neionizirajuća zračenja
> kućanskih aparata. Eksperiment bi trebalo dizajnirati tako da se na
> određenoj udaljenosti, recimo 10 m, postavi izvor zračenja (npr. mikrovalna
> pećnica, monitor, televizijski prijamnik...) i detektor razine zračenja
> (pretpostavljam da se radi o radio-valovima i mikrovalovima; ako se misli na
> neka druga "zračenja", to onda dosta komplicira stvar, ali i to se može
> riješiti). Treba pripremiti deset posve jednakih kutija od čvrstog
> neprozirnog materijala označenih brojevima 01 do 10. U pet bih stavio u
> svaku po jednu Atlantu, a u preostalih pet uteg(e) čija masa ogovara masi
> Atlante i fiksirane unutar kutije, tako da osoba koja nosi kutiju ne može
> znati je li u njoj Atlanta ili nije. Posebnu pozornost treba posvetiti
> protokolu određivanja u kojoj će kutiji biti Atlanta, a u kojoj neće. Taj
> posao treba povjeriti grupi ljudi koja neće sudjelovati u mjerenjima niti u
> interpretaciji rezultata.
> 
> Zatim treba uključiti izvor zračenja, između izvora i detektora postaviti
> kutiju broj 01, izmjeriti razinu, pa kutiju 02, izmjeriti razinu itd. do
> kutije broj 10. Treba točno dogovoriti na kojoj će se udaljenosti (još
> bolje: na kojem će se mjestu) za vrijeme mjerenja nalaziti preostale kutije,
> da ne bi poslije bilo da je Atlanta iz neke druge kutije interferirala s
> mjerenjem. Zatim treba statistički obraditi rezultate. Iznimno je bitno da
> se obje strane prije izvedbe eksperimenta dogovore što će se smatrati
> pozitivnim, a što negativnim rezultatom, da to stave na papir i potpišu.
> Također je bitno da osobe koje rade mjerenja ne znaju u kojim se kutijama
> nalaze Atlante.
> 
> Nakon završene statističke obrade, otvara se zapečaćena koverta s podacima o
> tome u kojoj se kutiji nalazila Atlanta, a koja je bila bez Atlante, te se
> konstatira je li pokus dokazao učinkovitost Atlante u smanjivanju štetnih
> zračenja ili nije.
> 
> To je, dakako, tek najosnovnija skica eksperimenta i tu još ima jako puno
> stvari koje bi trebalo detaljno razraditi.
> 
> Također, dobra je praksa da se prije konačnog eksperimenta napravi nekoliko
> probnih eksperimentata koji služe tome da se na licu mjesta utvrde
> eventualni propusti u eksperimentalnom dizajnu i u sljedećoj iteraciji
> isprave. Jako je važno da se obje strane slože oko toga da se rezultati tih
> probnih eksperimenata neće uzimati u obzir kod procjene učinkovitosti
> Atlante, nego će mjerodavni biti isključivo rezultati konačnog pokusa.
> 
> Eto, to bi bilo nekoliko ideja od mene, nadam se da će biti korisne.

Dizajn eksperimenta ti je totalno pogrešan. Koncept "uređaja" je takav
da bi trebao smanjiti djelovanje nedefiniranog patogenog zračenja *na
ljude*, dakle u konkretnom slučaju na učenike, a ne na instrumente.
Budući da je "zračenje" nedefinirano (misli se na biopatogeno polje
kakvo mjere radiestezisti a ne na radio valove i sl.), najjednostavnije
je potpuno zaobići problem na takav način da se naprosto izmjeri
djelovanje tog "uređaja" na ljude. Po pretpostavci, osoba izložena
biopatogenom polju teže će se koncentrirati, bit će podložnija stresu, i
imat će slabiji intelektualni učinak. Prema tome stvar je razmjerno
jednostavna - koristiš ljude kao detektor eventualnog zračenja i
učinkovitosti protumjera. Testiraš određeni broj klinaca u standardnim
uvjetima, jednog po jednog. Pola ih testiraš uz "atlantu", pola bez.
Test mogu biti progresivne matrice, dakle klasični test inteligencije.
Prolaznost testa je jedan mjereni parametar (manje bitan), a ostali
mjereni parametri su broj otkucaja srca, znojenje i sl., dakle
manje-više klasični poligraf. Razina stresa je ono što stvarno mjeriš.
Ukoliko je "uređaj" učinkovit, moći će se izmjeriti statistički
primjetna razlika u mentalnim kapacitetima i razini stresa učenika
između kontrolne i tretirane grupe. Mercedes je na sličan način testirao
svoje aute u usporedbi s konkurencijom; mjerio je broj otkucaja srca
putnika, i ustanovio da u prosjeku putnici u Mercedesu imaju manji broj
otkucaja srca, pa dakle i manji stres.

Naravno, očekivao bih da Dejanović plati sve troškove pokusa budući da
takve stvari plaća naručitelj, a on se velikodušno ponudio kao takav
time što je pozvao na znanstveno utvrđivanje učinkovitosti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkuHzBEACgkQU8G6/NHezOdFDACcDMtE7HdZLJG3lC0Bk6BZNvm8
lfoAoJQnFgadQ3msKVGxnTO4FBlV3Vfj
=+SST
-----END PGP SIGNATURE-----