-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

borism100 wrote:
>>> Dakle u "sektama" je jednak ili niži prosjek rađenja sranja, nego u bilo
>>> kojoj drugoj "mainstream" ljudskoj organizaciji.
>> Ajde molim te, svako toliko imaš na vijestima da je šef seksualno
>> zlostavljao blagajnice u nekom dućanu, ono, ili mi daj pičke ili dobiješ
>> otkaz, i to je svakodnevica, a kad se u nekakvoj sekti desi nešto slično
>> svi dignu frku i sablažnjavaju se kao da su vidjeli nešto neviđeno.
>> Ljudi posvuda rade sranja, i kad netko nad nekim ima moć, obično će mu
>> raditi sranja - ako dopadneš u caritas jebat će te domar, ako dopadneš u
>> neki "obični" dom/sirotište prodavat će tvoju guzicu političarima, ako
>> nemaš vlastitu firmu jebat će te šef u mozak, ako dopadneš Sai Babi
>> hvatat će te za kurac - uvijek će te netko jebati barem u mozak, ako već
>> ne u druge stvari. That's the way of the human race.
> 
> Zavisi šta znači "rađenje sranja". Ono što sam ja naveo su ekstremni 
> primjeri, ali dokazuju da je previše moći u rukama jedne osobe.

To što si ti naveo su tako ekstremni primjeri da imaš maksimalno pet
takvih primjera uopće, od, da vidimo - procjena japanske vlade govori o
dvjesto tisuća sekti sve skupa, a procjene po državama se kreću od
nekoliko desetaka do nekoliko stotina. Uz takve brojke, apsolutno je
sigurno da će većina takvih organizacija imati idiota za vođu, idiote za
sljedbenike i idiotski nauk i praksu. S obzirom na to, broj stvarno
problematičnih slučajeva je tako mali da se nužno mora zaključiti da
sekte zapravo uglavnom moderiraju anomalne pojave, a tek rijetko ih
uzrokuju. Netko tko je Hare Krišna ili Jehovin svjedok po svoj će
prilici pokušavati živjeti moralnijim životom od nekoga tko nije u "sekti".

Inače:

http://en.wikipedia.org/wiki/Cult

Catherine Wessinger (Loyola University New Orleans) has stated that the
term "cult" represents just as much prejudice and antagonism as racial
slurs or derogatory words for women and homosexuals.[56] She has argued
that it is important for people to become aware of the bigotry conveyed
by the word, drawing attention to the way it dehumanises the group's
members and their children.[56] Labeling a group as subhuman, she says,
becomes a justification for violence against it.[56] At the same time,
she adds, labeling a group a "cult" makes people feel safe, because the
"violence associated with religion is split off from conventional
religions, projected onto others, and imagined to involve only aberrant
groups."[56] This fails to take into account that child abuse, sexual
abuse, financial extortion and warfare have also been committed by
believers of mainstream religions, but the pejorative "cult" stereotype
makes it easier to avoid confronting this uncomfortable fact.[56]

Sociologists Bromley and Hadden note a lack of empirical support for
claimed consequences of having been a member of a "cult" or sect, and
substantial empirical evidence against it. These include the fact that
the overwhelming proportion of people who get involved in NRMs leave,
most short of two years; the overwhelming proportion of people who leave
do so of their own volition; and that two-thirds (67%) felt "wiser for
the experience."[43]
According to F. Derks and J. van der Lans, there is no uniform post-cult
trauma. While psychological and social problems upon resignation are not
uncommon, their character and intensity are greatly dependent on the
personal history and on the traits of the ex-member, and on the reasons
for and way of resignation.[44]
The Report of the "Swedish Government's Commission on New Religious
Movements" (1998) states that the great majority of members of new
religious movements derive positive experiences from their subscription
to ideas or doctrines which correspond to their personal needs, and that
withdrawal from these movements is usually quite undramatic, as these
persons leave feeling enriched by a predominantly positive experience.
Although the report describes that there are a small number of
withdrawals that require support (100 out of 50,000+ people), the report
did not recommend that any special resources be established for their
rehabilitation, as these cases are very rare.[45]

Ukratko, cijela ta fama o sektama koje žderu i sjebavaju ljude je bajka.
Ljudi uđu u sektu, tamo se u pravilu motaju par godina, vide da to nije
za njih i odu pametniji. Ako je netko traumatiziran, to nije zbog sekte
nego zbog njegovih osobnih parametara. Ja sam se nagledao ljudi koji su
inicijalno ludi i što god mu radiš ostaje lud ili mu se stanje
pogoršava. Čest uzrok pogoršanja stanja je upravo to što "sekta" od
sljedbenika zahtijeva konformiranje nekom etičkom obrascu koji je jako
protivan prirodi praktikanta, npr. sljedbenik koji je po prirodi
"abusive personality" bit će frustriran ako ga sljedba prisiljava da
funkcionira kao blaga i dobra osoba prema drugim ljudima, i to će
pogoršati simptome njegove psihoze.
Isto tako, velika većina članova ima pozitivna iskustva sa sektama a
njihov odlazak iz sekte je potpuno nedramatičan, osim u iznimno rijetkim
slučajevima.

Da uzmemo praktični i konkretni primjer, među mojim učenicima
najdramatičnije se deru oni koji su htjeli raditi gadarije a ja sam ih u
tome spriječio i potjerao ih, dakle Prica, Džeko i Plačko. Oni tu
kleveću, cvile, vrište i jadikuju kako su žrtve, a svaki uvid u
činjenice ih razotkriva kao stvarne zlostavljače. Plačko si je našao
lika iz svojeg sela kojemu je glumio budu i visio je u birtijama po
cijele dane, Prica je jebuckao curice okolo i lagao da prakticira yogu,
a Džeko je psihički i emotivno maltretirao sve ljude s kojima je imao
kontakta, napravio je sranje tamo gdje mu je povjerena odgovornost i
kasnije je lagao o cijeloj situaciji kako bi sakrio svoju ulogu i
prikazao ostale kao negativce. Dakle iz mojeg iskustva, apostati su
zapravo pravi zlostavljači i negativci, a cijela priča o sektama je spin.

Nisam ja jedini koji se toga sjetio; pazi ovo:

The role of former members, or "apostates," has been widely studied by
social scientists. At times these individuals become outspoken public
critics of the groups they leave. Their motivations, the roles they play
in the anti-cult movement, the validity of their testimony, and the
kinds of narratives they construct, are controversial. Some scholars
like David G. Bromley, Anson Shupe, and Brian R. Wilson have challenged
the validity of the testimonies presented by critical former members.
Wilson discusses the use of the atrocity story that is rehearsed by the
apostate to explain how, by manipulation, coercion, or deceit, he was
recruited to a group that he now condemns.[52] and that hostile
ex-members would invariably shade the truth and blow out of proportion
minor incidents, turning them into major incidents.[53] Bromley and
Shupe similarly discuss "captivity narratives" that depict the time in
the group as involuntary and point out that apostate is likely to
present a caricature of his former group. Introvigne found in his study
of the New Acropolis in France, that public negative testimonies and
attitudes were only voiced by a minority of the ex-members, who he
describes as becoming "professional enemies" of the group they leave.
Scholars who tend to side more with critical former members are usually
critical of cults themselves and include Margaret Singer, Benjamin
Zablocki and Philip Lucas. Zablocki performed an empirical study that
concludes that the reliability of former members was equal to that of
those who stayed in one particular group. Lucas found the same empirical
results."


Osim toga, većina analiza sekti je kriva u smislu da podrazumijeva da je
vođa sekte kriv za zlostavljanja u sektama. U stvarnosti, zlostavljanja
su najčešća na nižim strukturama, dakle od strane učenika koji sebe
smatraju unutarnjim i povlaštenim krugom, a nad sljedbenicima "nižeg
ranga". Dakle na primjeru katoličke crkve, neće te Papa zlostavljati
nego seoski župnik.

> Sa velikim Crkvama je ipak malo drukčije, osim naravno kod ljudi koji se 
> fanatično drže principa.

To je glupost. U velikim "Crkvama" ima proporcionalno jednako ili više
zlostavljanja, zato što institucija velike organizacije bolje sakriva
male zlostavljače od manje sekte u kojoj se takve stvari obično doznaju
brzo i na dramatičan način, a sve organizacije u kojima postoji
hijerarhija sljedbenika otvaraju mogućnost zlostavljanja.

> Tko kaže da je to što Učitelji rade učenicima u redu? 

Tko kaže da nije?
Bez precizne definicije "toga što se radi" nije moguće ništa reći.
Učitelji učenike negdje podučavaju svetosti a negdje ih seksualno
zlostavljaju. Potpuno je pogrešno sve stavljati u isti koš jer se radi o
različitim pojavama.

> Tko kaže da je to baš 
> ono što učenici trebaju?

Tko bi trebao učenicima nametati ideje o tome što oni trebaju? Ako misle
da trebaju sektu odu u sektu, ako misle da trebaju izaći izađu, ako
misle da su sekte sranje onda će misliti da su sranje. Svatko si sam
bira modalitete egzistencije i nitko izvana nema pravo propisivati što
bi tko trebao ili smio. Koji si ti uopće kurac da s visine seruckaš?
Očigledno je da pojma nemaš o ničemu ali si pun uobraženih "mišljenja".

> Tko kaže da to nisu sotonske rabote? 

To su neki govorili za parni stroj.

> Ono što je 
> radio Rožman- to nije bilo toliko ekstremno. Ali pranje mozga -jest- ono 
> čega se svi moraju kloniti.

Je, na tvojem primjeru se vidi da pranje mozga može imati gadne
posljedice. A nisi ni bio u sekti.

- --
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----
Version: GnuPG v1.4.9 (GNU/Linux)

iEYEAREKAAYFAkt3yO0ACgkQU8G6/NHezOeL1wCgkkKMaDu/o3M3TWH/SxREYNea
bgEAnjJWVHfncdTvgNMCnJw5kg5Qx1Gm
=Q+PE
-----END PGP SIGNATURE-----