On Thu, 2 Oct 2003 15:21:54 +0200, "Drazen Simunic"
 wrote:
>> Ako
>> suosjecas s njim, uhvatio te je, jer te suosjecanje otvara prema onome
>> s cim suosjecas, odnosno ti time velis da u njemu ima nesto dobro, a
>> buduci da ima samo zlo, onda moras zlo prihvatiti za dobro i time se
>> upropastis.
>
>To suosjecanje sa zlom je zapravo opravdanje za cinjenje vlastitog
>zla? 

Ili to, ili nedostatak viveke. Recimo, netko veli da je sve Bog, a ako
je sve Bog, onda ne moze postojati zlo, a ako nema zla, onda je to sto
ga vidis zapravo tvoja sjebanost. Zapravo, kriva je prva premisa, jer,
da je sve Bog, onda nema ni duhovnog razvoja, ni smisla, ni logike u
stvarima, a ni Boga. Druga slicna fora je da je Bog dobar i sve
oprasta. To je kontradikcija.
Jedna od udica na koje se ljudi upecaju s mrakovima je ona anahaticna
brijica na temu "joj, ja cu njemu pomoci". To ne pali. I pomaganje
drugima je uglavnom isto tako gadna pizdarija, da se ja znam solidno
pretresti svako toliko, cisto da vidim svoje motive i da me to nije
slucajno primilo.

>Suosjecanje sa zlom je zelja za nastavkom djelovanja po starome
>nesavrsenom djelovanju? Koja je sjebanost u tom suosjecanju prema
>necemu sto treba biti odbojno i po svaku cijenu se treba distancirati?

Ljudi se u principu boje da ce biti sudjeni i odbaceni. Samo pogledaj
danasnje moderne svjetonazore i sve je jasno.

--
http://www.danijel.org/