On Thu, 24 Jan 2008 14:56:15 +0100, Ratko Jakopec wrote:

> On Wed, 23 Jan 2008 16:00:23 +0100, Danijel Turina wrote:
> 
>>>>>> Filozofija i teologija
>>>>>> počinju od modela i proglašavaju ga odgovorom na "što", odnosno superiornim
>>>>>> oblikom stvarnosti kojega je fizička stvarnost tek sjena. 
> 
>>> Filozofija se ne moze reducirati na to, naslo bi se i toga, ali to je kao
>>> da netko yogu reducira na stavljanje noge oko vrata. 
> 
>> Gle, ovo što ti pišeš je meni jasno ali je potpuno sporedno, i rješivo je
>> distinkcijom koja je postojala u srednjem vijeku, kad su fiziku zvali
>> "philosophia naturalis", odnosno prirodna filozofija, a zato što se od
>> drugih oblika filozofije razlikovala po tome što se bavila prirodom,
>> odnosno fizičkim svijetom, i kao takva je koristila opažanje činjenica kao
>> način rada, za razliku od ostalih tipova filozofije koji su skloni graditi
>> kule u zraku. Ono što ja hoću reći je da si ti zabrijao kad veliš da je
>> znanost lišena filozofskog aspekta, i da predstavlja zanatski aspekt.
> 
> :)
> 
> Znas kako to meni izgleda. Imam dojam da ti radis ono sto ja mislim da
> treba raditi, ali ja bi to nazvao filozofiranje, a tebi taj izraz nosi
> negativnu konotaciju pa bi ti to zvao nekako drugacije ili nikako. 
> 
> Ti si zapravo napravo upravo ono sto ja velim da treba, percipirao si i
> sada o percipiranom umujes, vrednujes dosadasnju Zapadnu filozofiju,
> znanost i religiju i iznosis svoju filozofiju koja kao uostalom i sve
> znacajne filozofije do sada svu ostalu filozofiju odbacuje kao zabljudu ili
> parcijalnu i na mjesto njih stavlja svoju koja stavlja stvari u sasvim nove
> odnose i koja je po tvom sudu ispravna i kompletna.

Može se to i tako gledati. Ipak, ja bih se držao okvira koje sam gore
spomenuo, dakle da se filozofski sustavi međusobno razlikuju prije svega po
omjeru percepcije i umovanja. Ekstremi u oba pravca su problematični, jer
hrpa iskustva bez umovanja koje bi formiralo svjetonazor predstavlja veliki
problem, budući da imaš budalu koja si ništa ne da dokazati zato što je
"vidjela" pa "zna", a također je veliki problem kad imaš nekoga tko ništa
nije vidio ali je žvakao jako puno intelektualnih apstrakcija, pa opet imaš
budalu koja "zna" zato što je "mislio" i "razumio". Felix i Den/Vib su
praktični primjeri tih ekstrema. Jedan je nešto vidio ali je glup ko kurac
pa je sve krivo shvatio, a osim toga ima i grešnu narav zbog koje teži
izvlačenju naopakih zaključaka i čistih laži kad mu odgovaraju, a drugi je
duhovno slijep i nema nikakvo iskustvo koje bi nadilazilo ljudski prosjek,
ali zato ima punu glavu teorije o nebeskim hijerarhijama, praktički bi ti
znao reći što koji od anđela iz rodova kerubina, serafina i ostalih ima
napisano na plaštu, kako se zove i što radi, ali nijednog anđela zapravo
nije vidio i u stvarnosti nema pojma ni što bi to zapravo značilo vidjeti
anđela - osim ako je Štajner nešto pisao o tome.

Kad takvoga vidim, dođe mi da nabijem na kurac sve filozofe i filozofiju, a
kad vidim Felixa dođe mi da nabijem na kurac sve glupane koji misle da je
opažanje dostatno za razumijevanje. Meni se jako puno puta desilo da
percipiram hrpu toga, ali upravo zbog širine percipiranog imam ozbiljnih
problema čitavu stvar pretočiti u išta što bi ličilo na intelektualne
kategorije, dakle reducirati stvarnost višeg reda na stvarnost nižeg reda a
da se očuva integritet informacije. To je problem koji ne razumiju oni koji
ništa nisu vidjeli, oni misle da je duhovna vizija ista stvar kao
osjetilna, ali čak i s osjetilnom vizijom imaš problem ako si kromanjonac
koji vidi space shuttle, aerodrom, kontrolu misije u Houstonu, nuklearni
reaktor u Krškom ili kompjutor iznutra. Vidiš, ali ne znaš što si vidio,
nemaš ni idejnih koncepata ni riječi kojima bi to formulirao, pa onda F-22
Raptor postane anđeo koji se uzdiže u nebo na plamenim stupovima i govori
glasom groma kojeg se ne može slušati a da se ne osjeti stravu. S duhovnim
stvarnostima je to za nekoliko redova veličine kompleksnije, ali ne zbog
nedostatka informacije, kao u slučaju krapinjonca na sajmu avijacije, nego
zbog ogromne širine informacije gdje razumiješ "sve", ali teško je to "sve"
konkretizirati, rastaviti na elemente koje točno razumiješ, a osim toga
takvo razumijevanje prolazi kroz prethodno stvorene neuronske trase unutar
mozga i strukture u astralnom tijelu (samskare) i teži ih "osvijetliti"
ukoliko imaju ikakve podudarnosti s tim, pa je rezultat da imaš dojam da je
nešto apsolutna istina, a u stvari je samo najbliža stvar koju si imao u
fizičkom mozgu pa ti je zasvijetlila zbog linije manjeg otpora. 

Zbog svih tih problema, mislim da se rješenje nalazi u smjeru koji bi bio
bliži znanstvenoj analitici, metodološki nalik arheologiji koja godinama
pažljivo iskopava neko nalazište i četkicom briše prašinu sa svakog
komadića kosti ili keramike, nego nalik putopiscu koji prođe kraj takvog
nalazišta i izvjesti o svojim dojmovima. Imam vrlo jak dojam da se
filozofija prije svega bavi ovim drugim - filozof razmjerno površno snimi
situaciju i onda o tome puno misli i brblja, i zapravo se zapliće u
labirint ideja koji je posve nepotreban, i ne bi do njega došlo da je dulje
i pažljivije percipirao, identificirajući kvalitetniji materijal za
razmišljanje. Znanost nipošto nije puko percipiranje, nego vrlo precizno i
metodično percipiranje iz kojeg se nakon dubokog promišljanja izvlače
zakonitosti o percpiranom, jer nije moguće pogledati nebo i vidjeti da se
Zemlja okreće oko Sunca ili opaziti Newtonove zakone, ili gledati kako puca
grom i vidjeti Ohmov zakon, ili pogledati zvijezde i iz toga opaziti slabi
antropski princip, nego je potrebno jako kvalitetno misliti o percipiranom
da bi se identificirale zakonitosti, koje se onda eksperimentalno
provjerava. To je dakle umovanje o opažanju, ili kako bi ti rekao
filozofija, ali ta vrsta filozofije se zove znanost, i ja je zagovaram kao
bolji tip filozofije u odnosu na nekakva new age ili kršćanska naklapanja.
Isto kao što je materijalnom svijetu moguće pristupiti
totemističko-animističko-magijski ili pak znanstveno, tako se i duhovnom
svijetu može pristupiti magijski ili znanstveno. Moguće je mistificirati, a
moguće je i analizirati. Moj pristup je da se treba držati razumne sredine
na kojoj se neće prihvaćati budalaštine, ali se neće ni odbacivati dobre
stvari samo zato što ih je komplicirano promatrati i o njima misliti. U
krajnjoj liniji, nije ni o kvarkovima i gluonima lako misliti niti ih je
lako opažati, pa su svejedno u tom području postignuti značajni uspjesi.

-- 
http://www.danijel.org/