On Thu, 11 May 2006 12:50:51 +0200, Billy wrote:

> Slazem se definitivno. Mislim da su strahovi jedan od najlaksih nacina kako 
> otici k vragu. Ovo govorim barem iz svog iskustva, jer sam se dovela na rub 
> propasti bas iz razloga sto sam se svega bojala. I to je naraslo do te mjere 
> da me je bilo strah bilo sta reci, napraviti ili o bilo cemu imalo suvislo 
> razmisljati, samo kako drugi ne bi vidjeli kako ja nista ne znam i kako o 
> meni ne bi mozda pomislili da sam glupa, sve dok me ti strahovi nisu doveli 
> do te tocke da sam to stvarno i postala.

Drugi aspekt problema je "fault intolerance", odnosno stav o nedopustivosti
gresaka, zbog cega na prvoj greski koju covjek napravi dolazi do kolapsa
sustava, jednostavno se skrsis. To ima korjen u istom problemu, u stavu da
moras biti nepogresiva cool princeza, a kad napravis gresku citava
struktura licnosti ti se urusi kao kula od karata. Taj stav da samo luzeri
i nesposobnjakovici grijese takodjer je dio fasade lazi, i proizlazi iz
uzasnog straha od odbacivanja, nedostatka samopouzdanja i svih ostalih
stvari zbog kojeg se covjek ufura u idiotski stav da bi morao citavo
vrijeme biti savrsen, nepogresiv, nedodirljiv i opcenito cool. To je uzasna
pogreska, prakticki duhovno samoubojstvo, jer greske nisu iznimno stanje
koje odlikuje luzere i nesposobnjakovice. Greske su apsolutno nuzan dio
fizicke egzistencije. Ljudsko bice nuzno radi greske, citavo nase
funkcioniranje sastoji se od mikro-gresaka i njihovog trenutnog
ispravljanja. Svaki nas pokret je obiljezen odstupanjima od idealnog koja
se u realnom vremenu ispravljaju. Svaka nasa misao odstupa od idealnog, i
sljedecom mislju se korigira. Paradoksalno, najveca snaga i duhovna
postojanost dolaze od opustenog stava prema vlastitoj pogresivosti,
prihvacanja vlastite nesavrsenosti, zbog cega covjek naprosto ispravlja
greske i nastavlja dalje, umjesto da si razbija glavu u zid i sam sebe reze
na male komade ne mogavsi si oprostiti. Treba se pokajati, nauciti bolje i
raditi bolje u sljedecem pokusaju; tome greske sluze. Jedina stvarno
ozbiljna greska je odustati od teznje prema savrsenstvu. Uvijek treba
svijest drzati na savrsenstvu, u savrsenstvo biti beskrajno zaljubljen, i
na tom putu grijesiti do mile volje. Uostalom, sveca mozemo definirati kao
pogresivo i nesavrseno bice beskrajno zaljubljeno u Boga.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/