Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Djurdjica Crnogorac wrote:
>>> Rado wrote:
>>>> Jesi li? Iz tvojeg se pisanja to ne bi dalo tako zaključiti.
>>> Je, ovaj gore odlomak je bio tako dvosmislen da je malom Jadi teško
>>> zaključiti, pa nije baš siguran da je felix potjeran. Najniže smeće,
>>> bezobrazan, bahat i pokvaren, tako je teško razlučiti što Danijel misli
>>> o ovome.
>>
>> Ja imam dojam da je to ekipa koja općenito ima problema s iole
>> složenijim misaonim strukturama, recimo onima koje uključuju vrijeme i
>> slobodnu volju. Oni svi razmišljaju u konačnim i nepromjenjivim
>> "stvarnostima".
> 
> Stvarno, meni je nevjerojatno kakve stvari ovaj Dejanović pita. "Kako si
> ga mogla napucati ako si ga obožavala?" Every unsuccessful relationship
> ever, duh? Čudo jedno, glupih li ljudi.

Zapravo je Štefek tu najbedastiji u svojoj plošnosti. On je taj koji je
cijelo vrijeme svima lagao i prodavao foru, i mislio je da to što ga
nisam odavno poslao u kurac znači da ga ne kužim, a ako ga ne kužim onda
sam šarlatan pa je on zapravo opravdan u svojem ponašanju. Jebote koja
budala. Ja nisam tu da bi konstatirao kakav je tko, nego da mijenjam
stvarnost, da uvedem u postojanje moguću budućnost tako što ću usmjeriti
pogled na nju i fokusirati je, i tako dati mogućnost nekome da je
odabere kao svoju stvarnost. Svi ljudi uglavnom počinju kao smjesa svega
i svačega, a uglavnom sranja. Da bih postigao ono što hoću, ja namjerno
ignoriram sranja i koncentriram se na dobre strane, pokušavam ih
izolirati, naglasiti i pojačati do dominantnosti, makar svima bile
nevidljive. Ja tu zapravo ignoriram sto kila ugljena i fokusiram se na
gram dijamanta. Koga briga što je puno crnog, to se lako opere, ako sebe
prepoznaš kao dijamant. Problem je kad netko veli da je toliko crnog da
to mora da je njegova priroda, a dijamant odbaci kao iluziju. To je ono
o čemu smo pričali - on jest imao realističnu šansu, u smislu da sam ja
tu izolirao dijamant i u njega uperio svjetlo, to mi je uspjelo u nekom
kratkom vremenskom prozoru, ali ono što je tu bitno nije moj izbor da se
fokusiram na taj dijamant, nego njegov izbor da je taj dijamant iluzija,
a ugljen da je stvarnost, a ja sam očiti luzer kad ne vidim sto tona
ugljena. On je toliko strastveno odabrao zlo, toliko je odabrao biti laž
i umrijeti u laži, da je i tebe htio povući sa sobom u svojevrsnoj
univerzalnoj mržnji prema istini i mogućnosti da netko napravi suprotni
izbor, da odabere biti dijamant i veli da ugljen nije bitan, da ne nosi
bitnu definiciju njega. Što u kontekstu tog izbora znači dijamant, ako
ga je on odbacio i rekao da je govno? Taj dijamant je meni dijamant, ja
sam taj koji sam se na to fokusirao i rekao da je jedino bitno i
vrijedno. Ja živim za Boga i pokušavam ga u svemu gledati i dovesti u
fokus, da bude primarna stvarnost. Što onda ako mi ne uspije uvijek.
Povremeno mi uspije. :) Ja sam ti kao onaj Bebek, "moje je da pitam a ti
kaži neću". :)

-- 
http://www.danijel.org/