dorothey wrote:
>> Iśa ti inače znači istu stvar kao Iśvara, i taj pojam srećemo u
>> složenicama poput recimo Jagad-iśa, "gospodar Svemira" i prevodi se sa
>> Gospod. Nikolaj bi ti vjerojatno mogao reći više o gramatičkim finesama,
>> ali možeš mi vjerovati na riječ da to apsolutno nikakve veze s Isusom 
>> nema.
>> Iśa-upanišad znači doslovno "otkrivenje pred Gospodinovim stopalima".
> 
> 
> :)
> Hvala na detaljima, imao sam neki filing da tu nekaj smrdi, sve mi je 
> slicilo na onu spiku o Isusovom grobu u Indiji, da je nakon uskrsnuca otisao 
> tamo propovijedati. Zapravo, ispadaju smijesni ti pokusaju da se Isusa strpa 
> u neki kontekst vedskog predskazanja avatara. 

Kad vidim na kakve su sve blesave ideje dolazili svaštari koji na
temelju nikakvog poznavanja problematike pokušavaju raditi sinteze svega
i svačega, razumijem reakciju konzervativnih tradicionalista kad im se
bilo što takvo spomene. Potrebno je povremeno pretresti ustaljene ideje,
ali ne tako jako da ti mozak ispadne.
Najčešća greška koju ljudi rade je pokušaj pravljenja preranih,
sveobuhvatnih sinteza. Uvijek je bolje imati svjetonazor koji u cjelini
ne štima, ali radi s pojedinačnim fragmentima od kojih svaki za sebe
štima, nego svjetonazor koji sve obuhvaća i u kojem sve ima smisla, a
koji je djetinjasto naivan u svojem pojednostavljenju. Ljudi su uvijek
kroz povijest počinjali razmišljanje stvaranjem sveobuhvatnog
svjetonazora, uvijek im je sve bilo jasno, a kad to pogledaš u
retrospektivi, kurac im je bio jasan.

Dakle bolje je dobro razumjeti indijske sustave kao jednu cjelinu,
semitske sustave kao drugu i što ti ja znam što sve ne kao treću,
četvrtu i petu, i shvaćati simboliku svakog takvog sustava u njegovim
okvirima, nego pokušati smisliti sveobuhvatni sustav koji bi ih sve
pokušao staviti pod zajednički kišobran i tako neminovno doći u
situaciju da rezultat bude veća pizdarija od bilo koje osnovne
komponente. Tako je recimo teozofija pokušala integrirati budizam,
kršćanstvo i hinduizam, a kad analiziraš malo stvari dođeš do toga da je
svaki od ta tri sustava daleko suptilniji i sofisticiraniji od nje.
Koliko ja vidim, jedini bitan doprinos teozofije se svodi na to da je
otkrila kako se vrag točno zove i što misli o stvarima, iz njegove
pozicije. To je zapravo jako korisno, jer obično svi vraga demoniziraju,
zamišljaju ga s repom i rogovima, a teozofija pokazuje da on sam sebe
doživljava kao svojevrsnog Prometeja, kao biće koje je prkosilo bogovima
kako bi ljudima donijelo vatru. On sebe doživljava kao bodhisattvu, kao
biće suosjećanja koje će pokazati da je Bog hladan, okrutan i
bezosjećajan u svojoj pravednosti, i da se to sve moglo bolje napraviti.
Dakle teozofija daje specifičan uvid u sotonizam iz pozicije samog
vraga, za kojeg se čini da ima isti mentalitet kao i grešni ljudi: on
smatra da je dobar ali neshvaćen, a protiv njega bedasti i neupućeni
kuju sitničave zavjere, ne shvaćajući dubine njegove mudrosti i dobrote.

-- 
http://www.danijel.org/