slap wrote:
> "Danijel Turina"  je napisao u poruci interesnoj
> 
>> dopadne u šake. Ja sam imao tu prednost da sam iznimno pametan, tako da
>> sam se stravično isticao tamo, cijelo vrijeme su morali smišljati
>> racionalizacije po kojima netko poput mene može biti lud, i na kraju su
> 
>       Za neke stvari si  bio pametan a za neke nisi. Nisi znao u školi popričati sa nekim  pametnim nastavnikom i psihologom 
> školskim ili slično koji bi preko socijalne službe stvar dalje istaživali, ali si znao dovesti se u potpuno sjebano stanje i 
> pokušati se ubiti na neki saprtljavi nacin, a pametno djete...
> 
>         U čemu se sastoji ta tvoja pamet kada si takoreci imao fotografsko citanje,genijalnu inteligenciju ali nisi odlucio fakultet 
> zavrsiti,mislim neki bolji fakultet pa doktorat,pa nove spoznaje u neku granu nauke...,  pa mogao si ti postati  sa kompjutorima 
> onaj najbogatiji svjetski covjek umjesto sto se jebes u ovoj hrvatskoj prcvarnici sa sitnim ribama.

Slap, ako si se ti nečega u stanju sjetiti kao pametnog, možeš biti
razmjerno siguran da sam ja to u samom početku razmišljanja o
problematici odbacio kao glupu ideju.

Recimo tebi izgleda pametno završiti fakultet, ali ja sam zaključio da
me papir ne zanima, i samostalno sam radio na interdisciplinarnom
obrazovanju koje meni osobno više odgovara od onoga što se da naučiti na
faksu, gdje te pretvore u fah idiota. Isto tako sam mogao puno stvari
koje sam odbacio kao slijepe ulice. Mogao sam se obratiti socijalnim
službama da pospreme moje starce, ali fora je sljedeća, ja sam tada bio
maloljetan, sa završena dva razreda gimnazije, bez love, našao bih se u
poziciji da me do punoljetnosti premjeste u nekakav dom u kojem su
uvjeti otprilike kao u kombinaciji zatvora i ludnice. Pazi, toga sam se
ja sjetio sa 16 godina a tebi ovakvom starom nije palo na pamet da je
takav potez iz pozicije izgradnje karijere ekvivalentan samoubojstvu,
zapravo je kao opcija procijenjen kao inferioran samoubojstvu. Ja sam
tada fantazirao o tome da doktoriram fiziku ili informatiku sa
specijalizacijom za umjetnu inteligenciju, bavio sam se H-R dijagramom,
problemima savijanja prostorvremena ispod horizonta događanja i
neuronskim mrežama. Sama ideja o tome da bi povukao poteze koji bi
završili time da da se smatram sretnim ako u nekakvom domu za socijalni
talog završim tečaj za stolara ili zidara meni je bio daleko manje
racionalan od samoubojstva, to mi je izgledalo kao beskrajna noćna mora
stoput gora od smrti. Ti ne kužiš da razgovaraš s nekim tko je kao
klinac na zidu imao slike najnovijih IBM PS/2 kompjutora, nekoliko
svemirskih letjelica i novog HP grafičkog kalkulatora, tamo gdje
"normalni" klinci na zid stave gole ženske. Ja sam s deset godina znao
nekoliko dijalekata BASICa. Kad sam dobio nešto džeparca od dede i bake,
kupio bi si knjige i informatičke časopise. Kad sam uštedio parsto
maraka, kupio sam si Sharp džepni kompjutor s BASICom, i to sve u doba
kad klinci otkriju da se kurac/pička može drkati i od toga ti je fino. I
sad ti probaj pogoditi kako meni smiješno izgleda kad ovi retardirani
trasheri po meni projiciraju svoje glupe ideje o sektama i sektašima.
Nitko od vas uopće nije u stanju zamisliti čime se ja stvarno bavim,
kako razmišljam, što su mi problemi i čega ću se dosjetiti kao mogućeg
rješenja. Baš gledam kakve glupe ideje ljudi imaju o meni, kad se čude
da na kompjutoru imam linux. Kao, ja sam duhovnjak a duhovnjaci su glupi
ko kurac i ne kuže se u te stvari. Ja sam ti malo čudni duhovnjak, koji
si sam napiše program za pregled i katalogiziranje fotki kad mu
postojeći ne odgovaraju, koji ima HP 50g kalkulator na stolu, i koji ti
piše poruku u jednom prozoru a onda se prebaci u netbeans u drugom i
tamo nastavi kucati kod. To što sam drugim ljudima dao priliku da rade
nešto u mojoj firmi nije zato što ja to ne bi znao raditi, nego zato da
njima dam priliku da se pokažu, jer nije fora da ja sve radim, htio sam
da i oni budu dio svega toga. Ja sam napisao 20-tak tisuća linija koda u
objektnom Pascalu (nešto poput C++) u doba kad ni ferovci nisu imali
pojma o objektnom programiranju, to je bio koncept u razvoju a Java je
bila mlad jezik u povojima, korisnička sučelja su se pisala pomoću ASCII
grafike u DOSu, kakvi windowsi i pičke materine. Nisam ja dao Džeki da
za mene programira zato što ja to ne bi znao; ja sam uvijek bio daleko
bolji i iskusniji programer od sirotog iskompleksiranog Džeke. Ja sam
njemu htio dati priliku da se osjeća bitno i korisno, da se ima priliku
pokazati i napraviti nešto bitno i vrijedno. I što sad imam od toga,
budalu koja svima kuka kako sam ga jadnoga iskorištavao tjerajući ga da
radi teške informatičke stvari dok se ja okolo zajebavam. U stvarnosti,
meni je veći gušt programirati nego drkati kurac, meni je to uvijek bila
fora, ja sam programirao 16 sati dnevno iz zabave i radi vježbe, meni je
bilo veliko odricanje kad sam morao pustiti nedoučene mulce da šlampave
po projektima o kojima puno toga ovisi, a zato što su se i ovako
osjećali iskompleksirano zato što ja sve radim i za ništa ih ne trebam,
čak ni za informatiku koja im je uži fah.
I eto ti kako završava kad krivome daš priliku da se pokaže. Taj se
fakat pokaže. Sad recimo ja kucam kod kojeg je trebao napisati netko
kome je informatika uži fah, ali je imao pametnijeg posla, mislio je da
sam ja duhovan pa za mene to može napraviti zakurac, nije to prava
stvar. Pun mi je kurac idiota, slap, a ti bi im svima mogao biti
poglavica i s njima lokat kompot od bunike.

-- 
http://www.danijel.org/