Nino Krvavica wrote:
>> Istina, ponekada idu, kao zastitni mehanizmi, jer Sotona nas takodjer
>> nadilazi.
>>
> 
> :)))
> Znači tvoj stav je; I Bog i sotona me nadilaze pa ću pljuvati i mrziti
> obojicu i sve što predstavljaju da se nebi slučajno ponizio i iskazao
> poštovanje sotoni? Bravo!

Ja sam puno puta izrazio poštovanje vragu i to mi nije nimalo naškodilo.
Ljudi se boje krive stvari - misle da će pripasti vragu ako mu se
poklone. To je kontradiktorno, jer ako se pokloniš vragu a ne znaš da je
vrag, onda se nisi poklonio vragu nego onome čemu si mislio da se
klanjaš. Od toga vrag nema nikakve koristi, a ti si se poklonio Bogu.
Tako je vrag osujećen. Ako se pak bojiš klanjanja vragu, pa se odbiješ
pokloniti Bogu, od toga vrag ima koristi. Zato se vraga ne treba bojati,
treba se bojati vlastite nedostatne predanosti Bogu. Tko ima predanost
Bogu, bit će ugođen na Boga kao kompas na sjever. Taj kad vidi Boga u
obliku najlon vrećice poklonit će mu se, i kad vidi vraga u obliku Boga
proći će kraj njega kao kraj turskog groblja. Predanost Bogu štiti od
zablude, i to ne u smislu da ne možeš pasti u zabludu, nego u smislu da
nije bitno jesi li pao u zabludu.

Da to prevedemo na seljački: recimo da te transvestit zbari, tebi se
digne kurac na njega jer misliš da je žensko. Nije se tebi digao kurac
na frajera u ženskoj odjeći nego na žensku, na ono što si mislio da on
je. Kad vidiš da ima kurac, budeš zbrisao. Neće te navesti da poševiš
frajera. Dakle upute o izbjegavanju transvestita su nebitne za
heteroseksualce, oni su sigurni od te vrste obmane. Jedino netko tko je
i inače peder će poševiti frajera obučenog u žensku nakon što vidi da
ima kurac. Da bi transvestit mogao uspješno zbariti heteroseksualnog
muškarca, morao bi si tako učinkovito promijeniti spol da ima apsolutno
sva svojstva žene, a ne samo odjeću. Dakle morao bi postati žena u
svakom smislu, a ako je žena, onda nije ni transvestit ni peder, pa nema
ni obmane. Dakle da bi vrag mogao sveca obmanuti i predstaviti mu se kao
Bog, morao bi u svakom smislu biti Bog, jer će inače svetac vidjeti da
nešto ne štima i zbrisati.

>> Ono na sto ti ciljas je klasicno podmetanje, koje bi proslo da radis
>> sa konkretnom spoznajom o tome tko je, a tko nije inkarnirani Bog, i
>> da to imas u iskustvu. Ovako ti meni imputiras da sam bahat prema de
>> facto svecu i samome Bogu, sto je potpuno besmisleno iz tvoje pozicije.
> 
> Ništa ti ja ne "imputiram", u principu raspravljam s idejom a ne s tobom.
> Činjenica je da ti pokušavaš podmetnuti ideju da si ti ok i da način na
> koji se ponašaš prema "mogućem" Božjem utjelovljenju je sasvim u redu,
> jer ga ti samo "provjeravaš", a tako se naime provjeravaju Avatari.
> Jednako kao što su i židovi provjeravali Isusa, galameći iz gomile "Ako
> si Sin Božji siđi s križa". Bravo još jednom...

Zanimljivi problem koncepta provjeravanja je implicitna pretpostavka da
je provjeravatelj u stanju prepoznati ispravni odgovor. Recimo da ja
idem provjeravati nekog matematičara, on mi nešto odgovori, i kaj ću ja
sad s tim? Dakle provjeravati nekoga možeš jedino ako si mu barem
jednak, a po mogućnosti bolji. Zbog toga u školi učitelji provjeravaju
učenike, a ne obrnuto. Sam koncept da bi učenik provjeravao učenika ili
da bi bilo tko provjeravao avatara je idiotski. Ti ga provjeravaš sa
razine n, on ti odgovori s razine n+5, ti odgovor protumačiš s razine n,
i vjerojatnost da zaključiš da je taj prošao provjeru je, pa, teoretski
jednaka vjerojatnosti slučajnog pogotka, ali u praksi je još i gore,
budući da čak i kad slučajno dođeš do ispravnog odgovora s njim ne možeš
ništa.
Tu se zagovornici koncepta provjere obično pozovu na "sadhu/šastra"
princip, dakle da učitelja ne može provjeravati učenik, ali ako drugi
učitelji vele da je dobar, i njegov nauk je u skladu sa svetim spisima,
onda je učitelj autentičan.
To sad zvuči kao super rješenje ali problem je zapravo rekurzivan, jer
se za svaku stvar koju koristiš da bi provjeravao također postavlja
pitanje kako znaš da je ona autentična. To je legitimno pitanje budući
da Krišna u Giti govori o tome da se on pojavljuje kad se učenička
nasljeđa izgube. Ako se dakle avatar pojavi nakon što se učeničko
nasljeđe izgubilo, teško ćeš provjeravati avatara učeničkim nasljeđem;
ako je nešto od nasljeđa i ostalo, to je šarlatanstvo i lažna religija,
a ne autentični nauk. Dakle teoretski bi avatara mogao provjeriti pomoću
svetaca i autentičnih učitelja, jedini problem je što se avatari
pojavljuju kad je svijet u takvom kurcu da je s njega nestalo i svetaca
i učitelja. Sa spisima je stvar još gora, jer ako je nestalo svetaca i
učitelja, onda je s njima nestalo i razumijevanje stvarnog značenja
spisa, što znači da ti se broj opcija za provjeravanje avatara smanjuje
na nulu.
Stvarni način za provjeravanje avatara je taj da pogledaš kome se
klanjaju sveci i dobri a mrzi ga najgora bagra. Taj je dobar. Recimo
dokaz da je papa Ratzinger dobar je taj što ga sva bagra mrzi i
spletkare protiv njega. Da ga bagra voli, to bi značilo da ništa ne
valja, jer onaj tko valja mora ugrožavati bagru.

U stvarnosti, učitelj će sebi probrati učenike, neće učenici birati
učitelja. Oni koji su umišljaju da biraju učitelja i izlažu ga kušnjama
da vide je li pravi, zaluđuju sami sebe. Nisu oni materijal za učenike;
čak i da oni nekim čudom ustanove da je učitelj pravi, svejedno ih ne bi
primio. Oni koji u suzama padnu pred koljena učitelju i vele "ovdje sam,
Bože", i u duši im se otvore nebeska vrata i kroz njih se ukaže Bog, oni
su na pravi način iskušali učitelja. Naime kad kvalificirani učenik
učitelju pristupi kao Bogu, Bog mu se iznutra objavi. To je jedini
"test", a podjebavati učitelja mogu jedino budale i mrakovi.

-- 
http://www.danijel.org/