Šime Begovć wrote:
> "Danijel Turina"  wrote:
> 
>> E da, mislim da ima
>> još nešto, prodao mi je foru da je znak ljubavi ovisiti o drugima, ne
>> držati konce u svojim rukama nego se odreći vlastite moći da bi dopustio
>> drugome da napravi nešto za tebe, makar se izložio prema tom drugom i
>> dopustio da te zajebe.
> 
> I koji je tu smisao, s kojom nakanom bi se netko odricao svoje moći?

Ma nije to tako blesava ideja, ima korjene u jako pametnim tekstovima
poput bhagavatapurane, caitanya-caritamrite i evanđelja, ali imam dojam
da je u svojoj osnovi jako problematična jer može poslužiti kao zamka u
koju niže biće može uhvatiti više. Uostalom to je čest motiv u raznim
legendama, kad netko nekoga na prijevaru odvoji od njegove moći i onda
ga ubije ili zatoči u tamnicu, tako da se očito ne radi o nepoznatom
konceptu.

> Mislim, 
> ako imaš neku moć, znanje, što bi uopće mogao postići za drugoga odricanjem 
> od svojih vrijednosti?

Jedna teorija glasi da bi tako približio više stvari nižim bićima, koja
bi inače bila spržena na silini svijesti višeg, božanskog bića, i ne bi
mogla prema njemu osjećati ništa osim strahopoštovanja. Druga teorija
glasi da bi takvo ograničenje bilo oblik igre između nekoliko viših
bića, kao kad ljudi igraju kompjutorske igrice. Primjer prvog koncepta
je situacija gdje učitelj podučava učenike, kao u slučaju Isusa koji je
približio neke stvari potpuno nedostojnim ljudima, koji su ga na kraju i
ubili, što pokazuje neke probleme s tim konceptom. Drugi primjer je
Krišnina lila, gdje se on s hrpom prosvijetljenih yogija zafrkavao po
poljima napasajući krave i sakrivajući curicama odjeću dok su se kupale,
dakle imaš jednog avatara koji se inkarnira kao vodeći u toj grupnoj
Božanskoj inkarnaciji, odnosno lili, i njegove pratioce, koji su također
avatari, koji pak glume njegove žene, prijatelje i što već. Takvi
avatari mogu utjelovljavati puruše, ali i različite božanske energije,
odnosno śakti, pa se zato zovu śaktveśa avatari. Bića čije su duše
napravljene od raznih vađri spadaju u tu skupinu. Obični ljudi sa svojim
astralnim dušama po tom kriteriju spadaju u, ne želiš znati što.

>  >Tu mi je prodao foru, iz kombinacije te dvije
>> stvari sam išao podučavati ove budale, koje su mi radile o glavi i
>> gledale kako da me što bolje i temeljitije sjebu i napiju mi se krvi. E
>> još nešto mi je prodao, naime prodao mi je foru da on pripada tradiciji,
>> da je on tradicija koja priznaje ono što ja radim, a ja sam tada bio
>> jako osjetljiv na te stvari zato što je moj duhovni pristup bio još
>> uvijek eksperimentalan, nisam imao teorijsku podlogu i radio sam na
>> instinkt, i kad bi mi nešto potvrdilo da je to što radim OK to bi meni
>> tada puno značilo. Mislim da me je i tu sjebo.
> 
> Hoćeš reći, igrao je poput iskusnog maga, uvaljujući ti svojevrsnog 
> trojanca-došepesao se tebi kroz tvoju nesigurnost u vanjskom nastupu?

Ne. Stvar je daleko kompliciranija, za nekoliko redova veličine, i
sadrži puno ambivalentnosti, neegzaktnosti, i stvari koje na prvi pogled
zvuče kontradiktorno ili nelogično. Recimo, Felix i ja imamo jedno
zajedničko svojstvo: potpuno smo samouki. Razlika između nas je u tome
što se on u svojoj nesigurnosti i iskompleksiranosti nije mogao pomiriti
 s činjenicom da se sam morao probijati i ustanovljavati što je istina a
što ne, pa je izmislio hrpu izmišljenih prijatelja, učitelja na tibetu,
putovanja na koja nikad nije išao, uglavnom na mjesta opisana knjigama
koje je čitao, ukratko lik je živio u svijetu snova kojim je kompenzirao
činjenicu da se nikad nije imao petlje maknuti iz Zagreba jer kaj bi mu
familija rekla. Dakle on se sam probijao kroz stvari, ali na takav način
 da isfantazira događaje, isfantazira osobe i iskustva, i onda pokuša
nekoga uvjeriti da je to stvarno, a kad taj popuši foru onda ga koristi
kao dokaz da je sve istina, tako što ga implicitno ucjenjuje po principu
"kakav si to onda ti ako si mi povjerovao u te laži?"

Ja sam dakle imao sličnu situaciju kao on, morao sam se sam probijati,
nisam imao učitelja i nisam nikamo išao, s tim da sam ja stvarno
meditirao, izmislio sam hrpu stvarnih i funkcionalnih tehnika, imao sam
stvarna iskustva, ali u svemu tome mi je bilo jako teško razabrati se
budući da u doba kad sam sreo Felixa nisam u svemu tome još došao do
kraja, pa nisam znao gdje sam u usporedbi s maksimalnim dosezima, što je
to što radim u nekakvim apsolutnim kriterijima, kako se uklapa u
iskustva drugih yogina, ukratko bio sam u poziciji nekoga tko cijelo
vrijeme mapira neistraženi teritorij i jako bi mu dobro došlo da može
popričati s nekim tko ima slična iskustva. S druge strane, ja sam imao
stvarne duhovne moći, pa mi nije bilo samo tako prodati foru, i ja sam
od samog početka vidio gdje je Felix po nekakvim apsolutnim kriterijima,
vidio sam da se radi o astralnom biću koje nema duhovne prisutnosti na
vađri, tu mi nije mogao prodavati foru da je nešto specijalno, ali opet
je bio jači od većine ljudi koje sam do tog trenutka upoznao, i u njemu
sam skužio nešto poznato, slično onome što sam skužio kod Sai Babe.
Ponavljam, to je bilo formativno razdoblje, u kojem ja još nisam bio
sasvim siguran što sam ja točno. Bilo mi je jasno da sam neka vrsta
naprednog yogina, imao sam specifične moći i iskustva koja su vrlo
rijetka, ali nisam imao stvarnu, apsolutnu sliku o tome, tako da sam o
sebi imao dosta umanjenu sliku i bio sam sklon misliti da uopće nije
neki problem naći nekoga tko mi je ravan. E to je Sanat Kumara
iskoristio (na sličan način na koji u jednoj knjizi od Zelaznog Anubis
prca u mozak jednog drugog boga inače moćnijeg od sebe, koji je iz nekog
razloga izgubio pamćenje pa ne zna tko je i za Anubisa misli da mu je
gospodar pa mu vjerno služi), i u toj fazi mi se naprodavao fora kao
nikad. Dosta tih stvari ja uopće nisam prepoznao kao probleme zato što
zvuče samorazumljivo i arhetipski, unatoč tome što je moje osobno
iskustvo govorilo suprotno. Naime, ja tada nisam sebi i svojem iskustvu
vjerovao koliko sam trebao, i bio sam sklon zanemariti ono što sam
osobno vidio ako mi dođe pet svećenika iz pet religija i tvrde suprotno,
recimo ja vidim da je ljubav viša astralna supstancija i da sve iznad
toga potpuno drugačije izgleda, a oni vele da je ljubav sam Bog i od
Boga, i tu ja nisam rekao "pojma nemate, neznalice", a trebao sam. To su
sve jako komplicirane stvari u kojima se teško razabrati, i zapravo samo
Dominik, Romana i Biljana znaju kako funkcioniraju moji misaoni procesi
i kako se ja razabirem kroz sve to. Sve ovo što ja pišem je zapravo
slikovnica, prijevod na simbole, i ima jako malo dodirnih točaka s onim
što ja tu percipiram i radim, praktički je na razini kad svojem sinu od
pet godina objašnjavam kako radi avion. Kaj god da mu velim, ili neće
shvatiti, ili će biti takvo pojednostavljenje da neće imati veze sa
stvarnošću. Onda uzmem list papira, zavežem ga za uzicu i vučem kroz
zrak da leti i velim mu "evo, tako ti radi avion, samo što umjesto uzice
ima motor koji ga gura naprijed".

Problem s mojom percepcijom je što je toliko direktna, toliko izravno
radim s visokim supstancijama, da je neprevediva na astral, pa tako i na
ljudske misli. Zbog toga imam ogromnih problema umapirati duhovno
iskustvo u ljudsko iskustvo na takav način da dobijem rezultat koji je
linearno konzistentan, a što mi je potrebno prije svega za objašnjavanje
drugima, jer ja radim s izvornom duhovnom supstancijom, a ne s manjkavim
projekcijama na niže razine. Zbog toga je sasvim moguća naizgled
kontradiktorna situacija u kojoj imam velike duhovne moći ali zapravo ne
znam što točno radim, kako se to zove i gdje se nalazi u apsolutnom
koordinatnom sustavu. To me ne sprječava u rađenju stvari, samo u
razumijevanju urađenog. Naravno, to izgleda besmisleno bedacima koji su
o duhovnosti samo čitali beskonačne prepisivačine ogromnog niza
šarlatana i neznalica koji samo jedni od drugih prepisuju i recikliraju
izlizane koncepte koji ni izvorno nisu bili nešto. Ali da je moja
situacija bila problematična, to je neosporno, budući da bez znanja o
mojem položaju u nekakvim apsolutnim okvirima zapravo nisam mogao
sigurno znati gdje je ono što ja radim u odnosu na nešto o čemu netko
drugi priča, a budući da sam išao po principu "err on the side of
caution", dakle konzervativno sam procjenjivao vlastite dosege, hrpu
puta mi se neka totalna budala pokušavala prodati pod nekakvog
autoriteta, i to bi funkcioniralo dok takvoga ne bih ispreskakao uživo,
jer inače ne bih bio siguran kako stoje stvari.
S druge strane, dvaput sam naletio na sebi ravne, i sad su mi žene. :)

-- 
http://www.danijel.org/