On Sun, 26 Feb 2006 11:36:22 +0100, Radoslav Zerjavic wrote:

> "Danijel Turina"  wrote in message
> news:uh8b84efqkyz$.1dubuzb3vogx1.dlg@40tude.net...
>>
>> Zanimaju me moguci komentari. Mislim da se nalazimo u situaciji u kojoj do
>> simbola apstrahirane filozofije prijete izazvati svjetski rat u kojem ce
>> poginuti jako veliki broj do simbola apstrahiranih ljudi, s tim da ce
>> sranje koje nastane biti posve konkretno i nimalo simbolicno. Zbog toga
>> nisam sklon idejama koje zagovaraju uvodjenje vise simbola. To mi lici na
>> corruptissima re publica plurimae leges, odnosno, parafrazirano, sto manje
>> Isusa tim vise krizeva.
> 
> S jedne strane simboli kompenziraju nedostatak sadrzaja, ali s druge strane
> oni su pocetak prihvacanja i okupljanja oko novih ili novootkrivenih
> vrijednosti. Prvo postoje razni simboli, zastave oko kojih se okuplja i onda
> pocinje sukob. Cini se da su simboli samo sredstvo kojim se izrazavaju
> dublje nesvjesne podjele, tako da se na razini simbola ne moze nista
> rijesiti jer se ocito radi o razini manifestacije, a ne uzrocima. Bilo bi
> bolje poticati iznosenje nesvjesnih sadrzaja na sve moguce nacine, pa i kroz
> simbole, ali i na druge nacine, jer simboli imaju tu nezgodnu osobinu da
> okupljaju mase i onda sve krene tom logikom. Bolje je dijalog, prepoznavanje
> slicnosti, ali i razlika, raspravljanje o prednostima jednog sustava
> vrijednosti u odnosu na drugi, sirenje prostora razumijevanja. Ovo je bolje,
> ali zahtjeva odredjene kapacitete, pa ostaje i dobri stari nacin rjesavanja
> toljagama.

Ovo sto si napisao je sasvim na liniji mojeg izvornog komentara, koji veli
da su simboli posljedica, a da je problem u ljudima. Ipak, to sto su
posljedica, odnosno simptom, ne znaci da je pametno pustiti da ta vrsta
simptomatike predje u normalu. Naprotiv, u ovom slucaju okupljanje oko
simbola predstavlja jasan znak zastranjenja od bitne naravi religijskog
nauka, a shvacanje po kojem je isticanje kriza znak dobrog krscanina vidim
kao opasno krivovjerje, kojemu bi se sami krscani trebali najostrije
suprotstaviti tvrdnjom da su ljubav prema bliznjemu i prema Bogu, te
posjedovanje punine svih vrlina znak krscanina, dok su krizevi i ikone znak
licemjerja. Cesto, naime, usta i djela ne govore ono cega je srce puno,
nego sluze kao nadomjestak, uvjeravanje sebe i drugih u ne-stvarnost.
U tom kontekstu ne vidim okupljanje oko simbola kao pozitivnu pojavu, nego
kao negativnu, otprilike kao okupljanje nogometnih navijaca na utakmicama,
gdje je nogomet samo formalni povod i racionalizacija tucnjave i razbijanja
kao bitne naravi situacije. Samo mrznja i nasilje okupljaju oko apstrakcija
i simbola. Ljubav je uvijek usmjerena na konkretno, na osobu s konkretnim
svojstvima. Povrsno je moguce okupljanje oko simbola dozivjeti kao neku
vrstu ljubavi (prema domovini, vjeri, klubu), ali uvijek to implicira
uvertiru u konflikt, okupljanje protiv "drugih".

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/