Djurdjica Crnogorac wrote:
> Ja sam rekla da je Danijel *vjerojatno* Šiva jer sam u to vrijeme čitala
> Bhagavata Puranu gdje sam našla podudarnosti između njega i opisa Šive.
> To ne znači da on nije i daleko više od toga. Ja ti to ne znam, a ne
> znaš ni ti, dakle nema smisla moju izjavu uzimati kao argument u pitanju
> postavljenom Danijelu. Za to uzimaj izjave koje je Danijel sam izrekao.
> On ne govori da je Šiva nego da je Bog.

Zapravo, koncepti te vrste su previše djetinjasti da bi prenijeli
stvarnost. Djetinjasti su u smislu da si ljudi zamišljaju panteon bogova
i anđela na sličan način na koji bi si krave zamišljale velikog nebeskog
bika. U stvarnosti, jedva da se išta od tako visokih stvari može
iskusiti a da te ne sprži kao letlampa moljca, a ako se i iskusi
praktički je nemoguće o tome reći išta osim mantrički nabijenih
astralnih simbola koji pokušavaju slušatelja uputiti na stjecanje
osobnog iskustva, jer klasična komunikacija, koja implicira postojanje
zajedničkog iskustva, tu nema smisla. Ja recimo uopće ne mogu opisati
način na koji ja stvarno percipiram Sanat Kumaru. Ja imam njegovu
mantru, koju kad "pomislim", dakle kad ga se prisjetim u njegovoj
izvornoj naravi, dotaknem njegov duhovni kontekst tamo gdje se on
nalazi, i osjećam puno toga o njegovom duhovnom stanju, a ništa od toga
nema oblik misli ili riječi. Misli i riječi nastaju kad ja taj osjećaj
njegovog konteksta pokušam zadržati kad dotičem astralnu supstanciju, i
tu se polako kristaliziraju ideje onako kako se iz zraka po hladnoći
kristalizira inje na hladnim površinama. Te kristalizirane astralne
strukture su aproksimacije, najbliži ekvivalenti, dakle to nikad nije
*točno to*, zato što je izvorna stvar takva da ju ništa niže ne može
potpuno obhvatiti, ali kad sjena toga padne na nižu tvar, ona može
prenijeti dovoljno mantri da se putem njih u posebnim uvjetima može
rekonstruirati iskustvo. Ali nije žvaka za seljaka.

Monoteistički judeokršćanski koncept po kojem postoji jedan Bog i hrpa
anđela je, naravno, pogrešan. Postoji transcendentalni Apsolut, brahman,
s one strane relativne kreacije, ali u relativnoj kreaciji postoji puno
duhovnih bića koja možemo opisno nazvati Bogovima. Ta oznaka, dakako,
nema previše smisla, jer se u njoj podrazumijeva da bi se bogovima
trebalo moliti ili klanjati. Takvi Bogovi su zapravo bića koja borave u
blaženom stanju spoznaje jer su sviješću naslonjeni na brahman i u sebe
primaju i iz sebe zrače sat-ćit-ananda. Njihovo djelovanje na niža bića
poput ljudi je takvo da uzrokuje ulazak u samadhi, stanje samospoznaje
Apsoluta. Dakle kad te takav puruša dotakne, stvarnost, blaženstvo i
svijest zasjaju u tebi iznutra, brahman koji je tvoja izvorna narav se
probudi u prisutnosti Onoga, tko je brahman u relativnom svijetu. Jedina
iznimka od toga je Sanat Kumara, on je neka vrsta puruše-idiota,
obmanutog i zaluđenog, na putu u smrt i propast. On je među purušama ono
što je Štefek među ljudima: sablazan i karikatura. :)

-- 
http://www.danijel.org/