Danijel Turina wrote:
> je grožđe ionako kiselo. To je možda stvar zbog koje ga u najvećoj mjeri
> prezirem, ta sklonost racionalizaciji svakog govna u kojem se nalazi kao
> nečeg što je tu po karmi i sarmi, za veće dobro, i što treba prihvatiti
> s povjerenjem u Satan Kumaru koji ga je izlegao ovakvog samopravednog i
> istinoljubivog. Ja kad se nađem u zamci ja gledam kako izaći van, ne
> uvjeravam sam sebe da to nije zamka nego prekrasno mjesto na kojem se
> nalazim po Božjoj providnosti. Felix mi je u tom smislu najljigavija,
> najjadnija spodoba koju mogu zamisliti, on je utjelovljenje kapitulacije
> duha pred materijom.

Da objasnim ovo, budući da neki vjerojatno neće shvatiti zašto smatram
da je to jadno.

Naime, kad te stave u zatvor, a ti si svjestan da si u zatvoru i daješ
sve od sebe da izađeš van, a kad te netko pojebe u dupe ti ga zamrziš i
idući dan mu zabiješ šrafciger u oko, dakle kad si svjestan da je
situacija u kojoj se nalaziš teško sranje i da se protiv nje treba
boriti, tvoj duh je neporažen.

S druge strane, kad te stave u zatvor a ti se uvjeravaš da je to zapravo
dobro, i kad te istetovirani bajker jebe a ti zaključiš da je on zapravo
osoba tvog života, zavoliš ga i planiraš se doseliti kod njega nakon
zatvora, tvoj duh je poražen i slomljen, i to je apsolutno najgora stvar
koja se osobi može desiti. Dakle kad zlo više ne mrziš, nego se pomiriš
s njim, opravdavaš ga i usvojiš kao dobro. Eto, Felixa ja tako prezirem
da bi mu se u usta popišao, zato što je on poražena osoba, taj je
zavolio istetoviranog bajkera i zove ga "tata". Zbljuv.

-- 
http://www.danijel.org/