Martina Zagar wrote:
> 
> "Danijel Turina"  wrote:
>> U stvarnosti, kod Boga nema tolerancije prema zlu, i nema opraštanja.
>> Ako imaš zla svojstva, nitko ti ih ne može oprostiti, nego ih se ti
>> moraš osloboditi. Ako si ih se oslobodio, onda ti se nema što opraštati
>> budući da nemaš zlih svojstava. U svakom slučaju nema mjesta nikakvom
>> oprostu, a time ni suosjećanju. Imaš samo vrlo jasne koncepte duhovne
>> jasnoće, slobode i čistoće, pravednosti koja je manifestacija brahmana u
>> relativnom. Sanat Kumarin koncept suosjećanja, odnosno samilosti,
>> kompletno prlja situaciju i proizvodi ovaj gnjusni mulj koji tu postoji,
>> hrpu etičkog relativizma po kojem jake i dobre treba zgaziti a slavi se
>> prosječnost, grijeh postaje norma ponašanja i normalno stanje, a koncept
>> čistoće pred Bogom je nepoznat.
> 
> Pokusavam skuziti sto znaci taj koncept kad se spusti na razinu svjetovnog
> funkcioniranja. Neke elemente koje si spomenuo mogu prepoznati skroz u
> usadjenom osjecaju duznosti prema covjecanstvu, prema kolektivu, iz kojeg
> onda povratno dolazi osjecaj zadovoljstva zbog uspjesno obavljene duznosti.
> Stapanje s cjelinom u osjecaju ljubavi takodjer, u kojem se onda prividno
> gubi dojam osobne ogranicenosti. To je (valjda) jasno i prepoznato. No,
> znaci li to da je bilo kakvo stanje koje sadrzi odnos s cjelinom zlo,
> dakle,
> bilo kakvo poistovjecivanje s razinom manjom od Boga? Hm, odgovor se
> namece.
> 
> Ispada da taj nakardni koncept funkcionira za ljude koji su ispodprosjecni
> po svojim etickim kvalitetama, a zarobljava sve ljude koji su ga usvojili
> kao normalnog i ne mogu ga nadrasti. Kao da je osmisljen s krivom
> pretpostavkom kakvi ljudi jesu pa su i kriteriji postavljeni nisko.
> 
> I jos: dobro za vecu zajednicu, naustrb malog osobnog dobra, moglo se
> koristiti kao nekakav korektivni faktor protiv egomanije. Ovako sad izgleda
> da nema bas nikakve potvrde radi li covjek nesto dobro, osim direktne
> potvrde od Boga. Sve druge "potvrde" imaju vecu sansu biti pogresne i
> naopake, nego stvarne, zapravo nemaju nikakvu vrijednost. Dosta zeznuto.

Gledaš to sve skupa previše ograničeno. Ti podrazumijevaš hrpu stvari
koje ne treba podrazumijevati - recimo, koncept zajednice je, što?
Koncept čovjeka je, što? Koncept dužnosti je, što? Koncept materijalnog
svijeta, koncept univerzalnosti materijalnih zakonitosti, koncept
unaprijed zadanih ograničenja, koncept pravila koja su ista za sve, ma
milijun tih stvari s kojima ti radiš iz žablje perspektive i nikad ih ne
dovodiš u pitanje su njegove izmišljotine i potpuno su disfunkcionalne.
Recimo, kako osiguraš da će se pojedinačna bića morati udruživati u
grupe, kako bi surađivala s tvojim konceptom brisanja granica među njima
i njihove integracije u veću strukturu? Postaviš pravila igre tako da
udruživanje bića daje bolje rezultate nego individualni razvoj. Kako to
osiguraš, tako što postaviš plafon na individualni razvoj, ograničiš
stvari koje pojedinac može napraviti individualnim razvojem na
materijalnom planu. Kako to u prijevodu izgleda? Daj si zamisli kako
izgleda "društvo" bića koja ne možeš povrijediti jer imaju vađrom
ojačano tijelo, ne trebaju jesti pa im ne treba hrana, ne treba im
ogrijev, ne treba im kuća jer su neosjetljivi na elemente i mogu
materijalizirati što god hoće, ne treba im zaštita jer su nedodirljivi,
pa se ni u tu svrhu ne moraju udruživati, dakle komunicirat će iz
razloga iz kojeg komuniciraju sveci - da bi zajedno slavili Boga,
recimo, ali ne iz nižih razloga. Naglo imaš kompletno drugačiju
situaciju - ako netko hoće raditi sranja, izgubi više sposobnosti i
izložen je nemilosti prirode, čime je rađenje sranja jako demotivirano.
Ako razvija vrline, ima veću moć i svijest, pa je razvoj vrline motiviran.

Ukratko, zbog specifičnih plafona koje je ovaj idiot postavio ovdje,
demotiviran je razvoj vrline jer te na ovom njegovom paklu izlaže
napadima i problemima svih vrsta, motivirano je udruživanje na razini
najmanjeg zajedničkog nazivnika, veća zajednica je moćnija od manje
zajednice pa je motivirano uspostavljanje što većih zajednica radi
zaštite, sposobnosti pojedinca su manje-više konstantne i teško se
mijenjaju individualnim nastojanjem pa se najveći napredak postiže
udruživanjem više pojedinaca u kolektivni entitet, ukratko, kad pogledaš
dokle to seže, dobiješ par jednostavnih dodataka koji su od ovog svijeta
napravili totalni pakao. Za početak, prekineš temelj na kojem su
napravljeni svi ostali svjetovi, a to je izravna korelacija između
duhovne veličine bića i njegove moći. To opravdaš nekakvim anahatičnim
idiotizmom na temu da želiš da svi budu ravnopravni jer je u svima
brahman, ali Bog nije htio da svi budu ravnopravni, i u svakom slučaju
Sanat Kumara je na tom svijetu ravnopravnih ravnopravniji od ostalih,
tako da je, kad maknemo laž, stvarni razlog "ravnopravnosti" je
demotiviranje duhovnog razvoja pojedinca, onemogućavanje jakim
pojedincima da demotiviraju udruživanje slabih u košnice i demonstriraju
druge mogućnosti razvoja, itd.

Uglavnom, stvar se zasniva na jednostavnom principu: oduzmi pojedincu
mogućnost individualne moći, i osiguraj da se veća moć od konstantno
definirane moći pojedinca može postići jedino udruživanjem u kolektive,
i dobio si ovo i ovakvo sranje od svijeta. To je ono što sam ja mislio
kad sam rekao da je ovaj svijet zapravo malo ukrućeni astral s par
dodatnih pravila; makneš direktnu korelaciju između duhovne snage bića i
oblika fizičkog utjelovljenja, makneš svetost i nepovredivost vlastitog
bića izvanjskim faktorima, postaviš konstantno definirani limit osobne
moći koju biće može imati neovisno o duhovnoj snazi, ukineš korelaciju
između vladanja energijama razine i duhovne veličine bića, i eto ti
pakla u ime ljubavi, bliskosti, zajedništva, suosjećanja i sličnih
anahatičnih sranja.

Naravno, ovo je dosta kondenzirana informacija i trebalo bi ju
"razmutiti u dosta vode" da postane pitka, recimo svetost i
nepovredivost vlastitog bića znači da ne može netko uzeti pištolj i
ubiti te iz čista mira, ili ti puštati struju kroz tijelo i tako te
mučiti; to je na astralu nemoguće. Povrijediti te može jedino tvoj
grijeh, koji ti ukida astralnu neranjivost i nepovredivost. To u
prijevodu znači da ti nitko ne može napraviti zlo osim ako ti njemu
prije nisi napravila zlo, a i tada ti može napraviti točno toliko koliko
si ti njemu. Ovdje ti može raditi što god hoće i pojeo vuk magare.
Korelacija duhovne snage bića i oblika utjelovljenja je ono zbog čega
svi očekuju da Božji avatar izgleda kao neka vrsta blještavog svjetla u
koje grešnici ne mogu gledati, a ne kao običan čovjek. Na astralu bi to,
naime, točno tako i izgledalo, jer postoji korelacija između duhovne
snage i vanjskog izgleda. Isto važi i za moć - duhovno veća i svetija
bića imaju veću moć, a nerazvijena i grešna imaju malu ili nikakvu.
Ovdje svi imaju istu. Korelacija vladanja energijama razine i duhovne
veličine bića je nešto slično - na astralu, duhovno razvijenom biću
cijela razina služi, sva obilja mu dolaze, sve je u njegovoj službi, a
duhovno niskom i grešnom biću se ništa ne odaziva i ništa mu ne dolazi,
sve je od njega odbijeno. Jedino ovdje se Isus mora roditi u štali jer
su bogati uglednici rezervirali sobe u svratištima. Itd.

Bilo bi dovoljno maknuti tih par ograničenja s fizičkog plana, pa da
vidiš kako on postaje kraljevstvo svetosti i vrline, u kojem bi vladali
sveci, a grešnici bi kopali po smeću i sakrivali se u šumama da ih nitko
ne vidi, umjesto da je obrnuto kao sada.

-- 
http://www.danijel.org/