Ratko Jakopec wrote:
>>> Skuplja "ekipu" za "kavicu" tamo gdje ih ima, znas ti njega, nekako ne voli
>>> biti sam.
>  
>> Ja mislim da ga je jako pogodilo kad je pročitao da neki lik priča o
>> duhovnom zanosu. Naime to je nešto čega ni on ni Gogala u svojim
>> praznim, sivim i besmislenim životima niti imaju, niti će ikad imati, pa
>> im ostaje da tu vrstu kiselog grožđa ismijavaju.
> 
> Prilicno optimisticna teorija prema kojoj Jado percipira stanovitu
> kvalitetu i zali sto je nema, nesto tipa XY percipira da je van Gogh dobar
> slikar i zao mu je sto on nije. 

Ja bih to bio sklon ovako gledati - on je stvor koji je prije svega
vođen svojim kompleksima i frustracijama, netko tko će podmuklo
klevetati lika koji ima firmu za popravljanje kompjutora koja je
uspješnija od njegove firme za popravljanje kompjutora, lika će
proglasiti za luzera i glupana i njegove reklame forwardati na trash
grupu. To je lik koji će vidjeti da ja mogu stvari koje su njemu izvan
dosega, a njemu se ne dopada da mu je nešto izvan dosega jer on voli
svoj mali, uređeni dječji vrtić od svijeta, pa će to što ja radim
proglasiti za trash i forwardati na trash grupu. Budući da je jadan,
ogorčen, podmukao i pun mržnje, što su mu temeljne motivacije u svemu
što radi, mrzi ljude koji ga podsjećaju na suprotne kvalitete, pa pizdi
po njima. Ukratko, njemu se život svodi na pižđenje po meni, pižđenje po
liku koji bolje od njega popravlja kompjutore, i po svemu što odudara od
njegove vizije šupačkog svijeta u kojem se ništa ne usudiš da ne bi
slučajno prešao granice onoga što je u tvojem kvartu cool. On pizdi na
stvari koje ga podsjećaju na njegove propuste, na njegova ograničenja,
na njegov kukavičluk i na veličinu svijeta izvan njegovog dječjeg
vrtića, a uz to se pokušava tješiti pronalaženjem nekoga tko je gori od
njega, kako bi se osjećao bolje, pa je sad našao nekakve hare krišne i
misli da je bolji od njih zato što su oni po njemu jadni fanatici
ispranog mozga a on je linuxaš otvorenog duha, pa je sad to tu forwardao
da mi pokaže kako sam ja bedak kao ovi hare krišne, a on je kul. On ne
kuži kako ja njega gledam pa misli da mu je to bilo jako pametno. Naime,
ja njega gledam kao jadnika u kavezu, kao nekoga tko je toliko opsjednut
mnome da ga sve stvari koje vidi podsjećaju na mene i konstantno ga drže
u stanju pižđenja, zbog čega se zgadio svima u svojoj okolini, što je i
logično budući da svima idu na kurac opsjednuti likovi koji cijelo
vrijeme verglaju o nekakvom tamo Danijelu s newsa, i bave se
spletkarenjem i zavjerama s ciljem da tom liku naškode. Nekome to čak
može biti zabavno neko vrijeme, ali svakog čuda za tri dana dosta. Na
kraju bude ga ostavila cura, lik koji s njim radi bude otišao negdje
drugdje raditi jer mu je već pun kurac, frendovi budu ga tračali iza
leđa da je čudak, ukratko njegov život nije baš točka ispunjenja, i on
iz moje pozicije nije netko tko bi imao pravo smatrati da je bolji i
slobodniji od nekih tamo hare krišni. Iz moje pozicije, on je rob svoje
opsesije, on je stvorenje u kavezu, jadnik kojeg muče zavist i mržnja i
koji mrzi iza zidova kukavičluka koje je podigao prema svemu što stoji
izvan granica njegovog malog, dobro uređenog svijeta. Tamo vani je
fanatizam, tamo vani je trash, tamo vani su lažni ovi oni, ali to što o
sebi misli da je pravi, na pravom putu, slobodan i emancipiran ne ispire
mržnju, gorčinu, kukavičluk i ropstvo iz njegove sitne duše. To što na
njegovom kavezu piše "ovdje unutra je sloboda a vani je ropstvo" nije mu
neka utjeha. Zbog te unutarnje gorčine on pizdi kad hare krišne vele da
osjećaju ekstazu, pa veli "vaša ekstaza je sektaška, nije prava, ovo
moje je pravo jer sam ja slobodan", i sa svakom takvom iteracijom osjeća
samo više praznine, više gorčine, više cinizma, i za sve to krivi mene.
Lik je lud. Eto, to sam mislio.

I što sad taj lik namjerava postići, valjda povući relaciju
ekvivalencije između mene i hare krišni, pokušava me na silu strpati u
nekakvu ladicu kako bi ojačao zidove svojeg malog svijeta, kako bi
alternative tom malom svijetu portretirao kao karikature i strašila, i
pokazao kako je sve osim njegovog svijeta smiješno, ludo, apsurdno i
iluzorno. Ali od te mržnje se on ne osjeća bolje, u njemu nema sreće,
mira, nema zadovoljstva vlastitom egzistencijom, nema zadovoljstva u
sitnicama koje ga okružuju i koje radi, samo opsesija, mržnja, gorčina i
praznina.

Što je njemu problem? Njemu je problem što bi glumio biznismena, a lik
koji okolo ljudima čisti viruse s kompa ima bolji poslovni model i pere
pod s njim. Glumio bi obiteljskog čovjeka, a i to je samo fasada, nema
tu obitelji jer u njegovoj egoističnoj praznini nema mjesta za drugoga.
Glumio bi nekog kompjutoraša, a i tu je marginalac, svaštar bez nekog
kvalitetnijeg znanja. Glumio bi nekakvog katolika, a druži se sa zadnjim
govnima koja vrijeđaju sve što bi jednom katoliku trebalo biti svetinja,
i bavi se mržnjom i spletkarenjem, što je u katoličkom vjerovanju
grijeh. Njemu je problem što je licemjer, kukavica i jadnik, i kad vidi
nekoga tko se nešto usudi, onda na njega podmuklo pizdi i počne protiv
njega rovariti, a takva je pizda da se ni to ne usudi otvoreno raditi
nego uvijek mučki i podmuklo zabija nož u leđa kroz privid nekakvog
kakti humora. Netransparentan, ljigav, ljepljiv, gnjusan, s lažnim
smješkom kukavice koji sakriva praznu, gnjilu i ogorčenu dušu koja druge
krivi za svoje propuste, za svoj kukavičluk i za svoju prazninu. Eto, to
je Radoslav Dejanović.

-- 
http://www.danijel.org/