slap wrote:
> "Danijel Turina"  je napisao u poruci interesnoj grupi:gkqqhg$fm1$7@ss408.t-com.hr...
>> slap wrote:
>>> "Ged"  je napisao u poruci interesnoj grupi:gkp2i3
>>>> Čak i Hare Krišne koji mrmljaju ''Om''
>>>    Svemir  materijalni nije prostor skladnih harmonija,naprotiv ono je mjesto velikog  mrmljanja zvukova koji poticu iz  gomile
>>> svemirskih ekspolzija,sudara,tumbanja  u crne rupe...
>>>
>>>     Cemu svemu tome davati neki sklad i harmoniju?
>> fact 1: svemir je uglavnom vakuum
>> fact 2: vakuum ne prenosi zvuk
> 
> Mislio sam na to. Vibracije i zracenja putuju svemirom a sa sobom "nose"  i zvuk koji se pojavljuje u dodiru sa materijom. 

:)))
Gle, da ti objasnim jednu stvar o zračenju.

Najjači izvor zračenja ovdje je Sunce. Ono svake sekunde pogodi Zemlju s
više zračenja nego svi ostali izvori u svemiru od nastanka Zemlje pa do
danas, ako zanemarimo gama burstove (hipernove) i bliske supernove. Jesi
ti ikada čuo buku iz smjera neba uzrokovanu stvaranjem zvuka u dodiru
sunčevog zračenja sa atmosferom? Jel čuješ zvuk "ommmm..." kad upališ
žarulju u sobi, pa njena, jelte, zračenja dotaknu materiju?

Zvuk "om" nema nikakve veze s materijalnim vibracijama i energijama, to
je opis jednog specifičnog energetskog kretanja koje proizvodi stanje
svijesti koje je puno ljudi iskusilo i pokušavali su taj zvuk svakako
emulirati ili izazvati, od aboriginskih truba do tibetanskih truba od
ljudske bedrene kosti. Naravno, neuspješno, budući da to zapravo nije
fizički zvuk, nego se javlja u određenoj vrsti meditacije i više liči na
udarac lopatom po glavi nego na nekakve romantično opisane pizdarije s
brujanjem svemira. Osim toga to nije zvuk, nego specifičan oblik osjeta
i akutne fokusirane budnosti, nešto kao da te u četiri ujutro probudi
smak svijeta i iz uspavanog stanja trenutno prijeđeš u stanje visoke
lucidnosti izazvane strahom od smrti, kao da ti grom prozviždi kroz
glavu pa do zemlje, "ZBLAM!", i digne ti se kurac i sva kosa na glavi od
straha, i peckaju te nadiji po cijelom tijelu.

Nikakve omkice i cakane duhovne stvari, nego zvižduk oštrice giljotine
na putu prema dolje. Kad me je takvo nešto prvi put prasnulo, kad sam
počeo meditirati po upanišadima negdje krajem 1992, tako sam se usrao da
sam odma prestao pit, pušit i jest meso. Recimo da je to kvalitetan
način za shvatiti ozbiljno priče o čišćenju nadija.

(premjestio sam crosspost)

-- 
http://www.danijel.org/