surfer wrote:
> "Danijel Turina":
> 
>>> Felix piše tako da ništa ne nudi, ne obećaje, ne pretendira na ništa, za
>>> razliku od tebe koji imaš cijelu strukturu razrađenu oko toga s čim se
>>> baviš i za što se izdaješ.
>> You are so fucking wrong.
> 
> Ne za ovo o čemu pričamo. Na grupi nitko (više) ne misli (nekad su neki
> tvoji učenici i poznanici to možda mislili) da je felix "čistač u hramu" i
> zapravo prava faca nego ljudi misle da je dosadan/zabavan lovac u mutnom
> koji banalizira istinu, smotan i često nesuvisao, ali prijateljski naklonjen
> i druželjubiv te ponekad smiješan.

Ma boli koga kurac za Felixa, Felix je idiot. Ali ti smatraš da sam ja
opcija "na stolu", da je mene moguće odabrati kao opciju. E tu si se
zajebo. Na stolu su Felix, Krivokuća, Džeko i još par sektaša. Oni bi
htjeli biti opcija, predmet izbora, i njih je moguće odabrati. Mene nije
moguće odabrati. Opcija na kojoj piše Danijel postoji, ali u njoj nema
Danijela, tamo su Sanat Kumara i njegove gnjile iluzije, tako da se
njega bira neovisno o načinu na koji se netko postavi prema meni.

Dakle sve ideje o tome da bi se bilo na mojoj strani, to su samodopadne
fikcije. Svojedobno ja doista jesam bio opcija koju se moglo birati, ali
 to se biralo duhovnom inicijacijom a ne newserskim sektašenjem, pa tko
se inicirao taj je "mene" odabrao, a tko se nije inicirao taj me je
odbacio. Svi ovi koji su "mene" kakti odbacili nedavno, odbacili su me
prije jako puno godina, i to malo po malo, svakim izborom koji je
nespojiv s mojim svojstvima, a ovo sada, to su sve ego tripovi, njihova
ludovanja u kojima pokušavaju prekrajati prošlost zato što im je
stvarnost njihovog izbora postala nepodnošljiva. Ljudi su pizde i govna
koja žele utjehu, žele imati dojam da su na pravoj strani i da su dobri,
ali ne žele doista biti na pravoj strani, u smislu da oni budu Bog koji
je prava strana, nego to pokušavaju reducirati na izbor čopora kojem će
pripadati, odnosno društva s kojim će se nalaziti na kavi i dopisivati se.

To je, isto tako, i komentar onog threada o paklu. Pakao nije mjesto na
kojem se odrađuje kazna za grijehe. Grijeh nije stvar koju treba
odraditi, kako si to zamišljaju tradicionalisti - imaš negativnu karmu,
za nju dobiješ protuudar, karma se potroši i ti si čist. Ne, grijeh nije
stvar, on je odluka, on je usmjerenje svijesti i osobni izbor. Ako si
vidio Isusa i zaključio da je budala, to nije grijeh u smislu da si
napravio nešto što Bog ne voli pa će te sad u iznosu svojeg negodovanja
kazniti. U stvarnosti, svojom reakcijom na Isusa definirao si sebe. Ti
nisi rekao što je Isus, ti si rekao što si ti u odnosu na Isusa. Isus je
takav kakav je, on ima svoja svojstva na koja tvoj izbor ne utječe, ali
tvoja percepcija njega definira tebe, ti si onaj kome je Isus budala.
Svojim izborima sebe definiraš, pred tebe se stavi etalon poznate
vrijednosti i ti svojom reakcijom na etalon ne definiraš etalon, ti
definiraš sebe. Netko ti pokaže zlato a ti veliš da je govno. Pokaže ti
govno a ti veliš da je zlato. Što si ti?

Pakao, to je naprosto stanje u kojem borave oni koji su sebe na određeni
način definirali svojim izborima. Nema tu trajanja dok se ne potroše
grijesi, jer je sama osoba postala pakao svojim izborima, u kojima je
Boga definirala kao luđaka, svece kao ljigavce i ulizice, predanost kao
poniženje, svetost kao ulizičku podložnost bijedniku i luđaku, raj kao
mjesto licemjerja i gnjusnosti... i što takvoj osobi preostaje? Koje će
biti prirodne posljedice takvih izbora, takve definicije sebe? Osim
toga, neki izbori su ireverzibilni, nije to igrica u kojoj možeš snimiti
poziciju prije izbora, pa ako ispadne loše učitaš snimak i kreneš
ponovo. Izbori, oni pravi, su zapravo jednokratni, poput ispaljivanja
metka u glavu, iliti po narodski "nakon jebanja nema kajanja". Većina
ljudi su kukavice koje bi voljele izbjeći konačnost izbora i ostaviti si
mogućnost sjedenja na više stolica, kako bi pokrili sve opcije, ali i to
je izbor - za kukavičluk, a protiv hrabrosti, beskompromisnosti. Neki bi
voljeli fanatizmom kompenzirati nedostatak vjere, ali to je izbor za
fanatizam. Onaj tko bira i onaj tko ne bira, podjednako sebe definiraju,
jer je ne-izbor također jedan oblik izbora, također definira onoga tko
se za njega odlučio.

Izbori su, dakle, zajebana stvar. Neki izbori, koji slijede iz prirode
onoga tko bira, mogu biti svakodnevni, može se raditi o mikro-izborima
koji stoje u domeni volje subjekta. Netko tko je bogat može puno puta
odabrati dati ili ne dati novac drugome. Ali jednom kad on osiromaši,
taj izbor više nije u njegovoj vlasti - on je sad u poziciji da drugi
njemu biraju dati ili ne dati. Takav je slučaj s ireverzibilnim izborima
koji dovode do onoga što bi se u fizici nazvalo padom na nižu kvantnu
stazu. Jednom kad se taj pad desi, ne možeš vratiti stvar na prijašnje
stanje izborom, jer to više nije u domeni tvojeg izbora, isto kao što
ljudima nije u domeni izbora da im izrastu krila i da polete. Ako
izborom izgubiš ključne elemente, nema više "ja bi nazad", isto kao što
nema "ja bi nazad" kad skočiš iz aviona bez padobrana. Dok si u avionu,
"ostati u avionu" i "skočiti" su opcije, ali kad si skočio, prešao si
prag nakon kojeg postoji potpuno drugi skup opcija. Nema više mogućnosti
ni "ostati u avionu" ni "skočiti", postoji samo "padati na glavu",
"padati na noge", općenito samo različite opcije padanja, pri čemu su
bilo kakve odluke od slabe vajde. To je dakle pakao, stanje u kojem je
konzumiran izbor koji vodi do ireverzibilnog gubitka energetskog
potencijala za uzdizanje, nešto kao pad ispod horizonta događanja crne
rupe.

-- 
http://www.danijel.org/