Djurdjica Crnogorac wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Ja bih rekao da je to sve na temu "tko s djecom liježe, popišan se
>> budi". Tako ti i treba, isto kao i meni. Umjesto da si se bavila
>> stvarima koje su na tvojoj razini, družila si se s budalama i sad ti to
>> dolazi na naplatu, isto kao što je meni došlo na naplatu to što sam
>> inicirao likove koji su svjetlosnim godinama daleko od kvalifikacije za
>> učenike. Čini mi se da je to na sličnoj razini gnjusnosti - ti moraš
>> slušati kako o tebi priča gnjusnosti lik s kojim si bila u krevetu, a ja
>> moram slušati gnjusnosti koje o meni pričaju likovi kojima sam otvorio
>> svoje duhovne resurse, što je još gore. Za tvoj slučaj je poznata ona
>> poslovica "budalu ni jebat ni kući vodit", a u mojem slučaju bi to
>> trebalo modificirati ali mislim da se razumijemo.
>> :)
> 
> Ne znam šta da kažem, užas. Da sam barem bila pametnija.
> 
> Pokvarena anahata. U tvom slučaju na jako čistoj razini, kroz samilost,
> u mom slučaju kroz slabosti i težnju ugodnom.

Trebao sam biti pametniji, nema u gluposti čistoće. Bilo je kod mene
svojevrsne taštine, mislio sam napraviti pothvat koji nikome nije uspio
do tada, pokupiti svakakve likove, uhvatiti ih u zahvat i dovesti ih do
prosvjetljenja, i zbog te taštine nisam smatrao da vrijede upozorenja
sadhua i šastri po kojima treba za učenike uzeti samo čiste svece,
mislio sam da nikakav grijeh i nikakva niskost ne može opstati u
kontaktu s tako visokim energijama s kakvima sam ja radio, pa sam zbog
toga bio neoprezan i upetljao se u živo blato. Isto tako sam krivo
smatrao da se moram iskupiti za neke pizdarije koje sam radio tako što
ću voditi druge do prosvjetljenja. Imao sam i umanjujuće ideje o sebi
zbog čega se prema učenicima nisam postavio onako tvrdo i zahtjevno kako
sam trebao, nego sam bio previše popustljiv, što je stvorilo anahatičnu
močvaru u kojoj su gadovi poput Felixa lovili u mutnom. Napravio sam
puno krivih kompromisa. Moji motivi su bili niski i bijedni i odričem ih
se, nema tu ni plemenitosti ni vrline ni Boga, samo govna s anahate,
svjetovna i gnjusna. Na maloj skali sam ponovio sve Sanat Kumarine
greške, osim jedne. Naime, ja sam imao petlje poslati to sve u kurac i
uništiti rezultate svojih zabluda, a on u svojem grijehu ide do kraja, u
smrt. Čini se, naime, da je ova moja inkarnacija u velikom mjeri
uvjetovana Sanat Kumarom, zbog supstancija koje on kontrolira a kroz
koje sam se morao inkarnirati, tako da kad bolje razmislim zapravo ja
nisam počinio nijedan od tih grijeha, oni su samo refleksija njegovog
grijeha koju sam ja proživljavao. Dakle moja poruka je ova: bježite od
anahate, to je njegova domena, tu on ima vlast, i tu su svi grijesi
njegovi. Nisu vaši, ne morate platiti za njih, okajavati ih i bičevati
se, naprosto pustite njemu to što je njegovo, neka mu bude na propast, a
vi odite u slobodu, u Boga. Ne umanjuj se, prepoznaj Boga kao svoju
jedinu stvarnost i bit će tako.

-- 
http://www.danijel.org/