Petar Stanojevic wrote:
> http://209.85.129.132/search?
> q=cache:ovghTU7hmmoJ:www.tldm.org/News8/RealityOfHell.htm+reality+of+hel
> l&hl=en&ct=clnk&cd=3
> 
> Evo i jednog od upecatljivijih svjedocanstava.
> 
> "My soul fell into abysmal depths, the bottom of which cannot be seen, 
> for it is immense...; Then I was pushed into one of those fiery cavities 
> and pressed, as it were, between burning planks, and sharp nails and 
> red-hot irons seemed to be piercing my flesh. I felt as if they were 
> endeavoring to pull out my tongue, but could not. This torture reduced 
> me to such agony that my very eyes seemed to be starting out of their 
> sockets. I think this was because of the fire which burns, burns ... not 
> a finger nail escapes terrifying torments, and all the time one cannot 
> move even a finger to gain some relief, not change posture, for the body 
> seems flattened out and [yet] doubled in two."
> 
> Htio bih da komentirate, sa osvrtom na reinkarnaciju, koja se nikako ne 
> uklapa u ovo. Ideja pakla kao mjesto gdje odlaze duse prokletih mi 
> izgleda nespojiva sa istom. 

Zašto? Evo ti opis pakla iz Mahabharate:

"Staza kojom pođoše ubrzo postade teško prohodna i zlokobna i
vidjelo se da njome stupaju noge grješnika. Smračilo se, a staza bijaše
prekrivena ljudskom kosom i mahovinom. Zrak bijaše zagađen zadahom
grješnika, a tlo raskaljeno od krvi i mesa. Sve je vrvjelo od obada, osa
i komaraca. Tu i tamo mogla su se vidjeti gnjila ljudska trupla, gomile
kostiju i kose, a posvuda su gmizali crvi i kukci. Duž cijele staze
plamsale su vatre, a posvuda su se mogle vidjeti vrane i druge ptice
strvožderi sa željeznim kljunovima. Bilo je tu i zlih duhova s izduženim
ustima šiljastim poput igle. Svuda su se mogli vidjeti ljudski leševi
prekriveni krvlju, otkinutih ruku i nogu i prosute utrobe.
Zaokupljen svakojakim mislima, hodio je plemeniti kralj tim putom koji
je zaudarao po leševima i promatrao je sablasne i gadne prizore. Ugledao
je i rijeku kojom je tekla ključala voda, a i šumu kojoj lišće bijaše od
britava i mačeva. Bilo je tu i ravnica prekrivenih sitnim bijelim
pijeskom koji bijaše vreo, a po njima rasute stijene od željeza. Vidje i
mnoge gvozdene posude pune ključala ulja i potom ugleda muke kojima su
bili izvrgnuti grješnici."

Opisi iz budističkih tekstova su slični tome. Jedina razlika je to što
hinduistički pakao traje neki iznos vremena, a kršćanski je trajno
stanje. Budistički pakao je u većini stvari isti kao hinduistički, s tom
razlikom što budistička teorija ne poznaje vječnu dušu, tako da je
potpuna propast u paklu moguća. Naime "duša" u budizmu je zapravo
kompleksna energetska struktura, načinjena od astralne i ostalih
supstancija, ili kako oni to vole reći od karmičkih momenata, i moguće
je pucanje kohezivnih elemenata uslijed čega dolazi do dezintegracije
takve "duše" na manje, rudimentarnije elemente, pa se ono što je nekad
bilo inkarnirano u čovjeku može inkarnirati kao, recimo, nekoliko
životinja i biljaka. Isto tako, porastom kohezivnih elemenata dobrote
(metta) moguće je spajanje više struktura u jednu, kompleksniju, čime
više nižih duša može postati jedna viša, veća.

-- 
http://www.danijel.org/