luka.nekic@gmail.com wrote:
> On Dec 23, 10:51 am, Danijel Turina  wrote:
> 
> 
>> Isto tako, Sanat Kumara se potrudio posijati hintove da je on zapravo
>> bio inkarniran kao Isus. Ja bih rekao da nije, jer je prevelika razlika
>> između originala i onoga što je on radio. On je vrag koji je htio
>> izopačiti ideju o Isusu kad je prošlo dovoljno vremena, i pretvoriti ju
>> u nešto što afirmira svjetovne vezanosti i afirmira njegovu vlast nad
>> ljudima.
> 
> Da li bi to značilo da je Sanat Kumara '''stvara''  globalni astral
> Zemlje zbog toga što ne želi da se otkrije istina, odnosno da se samog
> njega nebi podsjetilo da je i on jednom bio istina, ali ju je izdao,
> pa sad sve radi da takvo stanje održi? (jednom si napisao da je vrag
> globalni astral zemlje, da li je ovo nadogradnja teorije da taj astral
> stvara namjerno jedan od Puruša koji je putem pao?)

Gle, imaj u vidu da je to tako komplicirano da su meni trebale godine,
zapravo desetljeća da se u svemu tome razaberem. To ti je sve na razini
da vidiš točkice na nebu i nazoveš ih "zvijezde", ali ti treba jako dugo
vremena da za početak ustanoviš kako se kreću, koja su pravila, koje su
iznimke, pa počneš jedne točkice razlikovati od drugih i veliš da su
planete, druge su zvijezde, a treće naprosto prašina koja izgori u
atmostferi i ostavi svijetli trag, nisu "zvijezde padalice". Pa isprobaš
nekoliko modela tumačenja tog opažanja, od kojih su oba istovremeno
dobra i loša, i treba proći neko vrijeme da ustanoviš koji je
istinitiji. Na kraju dođeš to cijele nebeske mehanike, Newtonovih
zakona, teorije relativiteta, čega sve ne. Dakle nije dovoljno vidjeti
zvijezde na nebu da bi znao što vidiš. Budući da sam inkarniran u
ljudskom tijelu, ja po prirodi stvari do takvih razumijevanja dolazim
postupno, a ne odmah. Dakle nisam se ja rodio sa tim znanjem, ono se
postupno iskristaliziralo kroz vrijeme, poprimalo je sve zreliju i
točniju formu, bio sam sve precizniji i kako mi je svijest dulje
naslonjena na problem.

Da, Sanat Kumara stvara globalni astral. Stvar je prekomplicirana da bih
mogao sa sigurnošću reći kako to radi (mislim da to uključuje nekoliko
stvari, uglavnom vruće-hladno odgovorima koji dolaze od duhovnog
pritiska na strukturu koja je u njegovoj vlasti, što je dovoljno
dugotrajna i jaka sila da je upravljala evolucijom grube materije, dakle
on vrši pritisak na biomorfogeničko polje (pritisak svijesti na astral
koji pritišće na pranu koja pritišće na materiju) na takav način da daje
svojevrsnu nagradu za evoluciju u smjeru koji njemu odgovara, tako da
bića slijede "instinkt ispravnosti" tako što se konformiraju s njegovim
pritiskom, i to sve koristi mehanizme anahate - velim, komplicirano je),
ali imam jako dobru ideju o tome zašto to radi, on misli da će
stvaranjem kolektivnih entiteta postići relativni pandan onoj vrsti
jedinstva svijesti kakva postoji u apsolutnom. Znam da se htio napraviti
pametniji od Boga i da je užasno samouvjeren i umišljen, ali nisam
siguran da je htio napraviti baš ovakvo sranje, mislim da je on smatrao
da će napraviti neko veliko dobro i onda će Bog pasti na dupe kad vidi
da je on napravio bolje od njega.

Problem je u tome da kad napucaš astral energijom, on se ponaša na način
koji su tibetanski magovi mapirali prije dosta vremena - naime, kad
kreiraš tulpu, ona poprimi vlastiti život, i isprva je konformirana
tvojoj stvaralačkoj namjeri, ali vrlo brzo se izopači na zlo, sva
energija uložena u takav entitet na kraju poprimi oblik negativnih
astralnih stanja, i ukoliko ne želiš da takva stvar radi zlo, moraš je
uz veliki napor re-apsorbirati u svoju svijest, odnosno uništiti. Jedna
od prijelaznih teorija koje sam isprobavao je bila da se Sanat Kumari
desilo točno to - da je on pokušao napraviti nešto dobro, napucati
duhovnom energijom niža bića kako bi im stvorio stepenice do
prosvjetljenja, i da je u nekoj točki sustav poprimio kaotična obilježja
i sad predstavlja ogromni problem kojega on sam više nije u stanju
riješiti. Čini se da sam ja desetljećima pokušavao shvatiti što se tu
desilo tako što sam na neki način vukao na manjoj skali iste poteze kao
Sanat Kumara, u radu s učenicima, pisanju nadahnjujućih tekstova i sl.,
u pokušaju da vidim u čemu je problem. Ništa od toga mi nije bilo na
svjesnoj razini budući da mi fizičko tijelo nije *odmah* imalo sva
potrebna svojstva, pa sam postupao na osjećaj, bez punog znanja. Dakle
kako sam hodao po njegovim tragovima, vukao isti tip poteza i pokušavao
iste stvari, i kako je to propadalo i odlazilo k vragu, ja sam promatrao
što se dešava i pokušavao shvatiti principe, pokušavao sam shvatiti što
ja to zapravo vidim. Kad sam čistio armirani astral iza propalih
učenika, imao sam već jako zrelu ideju o tome što se tu dešava, a to je
bilo negdje 2006. Tu mi je bilo jasno da je po svoj prilici Sanat Kumara
naletio na sličan problem, ali ga vjerojatno nije znao riješiti budući
da on izgleda ima slabost koju ja nemam - on nije bio spreman uništiti
plodove svojih pogrešaka, pa se ponašao kao pokeraš koji prethodne
gubitke pokušava pokriti još većim ulaganjima sve dok ne ostane bez svega.

Božo ima pravo s onom slikom Aulëa. Sanat Kumara nije imao petlje
uništiti ono što je stvorio, bio je previše zaljubljen u svoju tvorevinu
i samo je eskalirao.

-- 
http://www.danijel.org/