Hector wrote:
> Resursi nisu ograniceni ako su ljudi skromni.

:)))
Gle, za početak si podesi ISO 8859-2 charset, uništavaš sve što citiraš.

Kao drugo, crnci u Africi su jako skromni pa su im resursi svejedno
ograničeni. To je u prirodi svijeta.

> Moze i na ovom svijetu 
> komunizam funcionirati - uvjet za to nije drugi svijet nego drugaciji ljudi. 
> Nisam cak siguran niti da su "mali" ljudi toliko krivi za to kakvi su - 
> uceni su od malena da budu takvi i vecina ih niti ne pomislja da je moguce 
> zivjeti drugacije - skromno, bez pohlepe i mrznje. 

Ovo je presmiješno da bi se isplatilo komentirati.

Ti valjda misliš da je Bog stvorio savršeni svijet i ljudi se samo
trebaju dogovoriti o tome da dobro podijele resurse pa će živjeti sretno
i zadovoljno.

Kao prvo, na svijetu ima skoro sedam milijardi ljudi. Prirodnih resursa
(onih raspoloživih bez ljudske intervencije) nema ni za milijardu.

Što to znači? To znači da ako hoćeš prehraniti onih šest milijardi
viška, koji ne mogu živjeti od onoga što proizvede priroda (lov,
ribolov, sakupljanje plodova itd.) moraš koristiti poljoprivredu. Znači
ono što postoji u prirodi nije dovoljno. Čak i da se ljudi koriste samo
onim što naraste u prirodi, to zahtijeva težak rad, takvim životom žive
plemena lovaca-sakupljača i to nije piknik. Tu nema mjesta za lijenčine.

Kad koristiš poljoprivredu, to znači da će netko morati raditi na uzgoju
hrane, budući da nije dovoljno samo je negdje pobrati. Taj koji radi na
uzgoju hrane neće biti sretan ako netko drugi samo dođe i jede ono što
je on uzgojio a ne da mu nešto zauzvrat. Tu već imamo osnove ekonomije.
I kaj ja tebi koji kurac to objašnjavam, daj idi u školu i obrazuj se,
ovo je smiješno. Kog vas vraga uče tamo, idete u školu minimalno 12
godina a izađete totalno blesavi. Ako je netko uz puno odricanja i muke
nešto proizveo, zašto bi on to tebi dao? On će u svijetu u kojem vlada
oskudica morati uložiti dio svog života da bi nešto napravio, i to mu
netko treba kompenzirati tako što će mu dati nešto podjednako vrijedno.
To pak znači da nekako treba mjeriti vrijednost kako bi se mogle
razmjenjivati stvari jednake vrijednosti, a u tu svrhu je izmišljen
novac. Čak i kulture u kojima umjesto novčane ekonomije postoji
ekonomija darivanja javlja se potreba uzvraćanja na dar, a time i
potreba za mjerenje vrijednosti dara, što je neka vrsta novca. Dakle
novac imaš u eksplicitnoj ili implicitnoj formi, a što je implicitna
vrsta novca ustanovit ćeš kad ti ovi iz open source brijačine počnu
filozofirati o tome kako trebaš nešto dati zajednici, gdje se vidi
čitava ekonomija u kojoj je novac zamijenjen astralom, što je bitni
korak unazad, budući da je to bilo izvorno stanje prije izuma novca. U
praksi ti to funkcionira tako što ti nekakav Dejanović dođe srati da bi
trebao osjećati nekakav nemjerljivi stupanj zahvalnosti prema open
source zajednici. U novčanoj ekonomiji ne moraš osjećati zahvalnost
prema Microsoftu - ti si platio njihov proizvod, očekuješ da radi i ako
ne radi imaš pravo pizditi na njih i reći da su te zajebali. Sa open
source zajednicom, ako nešto ne radi i veliš da ne radi, vele ti da
trebaš biti sretan da si uopće išta dobio s obzirom da nisi ništa
platio, trebao bi plaćati softver zahvalnošću, dakle emocijom, dakle
astralom, trebao bi osjećati obavezu prema autorima, dakle opet astralna
vezanost, nitko zapravo nije odgovoran za to da tebi softver dobro radi
budući da svi to volonterski rade, "iz entuzijazma", ukratko ništa od
mehanizama novčane ekonomije ne radi i zapravo si u situaciji da nemaš
nikakvog utjecaja na proizvod, kao korisnik si u totalnom kurcu, osim
ako naletiš na firmu koja kombinira open source model izrade softvera s
novčanim modelom korisničke podrške, u kojem slučaju plaćaš nekoga da
popravi stvar kad ti ne radi i onda imaš nekakav utjecaj i moć na svojoj
strani. Teorija na temu "imaš source, sam si popravljaj" možda ima
smisla frikovima koji nemaju drugog posla nego popravljati svaki komad
koda na koji naiđu, dakle to ima smisla programerima s viškom slobodnog
vremena, ali nema smisla ljudima koji koriste softver za neke konkretne
poslove, recimo komponiranje glazbe, obradu fotografija, pisanje knjiga.
 To nisu programeri i oni ne mogu popravljati softver bez obzira na to
koliko mu je otvoreni kod. Recimo Dejanović se fura na otvoreni kod a
siguran sam da nije u stanju ući u kod defektne aplikacije i popraviti
je ako mu nešto crkne, naprosto zato što je popravljanje tuđeg koda
uglavnom veće sranje nego napisati stvar od nule, i to nijedan normalan
korisnik neće raditi. Ja nisam normalan korisnik, ja naučim novi
programski jezik za dva dana, a svejedno nema šanse da idem popravljati
tuđe aplikacije jer je to cjelodnevni posao, cijeli život ti mora biti u
tome da bi ti to imalo smisla. Ukratko, ono što u open source sustavu
dobivaš je mogućnost da radiš ono što uglavnom nikad nećeš raditi, ali
gubiš ono što ti vrlo često treba, dakle mogućnost da nekoga tko to zna
raditi i kome je to posao pozoveš na red i natjeraš da to popravi.

-- 
http://www.danijel.org/