Autor: Danijel Turina Datum: 2008-11-25 17:14:18 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Sto je manihejstvo? Linija: 103 Message-ID: ggh88k$pb7$1@ss408.t-com.hr |
vib wrote: > ono sto ja primjecujem je da je iznosio kategoricke tvrdnje na osnovu > necije interpretacije povijesnih zbivanja i to sam mu i napisao. Za razliku od svih ostalih u raspravi, koji su iznosili kategoričke tvrdnje na osnovu nečije interpretacije povijesnih zbivanja. :) > interpretacije a koje su > bazirane na istom ili slicnom korpusu materijalnih povijesnih > dokumenata isl. E to je problem, budući da interpretacije vrlo često selektivno pristupaju povijesnim dokumentima, odnosno iznose samo jednu stranu priče. To je ono što bi npr. Srbi voljeli raditi - prikazati stvar kao da je rat počeo s Olujom, pa su oni jadne žrtve. Ukoliko dovoljno dugo selektivno iznose podatke, a alternativna verzija se izgubi, njihova verzija će postati općeprihvaćena povijesna istina. Takva situacija se desila s Katarima - priča o njima obično počinje u točki u kojoj se zatekne pola Europe pod Katarima, o njihovoj praksi se ne veli ništa ili ih se portretira kao nekakvu new age sljedbu ljubavi, svjetla, reinkarnacije i panteizma, i onda se veli da je došao Papa, podigao križarski rat protiv njih i sve ih pobio. Ne znam za tebe, ali meni to izgleda kao priča o invaziji genocidnih ustaških i domobranskih snaga na miroljubivi narod republike srpske krajine na njegovim vekovnim ognjištima. Ako ne veliš da je dotična RSK nastala genocidom, odnosno ubijanjem i protjerivanjem Hrvata, nasilnim otcjepljivanjem dijela teritorija RH, da su u njoj vladali četnički zločinci koji su iz čiste zajebancije granatirali Hrvatsku godinama, a da su se Srbi izvorno našli tamo tako što su bježali od Turaka pa su im Hrvati dobronamjerno dali zemlju da na njoj žive i nasele se, a oni su ih kasnije izdali, pobunili se i nad domaćinima izvršili pokolj, onda to nije povijesna istina nego priča za malu djecu. Dakle, da bi se shvatilo zašto su Katari bili toliki problem da je protiv njih crkva podigla jedini križarski rat koji se vodio na teritoriju Europe, i isključivo radi njih osnovala inkviziciju, potrebno je odbaciti prosvjetiteljske koncepte crkve kao negativca, i shvatiti da je nešto moralo biti jako gadno sranje da bi crkva tako reagirala. Suprotno općeprihvaćenom mišljenju crkva nije bila ni nerazumna ni netolerantna ni nesklona dijalogu. Povijest crkve je puna kompromisa, rezultata dogovora i dijaloga. Crkva je na Katare prvo poslala propovjednike i pregovarače, i to ne bilo kakve nego, sudeći po raspoloživim podacima, vrlo razumne, s kojima se puno toga dalo dogovoriti, ali problem je izgleda u tome što su Katari bili ludi i fanatični kao Radenko, oni su nastupali iz pozicije manijakalnog fanatizma, iz pozicije da su jedino oni dobri, da je crkva od vraga, da je papa sotona, da sve katolike treba ubiti, da ništa što katolici rade nije dobro, i tu se nije dalo pregovarati, tu bagru se moglo jedino ubiti. Ljudi imaju krive ideje o crkvi i inkviziciji. Ja skoro pa da bi radije da mi sudi inkvizicija nego današnji sud. S inkvizitorom si se mogao dogovoriti, mogao si raspravljati o teološkim pogledima, mogao si priznati grešku ako ti ju je dokazao, a mogao ti ju je lako dokazati budući da su to bili vrhunski teolozi. I što ako ti dokaže grešku, veliš mu "imaš pravo, tako je kako kažeš a ja sam bio u krivu", i pustit će te doma. Odi današnjem sudu reci da si pogriješio i da ti je žao, pa ćeš vidjeti kako će te pustiti doma. Današnji sud je stroj za mljevenje mesa, rezultat uklanjanja čovjeka iz pravnog procesa i njegove totalne zamjene zakonom. Recimo, kad je inkvizicijski sud sudio Galileju, to nije izgledalo toliko kao sud koliko kao znanstvena rasprava. Na suprotnoj strani su bili najbolji astronomi onog doba, vjerojatno jednako dobri kao Galileo. Njihova pozicija je bila "dokaži svoje tvrdnje i mi ćemo promijeniti crkveni nauk ako treba". Dakle bili su fleksibilni, skloni kompromisu. Galileo je bio fanatik, on je ustrajao u svojim tvrdnjama a nije ih mogao dokazati. Onda su mu rekli da to ne može tako, ako hoće da njegove tvrdnje budu prihvaćene kao činjenica, treba ih dokazati a ne samo tvrditi da je tako zato što je on tako rekao, a budući da je stvarao političke probleme stavli su ga u kućni pritvor. Po onome što bi se dalo zaključiti iz prosvjetiteljskih materijala, inkvizicija se bavila time da pod mukama iznudi priznanje a onda te spali. U stvarnosti, to uopće nije tako funkcioniralo. Mogao si se baviti vradžbinama, završiti pred inkvizicijom, pokajati se, priznati grešku, prihvatiti pokoru koju bi ti propisali (uglavnom stvari koje bi i sami inkvizitori radili u okviru duhovnih vježbi) i pustili bi te doma. Tek ako bi te par puta uhvatili da ponavljaš istu stvar završio bi na lomači. Bitno lošije bi prošao pred svjetovnim sudom kralja ili lokalnog velikaša. Ljudi bi željeli portretirati stvar tako da ispadne da su katari bili pozitivci koji su se puni entuzijazma borili za pravu stvar, za Boga i istinu, a crkva ih je zgazila iz nižih pobuda. Ljudi vole takve priče, i takvih priča je sigurno bilo, ali ne u slučaju katara. U slučaju katara teško da je tu bilo ikoga na strani Boga i istine. Crkva onog doba je ogrezla u materijalizmu i gnjusnostima, hereze onog doba ogrezle su u oholosti i histeriji, i primjer su više luđačkog divljaštva nego svetosti. Sveci su bili rijetki i teško da su utjecali na događaje. Europa onog doba potonula je u mrak i zlo, koji su vladali i u ortodoksiji i u herezama, i trebalo je proći puno vremena da se iz tog blata pojavi neko svjetlo. To svjetlo definitivno nisu bili katari, nego prije sv. Franjo, kojemu je Bog u viziji rekao neka popravi Njegovu kuću koja leži u ruševinama, misleći tu na crkvu. Dakle ni Bog nije bio sretan sa stanjem u kojem se katolička crkva tog doba nalazila, pa nitko normalan neće reći da je ta i takva crkva bila od Boga i za Boga. To su bila komplicirana i zla vremena u kojima se više zala natjecalo koje će bolje služiti vragu, a dobro je govorilo tihim glasom. Onako kako se crkva brložila u oholosti bogatstva, tako su se katari brložili u histeriji siromaštva i destrukcije svjetovnog. Katari su, ako išta, služili kao opomena crkvi, ali oni kao takvi su bili prijetnja još goreg mraka koji će pojesti Europu ako se crkva ne popravi, a ne pozitivni protuprimjer. -- http://www.danijel.org/ |