Autor: Danijel Turina
Datum: 2008-11-25 17:14:18
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Sto je manihejstvo?
Linija: 103
Message-ID: ggh88k$pb7$1@ss408.t-com.hr

vib wrote:
> ono sto ja primjecujem je da je iznosio kategoricke tvrdnje na osnovu
> necije interpretacije povijesnih zbivanja i to sam mu i napisao.

Za razliku od svih ostalih u raspravi, koji su iznosili kategoričke
tvrdnje na osnovu nečije interpretacije povijesnih zbivanja. :)

> interpretacije a koje su
> bazirane na istom ili slicnom korpusu materijalnih povijesnih
> dokumenata isl.

E to je problem, budući da interpretacije vrlo često selektivno
pristupaju povijesnim dokumentima, odnosno iznose samo jednu stranu
priče. To je ono što bi npr. Srbi voljeli raditi - prikazati stvar kao
da je rat počeo s Olujom, pa su oni jadne žrtve. Ukoliko dovoljno dugo
selektivno iznose podatke, a alternativna verzija se izgubi, njihova
verzija će postati općeprihvaćena povijesna istina. Takva situacija se
desila s Katarima - priča o njima obično počinje u točki u kojoj se
zatekne pola Europe pod Katarima, o njihovoj praksi se ne veli ništa ili
ih se portretira kao nekakvu new age sljedbu ljubavi, svjetla,
reinkarnacije i panteizma, i onda se veli da je došao Papa, podigao
križarski rat protiv njih i sve ih pobio. Ne znam za tebe, ali meni to
izgleda kao priča o invaziji genocidnih ustaških i domobranskih snaga na
miroljubivi narod republike srpske krajine na njegovim vekovnim
ognjištima. Ako ne veliš da je dotična RSK nastala genocidom, odnosno
ubijanjem i protjerivanjem Hrvata, nasilnim otcjepljivanjem dijela
teritorija RH, da su u njoj vladali četnički zločinci koji su iz čiste
zajebancije granatirali Hrvatsku godinama, a da su se Srbi izvorno našli
tamo tako što su bježali od Turaka pa su im Hrvati dobronamjerno dali
zemlju da na njoj žive i nasele se, a oni su ih kasnije izdali, pobunili
se i nad domaćinima izvršili pokolj, onda to nije povijesna istina nego
priča za malu djecu.

Dakle, da bi se shvatilo zašto su Katari bili toliki problem da je
protiv njih crkva podigla jedini križarski rat koji se vodio na
teritoriju Europe, i isključivo radi njih osnovala inkviziciju, potrebno
je odbaciti prosvjetiteljske koncepte crkve kao negativca, i shvatiti da
je nešto moralo biti jako gadno sranje da bi crkva tako reagirala.
Suprotno općeprihvaćenom mišljenju crkva nije bila ni nerazumna ni
netolerantna ni nesklona dijalogu. Povijest crkve je puna kompromisa,
rezultata dogovora i dijaloga. Crkva je na Katare prvo poslala
propovjednike i pregovarače, i to ne bilo kakve nego, sudeći po
raspoloživim podacima, vrlo razumne, s kojima se puno toga dalo
dogovoriti, ali problem je izgleda u tome što su Katari bili ludi i
fanatični kao Radenko, oni su nastupali iz pozicije manijakalnog
fanatizma, iz pozicije da su jedino oni dobri, da je crkva od vraga, da
je papa sotona, da sve katolike treba ubiti, da ništa što katolici rade
nije dobro, i tu se nije dalo pregovarati, tu bagru se moglo jedino ubiti.

Ljudi imaju krive ideje o crkvi i inkviziciji. Ja skoro pa da bi radije
da mi sudi inkvizicija nego današnji sud. S inkvizitorom si se mogao
dogovoriti, mogao si raspravljati o teološkim pogledima, mogao si
priznati grešku ako ti ju je dokazao, a mogao ti ju je lako dokazati
budući da su to bili vrhunski teolozi. I što ako ti dokaže grešku, veliš
mu "imaš pravo, tako je kako kažeš a ja sam bio u krivu", i pustit će te
doma. Odi današnjem sudu reci da si pogriješio i da ti je žao, pa ćeš
vidjeti kako će te pustiti doma. Današnji sud je stroj za mljevenje
mesa, rezultat uklanjanja čovjeka iz pravnog procesa i njegove totalne
zamjene zakonom.
Recimo, kad je inkvizicijski sud sudio Galileju, to nije izgledalo
toliko kao sud koliko kao znanstvena rasprava. Na suprotnoj strani su
bili najbolji astronomi onog doba, vjerojatno jednako dobri kao Galileo.
 Njihova pozicija je bila "dokaži svoje tvrdnje i mi ćemo promijeniti
crkveni nauk ako treba". Dakle bili su fleksibilni, skloni kompromisu.
Galileo je bio fanatik, on je ustrajao u svojim tvrdnjama a nije ih
mogao dokazati. Onda su mu rekli da to ne može tako, ako hoće da njegove
tvrdnje budu prihvaćene kao činjenica, treba ih dokazati a ne samo
tvrditi da je tako zato što je on tako rekao, a budući da je stvarao
političke probleme stavli su ga u kućni pritvor. Po onome što bi se dalo
zaključiti iz prosvjetiteljskih materijala, inkvizicija se bavila time
da pod mukama iznudi priznanje a onda te spali. U stvarnosti, to uopće
nije tako funkcioniralo. Mogao si se baviti vradžbinama, završiti pred
inkvizicijom, pokajati se, priznati grešku, prihvatiti pokoru koju bi ti
propisali (uglavnom stvari koje bi i sami inkvizitori radili u okviru
duhovnih vježbi) i pustili bi te doma. Tek ako bi te par puta uhvatili
da ponavljaš istu stvar završio bi na lomači. Bitno lošije bi prošao
pred svjetovnim sudom kralja ili lokalnog velikaša.

Ljudi bi željeli portretirati stvar tako da ispadne da su katari bili
pozitivci koji su se puni entuzijazma borili za pravu stvar, za Boga i
istinu, a crkva ih je zgazila iz nižih pobuda. Ljudi vole takve priče, i
takvih priča je sigurno bilo, ali ne u slučaju katara. U slučaju katara
teško da je tu bilo ikoga na strani Boga i istine. Crkva onog doba je
ogrezla u materijalizmu i gnjusnostima, hereze onog doba ogrezle su u
oholosti i histeriji, i primjer su više luđačkog divljaštva nego
svetosti. Sveci su bili rijetki i teško da su utjecali na događaje.
Europa onog doba potonula je u mrak i zlo, koji su vladali i u
ortodoksiji i u herezama, i trebalo je proći puno vremena da se iz tog
blata pojavi neko svjetlo. To svjetlo definitivno nisu bili katari, nego
prije sv. Franjo, kojemu je Bog u viziji rekao neka popravi Njegovu kuću
koja leži u ruševinama, misleći tu na crkvu. Dakle ni Bog nije bio
sretan sa stanjem u kojem se katolička crkva tog doba nalazila, pa nitko
normalan neće reći da je ta i takva crkva bila od Boga i za Boga. To su
bila komplicirana i zla vremena u kojima se više zala natjecalo koje će
bolje služiti vragu, a dobro je govorilo tihim glasom. Onako kako se
crkva brložila u oholosti bogatstva, tako su se katari brložili u
histeriji siromaštva i destrukcije svjetovnog. Katari su, ako išta,
služili kao opomena crkvi, ali oni kao takvi su bili prijetnja još goreg
mraka koji će pojesti Europu ako se crkva ne popravi, a ne pozitivni
protuprimjer.

-- 
http://www.danijel.org/