Petar Stanojevic wrote:
> In article , NAME@danijel.org says...
>> Ono što se pokazalo kao najbolji način za uklanjanje bijede
>> je, paradoksalno, eksploatacija od strane multinacionalnih kompanija,
>> koje se obično u guilt trip medijima portretiraju kao sotona, a razne
>> Majke Tereze kao anđeli, ali zapravo je činjenica da kad negdje dođe
>> Majka Tereza ona napravi umiralište, a kad dođu multinacionalke one
>> naprave tvornicu cipela koja stvori radna mjesta, naprave uvjete za
>> život i napredak. Ta radna mjesta donose malo novaca, ali bitno više
>> nego izvorni načini privređivanja. Budući da je eksploatatorima bitno da
>> su im radnici zdravi i produktivni, organizira se zdravstvena zaštita.
>> Budući da je eksploatatorima bitno da radnoj snazi mogu outsourcati sve
>> složenije poslove, organizira se sustav obrazovanja. Za nekoliko
>> desetljeća imamo sindrom Lenovo.
>
> Za nekoliko desetljeca imamo i cinjenicu da se jaz izmedju teske
> sirotinje i enormno bogatih i dalje sve vise produbljuje, sto je dokaz
> da eksploatacija bilo koje vrste nema globalni efekt na iskorijenjivanje
> bijede, nego i dalje sluzi za racun kaste psihopata koji drze stvari pod
> kontrolom.
Krivo. Imamo rezultat da tamo gdje je bilo eksploatacije dokazi do jakog
ekonomskog razvoja, za što su dokaz tzv. "azijski tigrovi". Tamo gdje
nema eksploatacije nema percipirane vrijednosti, a zbog nedostatka
percipirane vrijednosti dolazi do formiranja "gangrenoznih tkiva",
mjesta gdje dolazi do pojava trajne bijede. Samo budale misle da bi se
problem riješio tako što bi bogati dali siromašnima svoj višak novaca.
Da se to desi, siromašni bi se unutar godinu dana opet vratili u stanje
bijede, jedini rezultat bi bilo osiromašenje bogatih, pa bi se zapravo
količina siromašnih povećala. Pitanje siromaštva izgleda jednostavno a u
stvarnosti je sve samo ne jednostavno. Jednostavnim ga portretiraju
isključivo manipulatori. Nije poanta u davanju novaca ili hrane, poanta
je u integraciji u ekonomiju, tako da sirotinja postane sposobna raditi
nešto od vrijednosti. Ako radiš nešto od vrijednosti onda si bitan, a iz
toga slijedi sve ostalo. Ako ne radiš ništa od vrijednosti, tu i tamo će
ti dobaciti vreću brašna ili će humanitarci na tebi "činiti sevap" radi
osobnog ego tripa, ali stanje ti se neće poboljšati. Problem endemskog
siromaštva se da objasniti kroz kombinaciju loših tradicija i
mentaliteta, lošeg sociopolitičkog ustroja, loše vlasti i upravljanja,
nedostatka sposobnosti, nedostatka volje, i tek negdje na kraju dolazimo
do nedostatka resursa. Recimo Afrika obiluje resursima, da tamo žive
Kinezi to bi bio raj na zemlji. Zimbabve je bio žitnica Afrike kad su
bijelci tamo imali farme, a onda se Mugabe dosjetio da bi mogao
podmićivati svoje bitange tako što će im podijeliti bjelačke farme, a
rezultat je bio uništenje ekonomije i glad. Nisu oni dakle sad gladni
zato što im nekakvi zli zapadnjaci nisu dali jesti ili su im nešto
ukrali, oni su gladni zato što su budale i nesposobnjakovići, imaju
pokvarenu vlast, razmišljaju na pokvaren način, skloni su nasilju a
neskloni radu i dugoročnom planiranju, ukratko primitivni su i
evolucijski zaostali. Eto zato su gladni. Južnoafrička republika nije
kolabirala zbog nekakvih izmišljenih vanjskih neprijatelja poput
multinacionalki, nego zato što su svi insistirali da se ukine aparthaid
i da se uvede opće pravo glasa. Kad se to desilo, crnci su sebi izabrali
svoje korumpirane glupane za vladare, oni su uništili državu, AIDS su
liječili češnjakom umjesto prezervativima i antiretrovirusnim
medikamentima, i rezultat su praznovjerje, bolest, bijeda i ekonomski
kolaps. Glavno da su se oslobodili "bijelih eksploatatora". Dakle te
priče o jazu između bogatih i siromašnih, to su fikcije. Nije se taj jaz
povećao zato što su bogati krali od siromašnih, nego zato što su se neki
ekstremno ubrzano razvijali i bogatili, a neki su zbog svoje
pokvarenosti i nesposobnosti pali u najnižu bijedu, kao Zimbabve i JAR.
Bogatima se može svašta zamjeriti, uglavnom rasipnost, oštećenje
ekosustava i bavljenje glupostima, ali ovi u Africi nisu nekakva moralna
vertikala, oni nisu žrtve bogatih zapadnjaka, oni su žrtve svoje
vlastite iskvarenosti i primitivizma, isto kao što je Hrvatska žrtva
svojih vlastitih lopova koji su je iznutra pokrali, pa su je strani
kapitalisti šaptom preuzeli.
To su sve šira razmišljanja kojima nisu skloni "moralni pomagači", oni
razmišljaju samo o tome kako gladnima dati vreću brašna, a ne pada im na
pamet da će ta vreća brašna završiti na crnoj burzi gdje će se prodati i
za taj novac kupiti oružje za lokalnog šerifa koji će se onda baviti
nasiljem koje će dodatno razarati lokalnu infrastrukturu i proizvoditi
još više gladnih. Dakle ti koji bi kupili vreću brašna zapravo
povećavaju problem gladi.
Ali da tamo dođe Reebok i hoće napraviti tvornicu tenisica, morali bi se
pobrinuti da za to postoji infrastruktura. Morali bi podmititi ili
zatući lokalnog šerifa, jer radnici ne mogu raditi ako ih netko
terorizira i ubija. Morali bi se pobrinuti da ima pitke vode, da postoji
dućan s hranom i da postoji primarna zdravstvena zaštita, jer im je u
interesu da radnici mogu dobro raditi i da ne obolijevaju. Isto tako bi
im bilo korisno da su radnici pismeni i da znaju engleski, pa bi se
pokrenule škole. Uskoro bi ekonomija cijelog tog mjesta procvala, a sve
zbog profita i eksploatacije. Naravno, onda bi se javili zapadni
ljevičari i pravili srcedrapateljne reportaže o tome kako grozni Reebok
eksploatira radnike, a zapravo da nije bilo Reeboka ti radnici bi bili
siječeni mačetama lokalnog šerifa, umirali bi od gladi i bolesti i ne bi
zarađivali malo nego *ništa*.
Ukratko, cijela ta zapadna pomagačka etika je okrenuta naopačke, to je
sve totalno sranje i rezultat toga je samo veća bijeda.
--
http://www.danijel.org/
|