surfer wrote:
> "FELIX":
> 
>>> i, kako Isus veli, đavao, jasno je zašto ja velim da bi sotona pomagao
>>> sirotinji i liječio bolesne.
>> Upravo si direktno uvrijedio osobu koja je dobila Nobelovu nagradu.
>> Majku Terezu.
> 
> "Majka Tereza" je sa svojim kultom bijednih i bolesnih, IMO, upravo dobar
> primjer sotonskog. Propovijedala je da je jad dobar, jer je blizak Bogu, ali
> je s novcem koji je prikupila u svrhu pomoći jadnima gradila crkve. 

Tako je, i ta osoba je izvrstan primjer kako "pomaganje jadnima" može
biti samo guilt trip poluga; "pomaže" jadnima tako da ostanu jadni i
primjer jada, a ne tako da prestanu biti siromašnima, jer je to takvima
kontraproduktivno. Poanta im je da bijedni ostanu u stanju bijede, a oni
da takvima "pomažu", odnosno produljuju njihovo stanje bijede, kako bi
drugima nabijali osjećaj krivnje i neadekvatnosti. To su igre moći,
petljanje s prljavim praničkim i astralnim odnosima, kontroliranje onih
koji imaju više jedne vrste resursa od tebe pomoću upravljanja drugom
vrstom resursa koje ti imaš više, recimo kontroliranje bogatih pomoću
religijski induciranog osjećaja krivnje kako bi im uzeo novce i
upotrijebio ih za vlastite sebične ciljeve, u slučaju Tereze za
izgradnju cijelog vlastitog misionarskog reda. Čitao sam tekst jednog
čovjeka iz Calcutte o Terezi, i on veli da je ona najgora stvar koja se
desila Calcutti, da je napravila pojačalo svega najgoreg, to je
koncentrirala na jedno mjesto, zanemarila je sve dobro u tom gradu i
napravila medijsku pompu oko gnjusnosti, da je pred svijetom njegov grad
i njegove stanovnike prezentirala kao bijedne, siromašne, gubave i
bezosjećajne, kao nekoga kome treba uvozno kršćansko suosjećanje. Tereza
ima specifično svojstvo kataliziranja krivnje, nevrijednosti,
gnjusnosti, bijede, prljavštine i nemoći; te stvari prate sve što ona
radi onako kako bolesti prate šugavu životinju. I da, u vrijeme kad je
njena misija od priloga "za siromašne" gradila bogate misionarske centre
i crkve po Africi, njena umirališta u Indiji su bila namjerno prljava,
namjerno u njima nije bilo ni tople vode ni najnužnijih medicinskih
sredstava, s njenom svjesnom namjerom su ti ljudi tamo umirali u
prljavštini i najgorim uvjetima, jer su njenom golemom egu služili kao
instrument, kao nešto čime će u bogatima izazivati osjećaj krivnje i
grešnosti kako bi od njih na takav prljav način dobila novac kojeg će
koristiti za svoje misionarske ego tripove.
Vezivanje, prljavština, niskost, trgovina krivnjom, bijeda, sebičnost,
samoljublje, prijetvornost. To je njeno energetsko polje, aura koju je
emanirala. Ukratko, ona je vrag.

Ja sam uvijek mrzio taj koncept pomaganja sirotinji impersonalnim
prilozima, zato što je to rupa bez dna, u koju možeš uliti neograničene
resurse a svejedno nema nikakvog učinka. Problem sa sirotinjom je
višeslojan. Za početak, nisu svi siromašni iz istog razloga; neki su
siromašni zato što su cijeli život svima radili sranje kad su imali
love, a kad su se našli u frci nitko im nije htio pomoći zato što su
govna. Znam za dosta takvih slučajeva, koje su svi ostavili radi njihove
pokvarenosti, bahatosti, manipulativnosti i sličnih gadnih kvaliteta.
Takvima je siromaštvo lekcija koju im se ne smije oduzeti.

Drugi slučaj su ljudi koji naprosto ne znaju raditi s resursima, nego
konstantno rasipaju, pa se nikad ne maknu iz stanja bijede. Takvi ulažu
trud, vrijeme i novac u krive stvari, to sve propadne i oni su uvijek na
nuli. Takvima je potrebno "duhovno obraćenje", oni moraju naučiti
lekcije o usmjerenom radu, o prioritetima, o disciplini, o vrijednosti
obrazovanja i sličnim stvarima. Ako takvima i daš novce, neće im dugo
trajati i brzo će se vratiti na staro. Takvima nije moguće pomoći jer su
oni sami uzrok svojeg stanja, i oni također imaju lekciju za naučiti,
koju im se ne smije oduzeti. U tu grupu spadaju, recimo, ljudi koji su
se zaposlili kao birokratski aparatčiki po vezi, pili su kavu i tračali
po cijele dane u nekoj velikoj firmi, i kad se takva gubitaška firma
restrukturirala, ostali su bez posla i sad su jadni. Problem s takvima
je što su oni očekivali da se od lijenosti i nerada može vječito dobro
živjeti, i nemaju nikakve vještine koje bi nekome nešto vrijedile, pa
moraju naučiti temeljne lekcije. Ni njima ne bi pomoglo da se samo
premjeste iz jedne gotovanske pozicije u drugu, njih treba mobilizirati.

Treći slučaj su ljudi koji ili nikad nisu imali pravu priliku da se
dignu, ili im se desilo neko sranje koje nema veze s njima i njihovim
svojstvima, recimo rat, potres, poplava, pljačka i sl. Takvima treba
pomoći, ali ne s pet kuna, nego s pedeset tisuća kuna. Takvima treba
omogućiti da se dignu na noge, poništiti okolnosti koje su ih dovele u
stanje bijede i omogućiti im da sami nastave.

Četvrti slučaj je nedostatak temeljne civilizacijske infrastrukture koja
je potrebna da bi ekonomija funkcionirala i da bi bogatstvo bilo moguće.

Dakle to je višeslojno pitanje kojemu ne koriste budalasta
pojednostavljenja. Siromaštvo, bijeda i slične stvari nemaju jedan
uzrok, nisu uvijek od iste kvalitete i zbog toga rješavanje takvih
problema guilt trip donacijama nikada ne donosi rezultate, i zbog toga
recimo još od Band Aida osamdesetih zapad poduzima nekakve akcije
hranjenja gladnih u Africi, a ništa od toga ne daje rezultate, situacija
je nepromijenjena. Da bi se takve probleme riješilo, nisu korisne
kršćanske metode, ali bi zato klasična ekonomija mogla biti savršena.
Naime, po ekonomskom modelu potrebno je uspostaviti cirkulaciju
vrijednosti jer će inače "tkivo" odumrijeti. Ako neka grupa ljudi ne
sudjeluje u toj cirkuaciji, sve intervencije će se svoditi na
bezuspješne pokušaje pomaganja beznadnim slučajevima i humanitarna
umirališta. Ono što se pokazalo kao najbolji način za uklanjanje bijede
je, paradoksalno, eksploatacija od strane multinacionalnih kompanija,
koje se obično u guilt trip medijima portretiraju kao sotona, a razne
Majke Tereze kao anđeli, ali zapravo je činjenica da kad negdje dođe
Majka Tereza ona napravi umiralište, a kad dođu multinacionalke one
naprave tvornicu cipela koja stvori radna mjesta, naprave uvjete za
život i napredak. Ta radna mjesta donose malo novaca, ali bitno više
nego izvorni načini privređivanja. Budući da je eksploatatorima bitno da
su im radnici zdravi i produktivni, organizira se zdravstvena zaštita.
Budući da je eksploatatorima bitno da radnoj snazi mogu outsourcati sve
složenije poslove, organizira se sustav obrazovanja. Za nekoliko
desetljeća imamo sindrom Lenovo. Ukratko, potrebno je te siromašne
eksploatirati, dati im slabo plaćeni naporan posao koji će motivirati
multinacionalke na outsourcing, i rezultat toga će biti ekonomski boom i
rješavanje pitanja bijede. To je jedino za što sam vidio da stvarno
funkcionira, sve ostalo je trgovanje osjećajem krivnje i lažnim
osjećajem da si nešto napravio. Pitanje je, naravno, želi li netko nešto
stvarno napraviti ili se samo praviti da nešto želi napraviti kako bi
sebe veličao kao moralnog i politički korektnog. Metode ostvarivanja
jednog i drugog se dramatično razlikuju.

-- 
http://www.danijel.org/