| Autor: Danijel Turina Datum: 2008-10-23 20:13:05 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: Indigo djeca Linija: 86 Message-ID: gdqerf$gcr$1@registered.motzarella.org |
surfer wrote: > "Danijel Turina": > >> a "dobri" su kukavice, ljenčine i pizde koje si misle svoje ali tako da ih >> se ne čuje jer bi mogli imati problema, i tješe se kako meni ne treba >> pomoć budući da ja to sve sam dobro uspijevam riješiti. Ali oni griješe. >> Ja to ne uspijevam riješiti > > Hm, kad već iznosiš ovakve stvari općenito, a nije prvi put, ne misliš li da > bi bilo učinkovitije navesti i sasvim određene događaje i osobe, tako da > umjesto svima njima-nekima tamo, i konkretnim pojedincima kažeš što ih točno > i kada ide? Mislim da sam bio dovoljno jasan. > Ti to napraviš tek kad se oni deklariraju na stranu protiv tebe > odnosno kad se pokaže da je njihov potencijal dobrice zapravo "duša > trashera", a nije li tada kasno? S jedne strane trošio si na njih i nadu, > vrijeme i energiju, a s druge imao si neprijatelje unutar trojanskog konja > kojeg si smatrao poklonom. Točno, ali ja smatram da je potencijal za dobro jako krhka biljka u čiji uzgoj treba ulagati puno energije s neizvjesnim uspjehom, a zlo je uspješan i uporan korov za čije je bujanje dovoljno ne raditi ništa. Dovoljno je ne ulagati nikakav pozitivni duhovni napor da bi bio smeće trasherskog tipa, to ne zahtijeva ni pamet, ni dušu, ni volju, ni rad. Dakle ja sam očekivao da ću imati posla sa svakakvim šljamom, ali očekivao sam da će se nešto od onoga što im pokušavam ucijepiti, primiti. Ni u ludilu nisam očekivao da su ljudi ne samo utopljeni u zlo, nego da imaju užasno jaku rezistenciju prema dobru, u smislu da će mu pružati maksimalni mogući otpor svime što im stoji na raspolaganju. Ja sam očekivao da će biti dovoljno da nekome pokažem smjer pa da se taj probudi i krene se vaditi iz govana, ali to se nije dešavalo. Naprotiv, takvi su zaključili da sam ja izvor ukusne energije koja im paše i kojega bi trebalo zavezati za materijalno tako da ne ode, i da ostane na raspolaganju kao koristan resurs. Mene je apsolutno užasnula spoznaja o tome da su ljudi zapravo inherentno toliko zli i protivni svakom dobru, da je to upravo nezamislivo i nevjerojatno dok to na svojoj koži ne doživiš. Kad ih čuješ kako cvile rekao bi da svi žele dobro i u duši su dobri, samo su neshvaćeni i nemaju prilike, ali daj im prilike i dođi bez oružja i zaštite pa ćeš u leđima imati toliko noževa da ćeš izgledati kao jež. Isto tako svi kukaju da bi nekakve kvalitetne duhovne materijale a kad sam se ja potrudio takve materijale napraviti, ispostavilo se da naprosto ne postoji populacija koja bi bila potrošač takvih tekstova, u onom smislu u kojem postoji populacija koja je potrošač autobiografije od Nives Celzijus. Vrlo je jednostavno ustanoviti za što postoji interes na materijalnom planu. Samo pogledaš koliko se novaca može dobiti za to, budući da je novac tu mjerilo interesa i potrebe. Materijalni plan je utočište Božjih zakletih neprijatelja, to je meni više nego očito. Ovo je razbojnička špilja. > Naravno, tu ima i za tebe naoko negativnih nuspojava - trasheri i drugi > nesimpatizeri bi takvu transparentnost iskoristili u svoj svojoj punini, > imajući još i inside informacija, a u to da bi iste "korisno" upotrijebili > ne treba sumnjati. Ne bi bilo prvi put, ali boli me kurac. U krajnjoj liniji ono što trasheri ovdje efikasno rade je uništavanje pozitivne slike o stvarima koje sam ja pokušao napraviti kako bih "dobrima" omogućio da se prosvijetle. Budući da te stvari nisu branili, ti mostovi i vrata su zauvijek uništeni i zatvoreni za one koji ih nisu branili. To je duhovni zakon i tako te stvari funkcioniraju, tako da se ovi "dobri" mogu fino pozdraviti s mogućnošću da u duhovnom smislu ikad išta naprave. Svi će biti bačeni na istu hrpu s trasherima i spaljeni. >> Postoje sile zla, a sa suprotne strane imaju jedino mene, koji ću poginuti >> mrzeći ih i boreći se protiv njih do zadnjeg daha, što je blizu budući da >> sam fizički iscrpljen do krajnjih granica > > Hm, šalu na stranu. Ovdje će neke od njih-nekih tamo puknuti emocije, ali > emocije nisu pokretačka snaga na koju se treba i može računati. > > Možda se i pokoji trasher siledžija nađe ganut i posramljen pa pusti suzu > ili čak kratko u osami zaplače ;> Boli me kurac. Meni je sistem cijelo vrijeme na granicama pucanja od preoprerećenja, budući da su se moji "prijatelji" i neprijatelji postavili na način da su neprijatelji spremni žrtvovati sav svoj trud, vrijeme, život i resurse da me unište, a "prijatelji" su spremni žrtvovati sav *moj* trud, vrijeme, život i resurse kako bi njima bilo fino i ugodno. -- http://www.danijel.org/ |