Autor: Danijel Turina
Datum: 2008-10-23 20:13:05
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Indigo djeca
Linija: 86
Message-ID: gdqerf$gcr$1@registered.motzarella.org

surfer wrote:
> "Danijel Turina":
> 
>> a "dobri" su kukavice, ljenčine i pizde koje si misle svoje ali tako da ih
>> se ne čuje jer bi mogli imati problema, i tješe se kako meni ne treba
>> pomoć budući da ja to sve sam dobro uspijevam riješiti. Ali oni griješe.
>> Ja to ne uspijevam riješiti
> 
> Hm, kad već iznosiš ovakve stvari općenito, a nije prvi put, ne misliš li da
> bi bilo učinkovitije navesti i sasvim određene događaje i osobe, tako da
> umjesto svima njima-nekima tamo, i konkretnim pojedincima kažeš što ih točno
> i kada ide? 

Mislim da sam bio dovoljno jasan.

> Ti to napraviš tek kad se oni deklariraju na stranu protiv tebe
> odnosno kad se pokaže da je njihov potencijal dobrice zapravo "duša
> trashera", a nije li tada kasno? S jedne strane trošio si na njih i nadu,
> vrijeme i energiju, a s druge imao si neprijatelje unutar trojanskog konja
> kojeg si smatrao poklonom.

Točno, ali ja smatram da je potencijal za dobro jako krhka biljka u čiji
uzgoj treba ulagati puno energije s neizvjesnim uspjehom, a zlo je
uspješan i uporan korov za čije je bujanje dovoljno ne raditi ništa.
Dovoljno je ne ulagati nikakav pozitivni duhovni napor da bi bio smeće
trasherskog tipa, to ne zahtijeva ni pamet, ni dušu, ni volju, ni rad.
Dakle ja sam očekivao da ću imati posla sa svakakvim šljamom, ali
očekivao sam da će se nešto od onoga što im pokušavam ucijepiti,
primiti. Ni u ludilu nisam očekivao da su ljudi ne samo utopljeni u zlo,
nego da imaju užasno jaku rezistenciju prema dobru, u smislu da će mu
pružati maksimalni mogući otpor svime što im stoji na raspolaganju. Ja
sam očekivao da će biti dovoljno da nekome pokažem smjer pa da se taj
probudi i krene se vaditi iz govana, ali to se nije dešavalo. Naprotiv,
takvi su zaključili da sam ja izvor ukusne energije koja im paše i
kojega bi trebalo zavezati za materijalno tako da ne ode, i da ostane na
raspolaganju kao koristan resurs. Mene je apsolutno užasnula spoznaja o
tome da su ljudi zapravo inherentno toliko zli i protivni svakom dobru,
da je to upravo nezamislivo i nevjerojatno dok to na svojoj koži ne
doživiš. Kad ih čuješ kako cvile rekao bi da svi žele dobro i u duši su
dobri, samo su neshvaćeni i nemaju prilike, ali daj im prilike i dođi
bez oružja i zaštite pa ćeš u leđima imati toliko noževa da ćeš
izgledati kao jež.

Isto tako svi kukaju da bi nekakve kvalitetne duhovne materijale a kad
sam se ja potrudio takve materijale napraviti, ispostavilo se da
naprosto ne postoji populacija koja bi bila potrošač takvih tekstova, u
onom smislu u kojem postoji populacija koja je potrošač autobiografije
od Nives Celzijus. Vrlo je jednostavno ustanoviti za što postoji interes
na materijalnom planu. Samo pogledaš koliko se novaca može dobiti za to,
budući da je novac tu mjerilo interesa i potrebe. Materijalni plan je
utočište Božjih zakletih neprijatelja, to je meni više nego očito. Ovo
je razbojnička špilja.

> Naravno, tu ima i za tebe naoko negativnih nuspojava - trasheri i drugi
> nesimpatizeri bi takvu transparentnost iskoristili u svoj svojoj punini,
> imajući još i inside informacija, a u to da bi iste "korisno" upotrijebili
> ne treba sumnjati.

Ne bi bilo prvi put, ali boli me kurac. U krajnjoj liniji ono što
trasheri ovdje efikasno rade je uništavanje pozitivne slike o stvarima
koje sam ja pokušao napraviti kako bih "dobrima" omogućio da se
prosvijetle. Budući da te stvari nisu branili, ti mostovi i vrata su
zauvijek uništeni i zatvoreni za one koji ih nisu branili. To je duhovni
zakon i tako te stvari funkcioniraju, tako da se ovi "dobri" mogu fino
pozdraviti s mogućnošću da u duhovnom smislu ikad išta naprave. Svi će
biti bačeni na istu hrpu s trasherima i spaljeni.

>> Postoje sile zla, a sa suprotne strane imaju jedino mene, koji ću poginuti
>> mrzeći ih i boreći se protiv njih do zadnjeg daha, što je blizu budući da
>> sam fizički iscrpljen do krajnjih granica
> 
> Hm, šalu na stranu. Ovdje će neke od njih-nekih tamo puknuti emocije, ali
> emocije nisu pokretačka snaga na koju se treba i može računati.
> 
> Možda se i pokoji trasher siledžija nađe ganut i posramljen pa pusti suzu
> ili čak kratko u osami zaplače ;>

Boli me kurac. Meni je sistem cijelo vrijeme na granicama pucanja od
preoprerećenja, budući da su se moji "prijatelji" i neprijatelji
postavili na način da su neprijatelji spremni žrtvovati sav svoj trud,
vrijeme, život i resurse da me unište, a "prijatelji" su spremni
žrtvovati sav *moj* trud, vrijeme, život i resurse kako bi njima bilo
fino i ugodno.

-- 
http://www.danijel.org/